Video igre: odnos ljudi prema njima i njihov uticaj na psihu

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Citam tamo preko bare, postoji stvar koju mediji, nazivaju "digitalni sport". U kratkim crtama, timovi igraju video igre za milionske sume. E sad, sira javnost na ceo taj pomen video igara se zgrozava "gubljenje vremena, zamlacivanje, to je bre za decu, to zaglupljuje" i sl.
Zasto sira javnost vidi takav jedan hobi, ili u slucaju nekih ljudi profesiju, kao nesto, decije, glupo, zamlacivanje i sl?

Da li video igre imaju odredjenu posledicu na psihu, tipa zavinost, sklonost ka nasilju i sl?
Cesto se cuje da zbog tih video igara, nasilja u njima, deca polude, bodu se nozevima, pucaju jedni na drugi.

Primera radi, jedan od ucesnika u Kolumbajn masakru je bio fan video igre Doom (za one koje ne znaju koji je nivo nasilja tu u pitanju, motornom testerom se moze prokrciti put kroz horde demona).
Tako da, pitanje je, zasto se ljudi zgrozavaju video igara (ne mora da bude nesto previse nasilno), zasto je to glup, deciji hobi i zamlacivanje?
Koliko video igre, sa fokusom na one nasilne, uticu na psihu pojedinca ako uopste uticu?

Gde vi stojite po tom pitanju, da li smatrate video igre zamlacivanjem, zatupljivanjem ili ste i vi mozda igrac tj. gejmer?
 
Poslednja izmena:
Nisam neki veliki fan niti zavisan od njih ali cesto igram sportske igre NBA 2K , PES . Nekada sam igrao igre tipa Half life, Far cry . Danas pored sportskih vrlo retko odigram i neku stratesku igru iz serijala Total War.
To je lepa zabava a usavrsavanjem igara one su postale interesantnije za starije. Naravno treba imati meru ali ukoliko covek ima slobodnog vremena, sasvim je ok ukoliko se zabavi na taj nacin.
 
Ja kad dublje razmislim o tim igrama, razocaram se, jer sta stoji iza tih extra uradjenih slika, zvuka, gomila mrtvog teksta kojim je pisan kod, komande "if...than",tako zivo idenje s puskom,pucanje, a ono,zamislite mala greska u kodu i izleti vam gomila slova i kresh.Ili nelogicno kretanje tog vojnika...
Mada i ne valja tako duboko da razmisljas jer zalutas u taj neki poremecaj gde stvari gledas do tancina, ne zanima te sat na zidu,njegov oblik, vec mrtvi hladni mehanizam koji bez razmisljanja, duse i volje radi u + beskonacno bez ikakvog smisla dok se ne istrosi il ne pokvari...
 
Kod nas se to smatra zamlaćivanjem vremena ako donosi više štete nego koristi (dete ne uči, nije dovoljno fizički aktivno, počinje da usvaja pojedine obrasce ponašanja kao u igricama itd.). Realno gledano nema ništa loše u igricama sve te optužbe su samo pokušaj određenih službi u Americi koje su zakazale da svu krivicu za takve tragedije prebace na treća lica.
 
Ако неко сматра видео игре заглупљивањем, онда би требало да се пита да ли су филмови и серије закљупљивање. Ти што критикују нека прво почну од свог ТВ-а којег гледају сваки пут кад се врате кући са посла. Верујем да ТВ више заглупљује него што то раде видео игре, јер се у њима готово увек тражи и мозак. Ето и споменути Doom тражи мозак, ја сам знао да се мучим код њега без обзира што је хорор и пун насиља.

Да ме неко погрешно не разуме. Нисам гејмер, не играм игрице, као клинац сам играо и то пар њих. Једини опсесивност код видео игара ми је дао Халф Лајф, и дан данас чекам њен наставак због приче, пошто ми је прва игра коју сам икада прешао. Сада скоро никако не играм игрице, једном у месец-два упалим неку на сат времена и сморим се.
Слажем се да видео игре могу повећати агресивност и да се деца по Америци убијају због Каунтера и сличног. Могу утицати на психу као што све утиче. Али рећи да видео игре заглупљују је одвала. Ако желите да вам деца не буду глупа, онда избаците ТВ напоље да не гледају Карлеушу, то ће им више помоћи нека забрана неке игре.
 
Ако неко сматра видео игре заглупљивањем, онда би требало да се пита да ли су филмови и серије закљупљивање. Ти што критикују нека прво почну од свог ТВ-а којег гледају сваки пут кад се врате кући са посла. Верујем да ТВ више заглупљује него што то раде видео игре, јер се у њима готово увек тражи и мозак. Ето и споменути Doom тражи мозак, ја сам знао да се мучим код њега без обзира што је хорор и пун насиља.

Да ме неко погрешно не разуме. Нисам гејмер, не играм игрице, као клинац сам играо и то пар њих. Једини опсесивност код видео игара ми је дао Халф Лајф, и дан данас чекам њен наставак због приче, пошто ми је прва игра коју сам икада прешао. Сада скоро никако не играм игрице, једном у месец-два упалим неку на сат времена и сморим се.
Слажем се да видео игре могу повећати агресивност и да се деца по Америци убијају због Каунтера и сличног. Могу утицати на психу као што све утиче. Али рећи да видео игре заглупљују је одвала. Ако желите да вам деца не буду глупа, онда избаците ТВ напоље да не гледају Карлеушу, то ће им више помоћи нека забрана неке игре.

Meni je strasna bila Knights of honor,strategija...Sad samo prckam ove sitne i volim igre koje su napravljene kao rimejci arkadnih...
 
Te parole da neke od video igara mogu da razviju nečiju moć prosuđivanja, taktiziranja ili neku kombinatoriku, možda važe za menji broj igrica. Većim delom se igrice baziraju na kliktanju mišem i na brzini. To je čisto zamlaćivanje i gubljenje vremena, a šteta je ogromna. Posebno deci i mladim ljudima igrice vremenom oslabljuju moć koncentracije, imaginacije i nesposonost za logično zaključivanje.
 
Moji sinovi su (bili) strastveni gejmeri, što sam, u neku ruku, ja podstakla – kao takođe strastveni igrač.
Preciznije, ćušnula sam im konzole u ruke kada su imali 3 i 4 godine. Ne zato što nisam imala vremena da im se posvetim (igrali smo zajedno), već zato što sam želela da se od malena naviknu na kompjuter. Naravno, vreme je bilo ograničeno: nakon šetnje i trčkaranja po parku, moglo se sesti za komp.
Sećam se da je to izazvalo sablazan prijatelja, pa je tako, jedanput, kum, čuvši da moj petogodišnji sin igra „Nightmare creatures“ i „Resident Evil“, izrazio zabrinutost za njegov razvoj. Isti sin je, na testiranju pred upis u osnovnu, psihologu rekao da „retko igra kompjuterske igrice“ i da ima skroman dijapazon Diznijevih igara (što nikako nije bilo tačno). Na moje pitanje zašto je slagao, izjavio je: „Mama, da sam im rekao šta igram, nikad me ne bi primili u školu!“ On je itekako bio svestan fame o štetnosti igrica.
Ispostavilo se da su obojica fantastično razvili grafomotoriku (crtanje, slepo kucanje), da su naučili engleski jezik bolje i pre od vršnjaka koji su pohađali kurseve, da su razvili maštu, te da nikakvih negativnih posledica po zdravlje nije bilo. O sposobnosti njihovog logičkog zaključivanja neću mnogo da palamudim; jedan od sinova je odličan matematičar i informatičar, drugi je vrlo uspešan u drugoj oblasti koja zahteva razvijeno kritičko mišljenje.
I u njihovoj osnovnoj školi su mnogo trućali o štetnosti komjuterskih igara, bez ubedljivih argumenata. Niko, npr, nije spomenuo pogubnost pasivnog primanja informacija sa TV, gledanja imbecilnih serija ili slušanja turbo-folka. Kada pitate „stručnjaka“ koje su, konkretno, igre štetne, u kom uzrastu, zašto ... dobićete stereotipne odgovore o američkim tinejdžerima koji su jednog jutra, nakon što su danima igrali pucačine, vinčesterkom pobili pola škole. Iako se kasnije ispostavi da su mlade masovne ubice bile čudaci od najranijeg detinjstva – dok su još visili u „kenguru“ a ne pred monitorom – nekako se ta pasija igranja uvek istakne u prvi plan, i to u negativnom svetlu. Džabe priče o ranim znacima psihopatskog ponašanja (davio mačke po komšiluku, voleo da se igra šibicama i pali kućice za ptice, brutalno maltretirao mlađeg brata i sl.), ispada da je najbitnije za razvoj njegovog ubilačkog poriva bilo to što je igrao „Left 4 dead“.
Dakle, nije svako dete za svaku igru, a nije ni svako za roditelja/vaspitača. Kada detetu pružite dosta različitih sadržaja i kada sa njim provedete vreme u upoznavanju tih sadržaja, onda možete i da uočite šta je za njegov razvoj korisno a šta ne.
S druge strane, ja sam odustala od nekih „first person shooter“ igara kada sam konstatovala da utiču na moj centar za ravnotežu ili štaveć ... Nakon godina i godina svakakvih igrica, ove su počele u meni bukvalno da izazivaju mučninu i glavobolju.
 
Poslednja izmena:
Verovatno ima ovde onih koji gledaju Walking Dead, neki mozda ne znaju da je radjena i igra po uzoru na seriju tj. strip.
Ako ste gledali Walking Dead znate o kakvoj se tematici radi i sa kakvim moralnim dilemama se susrecu glavni likovi, kao i koliko je igra nasilna.

U Norveskoj recimo koriste igru Walking Dead tokom lekcija o etici.


Zasto ta igra funkcionise a druge ne?
U vecini igara, ono sto ubijamo nema licnost, niti smrt ima bilo kakve posledice, ili efekat na nas, jer takve igre ne idu da probude osecaj empatije, vec vise "evo ti motorna testera, izludi se malo po prolaznicima".
Dok recimo u gorepomenutuj igri, a i jos nekima (retke su takve doduse), likovi imaju pricu, licnosti a svaka akcija ima posledicu, reakciju drugih likova, stoga i nas osecaj empatije proradi.
 
Video igrice sam testirala na sebi.
Bila sam zavisna od njih još dok su bile u začetku.
Sada me nije briga za njih jer su isprazne.
Inače, još davno su neka istraživanja pokazala da su igrice na vrhu kompjuterskih ponuda koje izazivaju zavisnost.
Najbolji pokazatelj računara kao pošasti (ukoliko mu se ne pristupi na umeren način) mi je podatak da Bil Gejts svom sinu dozvoljava samo 45 min dnevno da provede pred računarom.

http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/48705/Zbog-zavisnosti-od-interneta-pomoc-zatrazilo-200-ljudi
 
pa i forum je kompjuterska igrica

pa nisu igrice neko najgore zlo mislim, recimo meni je forum u nekom trenutku postao izvor patnje i muke, ali mnogim ljudima forum to nije
tako valjda i igrice, jeste postoje gejmeri ali ne polude valjda svi

izvor patnje u smislu da nalecem na ljude i da mi se pravi ozbiljan stres i da ni ne konstatujem situaciju, mada opet nekako sam zaglibila
mozda je donekle sve to u redu ali da danonocno razmisljam opsednuto o forumu pa sta znam
i da oko sebe imam isto ludila razna
mada nastavljam verovatno : ))
 
Poslednja izmena:
pa i forum je kompjuterska igrica

Jeste, uslovno.

Ipak,
sa foruma mozes u bilo kom trenutku otici bez stresa i nastaviti zivot na onom mestu gde je stisnuta pauza.
Mozes prekinuti forum kao sto mozes prekinuti neku pesmu, bez velikih neprijatnosti.

Vecina igrica izaziva stres; ili zahtevaju brzinu, ili strategiju, ili oba, i svakako povecavaju napetost organizma. Igrica se moze prekinuti, ali napetost ostaje.
 
Sta onda trazis ovde?

hm
...
ako ugasim forum sve to i dalje postoji, ti ljudi i situacije

ma jok imam neke nekakve razloge, pa niko ne dolazi iz svetlijih pobuda ovde mislim ; ))
ali zivot mi je nekako uzasan ne znam koliko ima veze s forumom, kao da nekad nije bio
nemam pojma. ili je bio samo manje
 
Poslednja izmena:
sto se tice foruma, osim obicnih forumasa koji tako klikcu i sajberisu postoje i nekakvi drugi koji imaju planove

tako da svaku neobicnu pojavu uochite
mada opet neobicna pojava je mozda samo to
a mozda i nije

odnosno postoji po meni nizi nivo gde se nesto desava. mozda i ne postoji, ali mogao bi da bude, sto dovodi do odredjene nelagode

objasnila sam : ))
 
Poslednja izmena:
Dala si prevagu jednom tasu na vagi. "Mesto gde se nesto desava" (a sta se to desava, reci da i ja nesto saznam i malo se zabavim? ...naspram celine koji postoji tamo gde ne bi trebalo da postoji.

pa sta znam npr ti tako blejis forumasis ali pera zika i vesna se dogovore da te nekako izrade. i onda oni imaju dogovor i nekako te izrade
postoji i mozgoispiranje preko foruma, moguce da dok ste OK da ste imuni ali nekad mozda niste. ako vam se cini, dobro vam se cini, to vas napada
a mozda ima i neka zesca akcija
ok naravno moze i nesto '+ da ti se dogodi, nekakav deda mraz. evo ispravljala sam ovaj post : ))

odnosno, izradjivanje ne moze da se desi ako covek ima mozga. ali desi se da ga nemamo. naravno nabila sam 90.000 poruka pa sam mogla da se setim da imam mozga, nisam bas cvecka, ali generalno koristite mozak. to tada nije bilo izradjivanje u pravom smislu ali flipnula sam

zato sto si na forumu nekad u tom opustenijem stanju dok neko peca, eto to je. mada valjda ljudi to znaju. mozda cu i ja nekad pecati ; )) za sad nisam nista ozbiljnije

ok mislim ne morate preterivati s paranojom ali prosto nije ovo bas diznilend a i tamo nestaju deca samo sad da li cu se setiti ovoga : )))
ok bezveze sta ima da pisem bolje da cutim opet cu nesto da se uvalim
 
Poslednja izmena:
e sad kako da se zezam kad sam bila ozbiljna. a sta ima da se zezam : ))

zapravo meni se u mojim sajber pohodima desilo da su mi se nekako obrnuli prioriteti, sta je realno bitno a sta nije, sta nije dobro da radim a sta mogu. ko da sam bila na necemu. i kad dejstvo prodje - :confused: mogla sam to da izbegnem
a mogla sam mozda i da prodjem drugacije


e dobro idem sad malo da pisem blog : )))
ok ovo nisu igrice.

da da sta koji K piskaram :eek: :eek: ali sad gotovo
 
Poslednja izmena:
pa recimo da sam usla u ko zna kakve zavrzlame i da bi trebalo da budem spremna. pa sad ti zivi s tim. mada opet nisam cvecka : ))
a postoji i zivot van foruma a postoji i too sto napises

- - - - - - - - - -

ili recimo, mozda i nisam usla. ali mozda ipak i jesam
mada nemam pojma... sta uopste ocu nesto ej to sumnjivo ali OK. mislim da mozes i bez povoda. ma ok. ovo ono treba se nekad pitati zasto ovo i cemu preporucujem

nisam valjda usla ali nije mi svejedno

ideje o srecnoj sajber zajednici zaboravite u roku od odmah

mada opet tu sam : ))
treba neke stvari ozbiljno shvatiti ipak da li cu uspeti
 
Poslednja izmena:

Back
Top