Evropa Vikinškog doba (793-1050 –e) (prevod iz knjige Cassell's Atlas of World History)
Vikinzi – paganski napadači iz Danske i Norveške – obrušili su se na zapadnu Evropu krajem VIII-og veka kao munja sa neba. Mete njihovih napada bili su nebranjeni priobalni manastiri koji su obezbeđivali bogat plen. Njihov prvi poznati napad bio je na manastir Lindisfarn,centra Nortumbrijskog hrišćanstva,793-e. 6 godina kasnije upadali su na Franačku obalu,sugerišući Karlu Velikom da uspostavi priobalnu odbranu. Međutim,pun značaj Vikinških upada uslediće 830-ih,kada su svake godine pristizali u sve većem broju i počeli da plove plovnim rekama poput Rajne kako bi pljačkali unutrašnje luke kakva je Dorestad. Vikinška aktivnost ulazi u novu fazu 865-e kada je Danska ’Velika armija’ napala Englesku razmišljajući o trajnom naseljavanju a ne o pljačkanju. Preplavili su i naselili veći deo istočne i severne Engleske (oblast poznata kao Danelaw – oblast danskog prava,sa prestonicom u Jorku) ali je kralj Veseksa,Alfred (871-899 –e) odoleo pred danskim napredovanjem. Do 954-e Alfredovi nasledici pokorili su Skandinavske doseljenike i stvorili ujedinjeno Englesko kraljevstvo. Trgovci i zemljoradnici kao i pirati, Vikinzi su takođe osnovali kolonije u Normandiji,Šetlandskim i Orkni ostrvima,Irskoj, Farskim ostrvima i na Islandu. Konačna migracija preko Atlantika oko 1000-e dovela je do kolonizacije Grenlanda i prvih Evropskih istraživanja Amerike. U istočnoj Evropi,švedski pustolovi poznati kao Rusi krčili su put trgovačkim rutama duž Ruskih reka do Crnog i Kaspijskog mora,a po njima će dobiti ime Ruska država osnovana u Novgorodu 862-e.
Vikinški upadi i naseljavanja bili su podstaknuti razvojem događaja u samoj Skandinaviji. Do kasnog VIII-og veka vlast je postala centralizovana,stvorivši veoma konkurentsko društvo. Za mnoge,piratski prekomorski upadi postali su način za sticanje bogatstva i reputacije. Drugi su,uskraćeni za šansu da vladaju kod kuće,težili da pokore zemlje za sebe i svoje sledbenike u inostranstvu. Glad za trgovinom i zemljom,izazvana porastom broja stanovnika,su drugi važan faktor u pojavi Vikinga.
Za vreme X-og veka Danska i Norveška pretvaraju se u stabilne teritorijalne države,proces završen u Švedskoj u XII-om veku. U istom periodu zatičemo i početke preobraćenja Skandinavaca u hrišćanstvo. Danska hegemonija na kratko je pod Knutom (1016-1035 –e) uključivala Englesku i Norvešku. Na istoku su Sloveni asimilovali vladajuću klasu Rusa i do 1000-e Kijevska Rusija postaje snažna Slovenska država,pod velikim uticajem Vizantinaca koji su im uveli pravoslavno hrišćanstvo. U Normandiji su se Vikinzi adaptirali na Francusku kulturu i jezik do 1000-e,ali su ostali nezavisni od Francuske monarhije, koja prelazi iz ruku Karolinške loze stupanjem na presto Iga Kapeta 987-e.
Vikinške invazije dogodile su se u vreme kada je Karolinško carstvo bilo oslabljeno unutrašnjim prepirkama. Car Luj (ili Ludvig) Pobožni (814-840 –e) nije bio voljan,kao što je to bio slučaj sa Karlom Velikim,da razmišlja o podjednakom deljenju carstva između svojih sinova. Lujevi mlađi sinovi i mnogi Franci ocenili su sporazum kao nepravedan i 827-e izbija građanski rat. Nasleđe nije rešeno do Verdenskog sporazuma 843-e,kada je carstvo podeljeno na tri dela. Do tog vremena kraljevski autoritet bio je oslabljen i odbrana od Vikinga je propala. Karlo Debeli na kratko je ponovo ujedinio Karolinško carstvo od 885-e do 887 –e ali se konačno razbilo 889-e na pet kraljevstava : zapadnu Frankiju (Francusku), Istočnu Frankiju (Nemačku),Italiju,Burgundiju i Provansu.
Vikinzi nisu bili jedina pretnja sa kojom se suočavalo zapadno hrišćanstvo. Muslimanski pirati iz Španije i Tunisa upadali su po Mediteranskoj obali i pljačakli putnike preko prelaza na Alpima. Na istoku je nomadski narod,Mađari,prešao Karpate oko 900-e naselivši se u dolini Dunava u staroj Rimskoj provinciji Panoniji,iz koje su upadali u Italiju, Nemačku i Francusku. Međutim,pretnja muslimana i Mađara otklonjena je do 1000-e a Vikinške aktivnosti bile su ograničene uglavnom na Britanska ostrva. Vodeća u oporavku bila je Nemačka. Kada je tamo okončana vlast Karolinga 911-e,vlast prelazi u ruke Saksonskih kraljeva. Pod Otonom I (936-973 –e) Mađari su poraženi kod Leha 955-e i preobraćeni u hrišćanstvo. Nastavile su se ekspanzije protiv Slovena i Oton je aneksirao Italijansko kraljevstvo 951-961 –e. Krunisan za Rimskog cara 962-e,osnovao je ono što će posati poznato kao Sveto Rimsko carstvo. Do XI-og veka vladari Nemačke izniknuće u jasne vođe zapadnog hrišćanstva.
Vremenska linija :
830-ih : pojačavaju se Vikinški upadi na obalama Engleske i Francuske
840-e : smrt Luja Pobožnog
843-e : Verdenski sporazum deli Karolinško carstvo na tri dela
845-e : Franci potkupljuju upadače plaćajući Danegeld (danski porez)
846-e : muslimanski pirati pljačkaju Vatikan
859-862 –e : Vikinzi u Mediteranu
878-e : Alfred,kralj Veseksa,pobeđuje Dance kod Edingtona
882-e : Oleg pretvara Kijev u prestonicu Ruske države
889-e : konačan rascep Karolinškog carstva
898-99 –e : Mađari napadaju Italiju i pljačakju Paviju
910-e : opatija Klini osnovana u Burgundiji,čime je otpočeo period monaških reformi
911-e : Karlo Glupi dozvoljava Vikinzima naseljavanje u Normandiji
911-e : kraj Karolinške vlasti u Nemačkoj i dolazak na presto Hajnriha Ptičara,osnivača Saksonske dinastije
954-e : pad Vikinškog kraljevstva u Jorku
962-e : Oton I krunisan je za Rimskog cara u Rimu: osnovano je Sveto Rimsko carstvo
965-e : Harald Plavozubi iz Danske je prvi hrišćanski kralj u Skandinaviji
986-e : Erik Crveni osniva Skandinavska naselja na Grenlandu
Oko 1000-e : severnjaci sa Grenlanda osnivaju kratkotrajna naselja u Njufaundlendu
1002-e : Omajadski kalifat ruši se u beznačajne države
1014-e : Danci predvođeni Svenom I Rašljobradim osvajaju Englesku
1016-1035 –e : Knut vlada Engleskom,Danskom i Norveškom
1027-e : dolazak Normanskih plaćenika u južnu Italiju
1043-e : Edvard Ispovednik krunisan je za kralja Engleske