Vidkun Kvisling sinonim za izdaju

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
329.470
Kvisling-1.jpg


Vidkun Kvisling rođen je 1887. u mestu Firesdal. Kažu da su ga kao dečaka više zanimale religija i matematika, ali da su ga roditelji usmerili ka vojsci gde je karijeru započeo kada mu je bilo samo 18 godina.
Završio je Vojnu vazduhoplovnu školu kao najbolji u klasi. Čin kapetana je dobio 1917. godine, a 1931. postao je major. Jedno od službovanja bilo mu je u ambasadi u Moskvi i odande se vratio kao zakleti antikomunista.

Po povratku u Norvešku ušao je u politiku i dve godine (od 1931. do 1933.) bio je ministar odbrane. Kasnije je osnovao svoju političku stranku. Narodni savez bio je minorna politička stranka s malim brojem sledbenika koju su 30-ih pomagali nemački nacisti. Kvisling sa njom nikada nije postigao nikakav značajniji uspeh na izborima niti je imao i teoretske šanse da dođe na vlast.

Ipak, Drugi svetski rat sve to je promenio…

Početkom Drugog svetskog rata Kvisling je održao brojne sastanke sa Hitlerom i njegovim saradnicima na kojima ih je uveravao u svoju odanost i to da će, ukoliko Nemačka izvrši izvaziju na Norvešku, on biti na njihovoj strani. Neki istoričari idu toliko daleko da tvrde da je upravo Kvisling bio taj koji je Hitleru dao ideju o okupaciji Norveške. Verovatnije je da je nemački diktator to već planirao, a da mu se norveški političar gladan moći samo ukazao kao koristan saveznik.

Kako bilo, Nemačka okupacija Norveške i Danske započela je 9. aprila 1940. godine. Kraljevska porodica i članovi parlamenta bili su prisiljeni da napuste glavni grad.

Kažu da su nemački ratni brodovi ušli u sve veće norveške luke uspešno zaobišavši sve postavljene mine oko njih jer su lokalne vlasti od Kvislinga dobile naredbu da dozvole neometano iskrcavanje nacističkih trupa.

Samo nekoliko sati nakon invazije Kvisling se proglasio premijerom, a njegov Narodni savez jedinom legalnom političkom strankom.

Ipak, nije sve prošlo glatko! Norveški narod se opirao - ne samo Nemcima, već i Kvislingu i onima koji su ga podržavali u naumu da zagospodari zemljom. Na zabrane su odgovorili buntom. Na represiju - humorom. Samo nekoliko dana nakon što je Kvisling došao na vlast, širom Norveške počeo je, istina ispod glasa, da se priča vic: “Jeste li čuli najnoviju vest? Kvisling je preuzeo tramvajske šine, zato što je to jedini način na koji može da skupi petlju“.

U tome verovatno i treba tražiti razlog zašto su i nacisti odugovlačili sa zvaničnim priznanjem Kvislinga. Tražili su da ga, pre njih, za zvaničnog premijera prizna norveški kralj Hokon VII. On je to uporno odbijao da učini, pa su Nemci 1. februara 1942. godine Kvislinga ipak proglasili za vođu države.

Već nekoliko meseci kasnije njegova vlada prinudno je registrovala sve Jevreje. Ubrzo im je oduzeta sva imovina, a krenule su i deportacije.
Statistika je strašna - od 770 ljudi koji su završili u Aušvicu, vratilo se samo 12.
Do kraja 1942. ustanovljeno je streljanje za svakoga ko, bilo privatno bilo javno, kaže išta protiv Kvislinga i njegove vlade.

Nakon godina terora Kvisling je na kraju ipak izgubio. Hitler je počinio samoubistvo, a vođa pokreta otpora u Norveškoj prihvatio kapitulaciju nemačkih snaga koje s ubile u toj zemlji. Kvisling je uhapšen u svojoj kući u Oslu.

Suđeno mu je za ratne zločine, zločine protiv čovečnosti i proneveru zajedno sa drugim članovima Partije nacionalnog jedinstva. Pred većem nije pokazao kajanje, a ostali su upamćene i njegove antisemitske izjave koje je tom prilikom izrekao.

Proglašen je krivim za veleizdaju 10. septembra i osuđen na smrt. Streljan je 24. oktobra 1945. godine.
Imenica “kvisling” postala je sinonim za izdajnika, nekoga ko je prodao svoju zemlju neprijatelju.

https://www.istorijskizabavnik.rs/blog/ko-je-bio-kvisling
 
За нас је у тренутној ситуацији врло занимљиво његово суђење и изречена пресуда.

У време кад је Квислинг починио издају, у Норвешкој није постојала смртна казна. Влада у егзилу је донела одлуку по којој за одређена дела следује смртна казна. Ово је правно насиље не само по томе што је извршна власт донела одлуку уместо законодавне, већ и што је ретроактивно примењена. Због тога би требало да буде рехабилитован у свакој правној земљи.
Суђење је трајало 20 дана и Квислинг је осуђен на смрт.

Међутим, у Норвешкој никоме не пада на памет да рехабилитује своје издајнике. Порука је јасна - ко почини издају не може да очекује ни милост ни заштиту закона.
 
За нас је још битније да су савезници норвешку владу у егзилу сматрали званичном владом Норвешке, баш као и југословенску, током целог рата.

Такође издаја код Квислинга је недвосмислено доказана што код припадника формација југословенске војске то није случај.

Њему је колико знам судио војни суд, а он је итекако надлежан да изриче смртне пресуде.

Ни код нас никоме не пада на памет да рехабилитује издајнике, ето Недић и Љотић нису рехабилитовани, мада њима није ни суђено па је и са те стране то немогуће у правном смислу.
 

Back
Top