Video igre: odnos ljudi prema njima i njihov uticaj na psihu

Video igrice itekako uticu na psihu cak i odraslog covjeka a kamoli djeteta. Evo ja na primjer ponekad uhvatim sebe kako gledam u neciji otvoren prozor na drugom-trecem spratu zgrade pored koje prolazim i trazim bombu-kasikaru po dzepovima da je ubacim u isti ili, jos jedan primjer, gledam sa svog prozora nekoga na drugoj strani ulice i onda oko sebe trazim skrol da priblizim sliku i vidim iz blizine toga covjeka/djevojku. Znaci uticu igrice, nije da ne uticu.
 
pa meni ekstremi ne deluju dobro, znaci sad da detetu skroz ukidas to je ekstremno, a ekstremno je da se ono ne odlepljuje od kompa. tako da nekako izmedju a i valjda ga pratis da li je u redu. kompjuterasi provode sate i sate za kompom na primer

a ono za forum da je opasan, pa sta znam nije sve tako crno ipak ali nije toliko lose koristiti tu i tamo glavu, nekad je prijatno iskljuciti je bas mnogo ali ali
 
Poslednja izmena:
Citam tamo preko bare, postoji stvar koju mediji, nazivaju "digitalni sport". U kratkim crtama, timovi igraju video igre za milionske sume. E sad, sira javnost na ceo taj pomen video igara se zgrozava "gubljenje vremena, zamlacivanje, to je bre za decu, to zaglupljuje" i sl.
Zasto sira javnost vidi takav jedan hobi, ili u slucaju nekih ljudi profesiju, kao nesto, decije, glupo, zamlacivanje i sl?

Da li video igre imaju odredjenu posledicu na psihu, tipa zavinost, sklonost ka nasilju i sl?
Cesto se cuje da zbog tih video igara, nasilja u njima, deca polude, bodu se nozevima, pucaju jedni na drugi.

Primera radi, jedan od ucesnika u Kolumbajn masakru je bio fan video igre Doom (za one koje ne znaju koji je nivo nasilja tu u pitanju, motornom testerom se moze prokrciti put kroz horde demona).
Tako da, pitanje je, zasto se ljudi zgrozavaju video igara (ne mora da bude nesto previse nasilno), zasto je to glup, deciji hobi i zamlacivanje?
Koliko video igre, sa fokusom na one nasilne, uticu na psihu pojedinca ako uopste uticu?

Gde vi stojite po tom pitanju, da li smatrate video igre zamlacivanjem, zatupljivanjem ili ste i vi mozda igrac tj. gejmer?

volim da gejmam, smatram kvalitetne video igre umetnošću.
naravno, ko je roditelj pretpostavljam da treba da obrati pažnju šta mu dete igra.
mislim da video igre mogu delovati i edukativno, čak i na odrasle.

npr. ova igra:

Hellblade: Senua's Sacrifice


na početku se kaže da igra sadrži prikaz psihoze, urađeno u saradnji sa stručnjacima.

zanimljivo, uznemirujuće.

nađoh na netu oko te igre:

We’re all prisoners of our minds to some extent, though some of us more so than others. “Hellblade: Senua’s Sacrifice” opens with a warning: “This game contains representations of psychosis. People with experience of psychosis as well as professionals in psychiatry have assisted in these depictions.” It tells the story of Senua a young, mentally-tormented woman who goes on an orphic quest to retrieve her lover from the underworld. Although the game is centered around a character who suffers from auditory hallucinations and delusional thoughts, I think it will resonate with many who have dealt with chronic depression, paranoia and other mental health issues.
 

Back
Top