VESTI IZ NEDOĐIJE,OPET

Vest koja je obišla našu zemlju.
Raspisani izbori.
Konačno.I opet da ponovim,konačno.
Sada ću moći dva meseca bez prestanka da na raznoraznim kanalima gledam jedne te iste face.
U stvari dovoljno je da pritisnete jedan kanal i da ga ne gasite dva meseca.
Kao u dobra stara vremena kada je bio samo jedan kanal.A rodbina se okupi I svi gledamo dnevnik.
I onda slušate obećanja ,i obećanja I …
Onda se odjednom zbunite.Da li ovi govore o mojoj zemlji ili šta.
Čujem da ovde nema organizovanog kriminala,iako svaki srednjoškolac zna gde se može kupiti trava ili čak nešto gore.
Ili je možda slučajan grafit malo dalje u mojoj ulici:”MUP ŠTITI NARKODILERE”.

A onaj nesretnik od ministra poljoprivrede nam je rekao da je cena hleba ostala ista.
Hleba i igara.
Svi ćemo jesti hleb i gledati Noleta.Pa još ako pobedi,tu je i srdačan zagrljaj sa predsednikom.
Upade mi nešto u oko.
Pogledam drugi kanal, kad tamo Kalimero:“TO NIJE POŠTENO”.
On štrajkuje glađu,kao da je to neki čin.
Pa mi ovde gladujemo godinama,a ne štrajkujemo.
Pa opet ništa.
Kalimero,Kalimero. Kad pokreneš nešto moraš to i da završiš.Posebno kad si opozicija.
I još nešto.Kad štrajkujete zbog političkih uverenja,onda to moraju da urade sve tvoje pristalice.
A ne samo ti.Jer ispada da si samo ti nezadovoljan.
A i stao si čim si uz hleb dobio parče mesa.Ne ide to.
U stvari ispada da gledam pozorište.
Hm,volim i ja pozorište al ne u svojoj kući.
 

Back
Top