Veselinović: Vlast iz Srbije sprovodi novu satanizaciju Srba u Hrvatskoj

Zbog putovanja u Hrvatsku 24 maturanta moraju u karantin
Dve 18-godišnjakinje vratile su se u italijanski grad Padovu zaražene koronavirusom posle letovanja u Hrvatskoj.
IZVOR: TANJUG PETAK, 7.08.2020. | 19:17



Foto: Tanjug/AP Photo/Miccael Probst

Foto: Tanjug/AP Photo/Miccael Probst​
Zbog toga će 24 maturanta iz pokrajine Veneto biti u samoizolaciji, preneli su danas italijanski mediji.

Oni su matursku ekskurziju proveli na Pagu. Svi iz odeljenja koji su išli na putovanje moraće da se testiraju na virus kovid 19, navodi Korijere dela sera.


"Poslednje leto zabave nakon srednje škole i pre odlaska na fakultet ili zaposlenja završava se na neočekivan način", piše italijanski list.

Dve devojke koje su zaražene virusom otišle su zajedno sa vršnjacima na izlet na ostrvo Pag u organizaciji agencije iz Breše, a u planu su bili izlasci u noćne klubove, festivali i druge vrste zabavnih aktivnosti.

Istovremeno, nemački mediji preneli su da su zdravstvene vlasti u Nemačkoj otkrile novo žarište koronavirusa u distriktu Getingen blizu Štutgarta i takođe je reč o maturantima koji su se zarazili dok su bili na odmoru na Pagu.

Šef zavoda za javno zdravstvo tog distrikta Hajnc Pehler rekao je da se koronavirus sve češće detektuje kod osoba koje se vraćaju sa Balkana.
 
KONTINUITET ZLOČINA U 20. VEKU: I u Hrvatskoj, i na KiM, i u Crnoj Gori scenario je isti - SVESTI BROJ SRBA NA MINIMUM

Govoreći o hrvatskoj proslavi „Oluje“, najvećeg etničkog čišćenja u Evropi od Drugog svetskog rata, ali i o još jednom paralelnom procesu, zakonu o OVK, novinar Olivera Miletović kaže da je u oba slučaja metod isti.

- Ono što je važno jeste povezati kontinuitet zločina. Početkom 20. veka Srba je u Hrvatskoj bilo negde oko 53 odsto, a krajem 20. veka ispunjena je politika Budaka i Tuđmana, pa je danas Srba tamo oko 2,5 odsto – navodi Miletović za „Novo jutro“.
Kaže da je sličan scenario i na Kosovu i Metohiji, a da ne bi mogao biti ostvaren bez istih mentora: međunarodne zajednice, Vatikana, uloge Nemačke koja je bila ključna i u razbijanju Jugoslavije...

- Slično se dešava i u Crnoj Gori gde broj Srba treba svesti na 7-8 odsto. Izgleda da je sudbina istorijskog naroda da su okolnosti uvek teške i da se u našem biću ništa ne menja. Neophodno je da imamo nacionalno jedinstvo, prioritete i da napravimo trasu svog puta. Dosad nas je uvek krasilo nejedinstvo i to da naši dušmani uvek među nama imaju one na koje mogu da računaju – kaže Miletović.
Narodni poslanik Aleksandar Čotrić ocenjuje da je na delu revizionizam, kako u Hrvatskoj, tako i u nekim zemljama koje su u Drugom svetskom ratu bile na strani nacizma i fašizma.

- Hrvatska je specifičan slučaj jer u njoj nikad nije izvšrena denacifikacija, pa su prikriveni procesi počeli da bujaju 90-ih godina, a otad se neprestano ispoljavaju. Hrvatska nam svakako jeste značajan partner i imamo jake istorijske veze, ali iz nje stiže samo spoticanje, a dobre volje manjka – kaže Čotrić za Pink.
Podseća da Hrvatska nije snosila krivicu zbog zločina u Drugom svetskom ratu, naprotiv, bila je nagrađena teritorijalnim proširenjima – dobila je Istru, Baranju – a onda i ulaskom u Evropsku uniju.
 
KONTINUITET ZLOČINA U 20. VEKU: I u Hrvatskoj, i na KiM, i u Crnoj Gori scenario je isti - SVESTI BROJ SRBA NA MINIMUM

Govoreći o hrvatskoj proslavi „Oluje“, najvećeg etničkog čišćenja u Evropi od Drugog svetskog rata, ali i o još jednom paralelnom procesu, zakonu o OVK, novinar Olivera Miletović kaže da je u oba slučaja metod isti.

- Ono što je važno jeste povezati kontinuitet zločina. Početkom 20. veka Srba je u Hrvatskoj bilo negde oko 53 odsto, a krajem 20. veka ispunjena je politika Budaka i Tuđmana, pa je danas Srba tamo oko 2,5 odsto – navodi Miletović za „Novo jutro“.
Kaže da je sličan scenario i na Kosovu i Metohiji, a da ne bi mogao biti ostvaren bez istih mentora: međunarodne zajednice, Vatikana, uloge Nemačke koja je bila ključna i u razbijanju Jugoslavije...

- Slično se dešava i u Crnoj Gori gde broj Srba treba svesti na 7-8 odsto. Izgleda da je sudbina istorijskog naroda da su okolnosti uvek teške i da se u našem biću ništa ne menja. Neophodno je da imamo nacionalno jedinstvo, prioritete i da napravimo trasu svog puta. Dosad nas je uvek krasilo nejedinstvo i to da naši dušmani uvek među nama imaju one na koje mogu da računaju – kaže Miletović.
Narodni poslanik Aleksandar Čotrić ocenjuje da je na delu revizionizam, kako u Hrvatskoj, tako i u nekim zemljama koje su u Drugom svetskom ratu bile na strani nacizma i fašizma.

- Hrvatska je specifičan slučaj jer u njoj nikad nije izvšrena denacifikacija, pa su prikriveni procesi počeli da bujaju 90-ih godina, a otad se neprestano ispoljavaju. Hrvatska nam svakako jeste značajan partner i imamo jake istorijske veze, ali iz nje stiže samo spoticanje, a dobre volje manjka – kaže Čotrić za Pink.
Podseća da Hrvatska nije snosila krivicu zbog zločina u Drugom svetskom ratu, naprotiv, bila je nagrađena teritorijalnim proširenjima – dobila je Istru, Baranju – a onda i ulaskom u Evropsku uniju.
Apsolutna glupost
 
1596877923800.png






UŽIVO Pupovac drži presicu u centru Zagreba

1596877952200.png



Index Vijesti prije 4 minute


PREDSJEDNIK SDSS-a Milorad Pupovac za 11 sati sazvao je presicu u središtu Zagreba, na Cvjetnom trgu, ispred spomenika Petru Preradoviću.


Tijek presice


"Mnogi su od vas tražili izjave onoga u Kninu i nakon njega. Smatrao sam da je bilo bolje da se čuju odjeci izjava u Kninu. Danas smatram da i ja trebam pridonijeti smirivanju i otklanjanju nesporazuma. U Kninu na dan koji Hrvati doživljavaju kao dan pobjede, a Srbi dan stradanja, pomiješano je u brašno i vodu. Svi su, a najviše Plenković, dodali kvasac i prstohvat soli.


To je ove godine bio kvasac mira. Započet je proces miješanja tijesta za pogaču pomirenja. Oni koji su to započeli neće biti dovoljni, još je puno gesta potrebno. Veoma je važno da svi budemo svjesni da svi moramo pridonijeti i da to što je započeto bude gotovo tek kad bude stvarno gotovo. Poznata su neka od sljedećih mjesta i datuma gdje će se ovo nastaviti", govori Pupovac.


"Za jedan dio pomirenja nismo dovoljni mi u Hrvatskoj, zbog toga se ne bi trebalo slati poruke koje tu mogućnost otežavaju a pogotovo isključuju. Pomirenje Hrvata i Srba unutar Hrvatske nikad neće biti potupuno bez pomirenja Hrvatske i Srbije", dodaje.
 
1596879674300.png






DRAGO PILSEL / MOJ STAV: Milorad Dodik se razumije u povijest kao što se Dobroslav Paraga razumije u seks: tu lud ...zbunjenog!

Kao i Strossmayer, sada kao i Milanović, stojim nasuprot onim shvaćanjima koja se ne uspijevaju osloboditi jalovog samoljublja i provincijalne uskogrudnosti. Davno su tu važnost shvatili Strossmayer i Vatroslav Jagić koji je to povjerio Franji Račkome: “Čim tko manje uči i zna, time je bjesniji Hrvat ili Srbin”!

1596879732900.png



Piše: DRAGO PILSEL

Jedan ustaški zombi koji sebe predstavlja kao šef Hrvatske stranke prava 1861., izvjesni Dobroslav Paraga, debeljucko jedan koji se u osvitu hrvatske demokracije uživio u ulogu mladog Poglavnika, dokazuje da sam bio skroz u pravo kada sam najavio protuudar ustaških zombija na Milanovićevo razdvajanje terena u kojem smo mi, koji smo se opredjelili za civilizaciju i onog u kojem su oni koji su odlučili obitavati u barbarstvu. Javio se “reagiranjem” na moju prošlotjednu kolumnu čisto iz potrebe da sebe još jednom afirmira kao poklonika najvećeg ratnog zločinca koje je dala hrvatska nacija - Antu Pavelića, kao veličatelja ustaštva i kao čvrstog borca za NDH stvar.

Možda tom ustaškom zombiju, Paragi, malo znači što svojim reagiranjem ništa nije demantirao, ta ja u prozvanoj kolumni niti sam spomenuo “njegov” HSP, a kamoli njega, pak ono što on tvrdi da sam napisao o Blažu Kraljeviću ja napisao nisam. A tek da sam “istomišljenik Milorada Dodika”? Fakat moraš biti budala, ako išta znaš o djelovanju novinara na kojeg navaljuješ, da takvo nešto napišeš.

Elem, pošto se Paraga diči ustaškim poklikom “Za dom spremni” i pošto se diže na stražnje noge kada se kaže da bi javno izgovaranje i isticanje toga poklika trebalo biti sankcionirano (a to je i Milanovićev i moj stav) završimo ovaj uvod tako što ćemo, jer Paraga ništa drugo i ne zaslužuje, konstatirati kako je politički cilj HSP-a, kojemu je HOS bio vojno krilo (a sve je krenulo od Milanovićeve osude HOS-ove insignije “Za dom spremni”), bila restauracija NDH, s granicom na Drini, a JNA i srpske paravojske njima i Tuđmanovoj Gardi bile su, kako podsjeća Boris Dežulović u kolumni na N1, “tek zajednički neprijatelj”.

Zato su jedinice HOS-a, dodaje kolega, i nazivane imenima ustaških spodoba Rafaela Bobana i Jure Francetića, zato su Paragini manekeni paradirali u crnim uniformama, s desnicama u zraku i sloganom “Za dom spremni”, zato su se postrojavali 10. travnja/aprila. Dežulović se pita: “što su još HOS-ovci trebali napraviti da ih se nazove pravim imenom, dakle ustašama?”

I tu ću stati jer o budalama pišem a ima jedan teškaš budalaš koji traži veću pozornost od ove za koji vapi zgubidan Paraga. Riječ je o Miloradu Dodiku.


Lik bi bio simpatičan neki nacionalistički nastrojen Srbin da, štajaznam, vozi traktor ili svira harmoniku po svadbenim šatorima, ali gospodin je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i pravi gazda u Republici Srpskoj pa raja gdjekad zaključuje da Dodik zna o čemu zbori. Eh, ne zna! Kao ni Paraga, uostalom.

Tako se Dodik neki dan u Gradini na komemoraciji žrtvama ustaškog terora u Jasenovcu (i drugdje) raspričao i rekao ovako (o ustašama): “Da su imali dovoljno vremena pobiti sve naše pretke to bi uspjeli jer su imali ozbiljnu želju to uraditi”. Gospodin Dodik je, učeno, dodao kako su ustaše ustrajno ubijale Srbe “na bazi onoga što ih je učio Strossmayer i mnogi drugi”.

Pošto nije objasnio kakve veze s tim užasnim zločinima ima đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer koji je rođen 4. februara 1815. godine, a umro 8. aprila 1905. godine, i pošto se nitko nije javio iz kabineta Milorada Dodika, a odgovorne za rad tog kabineta i za medijsku politiku istoga sam zamolio da mi pojasne na što je Dodik točno mislio, ne preostaje mi drugo nego da usporedim Dobroslava Paragu i Milorada Dodika i da kažem kako obojica lupetaju i govore budalaštine.

Josip Juraj Strossmayer je jedna je od najznačajnijih ličnosti hrvatske i južnoslavenske povijesti u 19 stoljeću. Strossmayer ne samo što nije mrzio Srbe, kako tumači Milorad Dodik, već je taj veliki biskup bio preteča suvremenog ekumenizma, veliki pobornik dijaloga i jedinstva. Pošto ja nisam dobio odgovor od uvažene gospode iz Dodikova kabineta, ali oni čitaju Slobodnu Bosnu, koristim priliku da im poručim ovih nekoliko stvari u nadi da će informirati svoga pretpostavljenog.

Hrvatski katolički svećenici, u prvom redu biskup Strossmayer i kanonik Franjo Rački, najzaslužniji su i za promociju jugoslavenstva kao političkog projekta. Uz osnivanje različitih kulturno-znanstvenih institucija s jugoslavenskim predznakom (npr. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti - JAZU) Strossmayer sudjeluje i u pregovorima sa srpskim knezom Mihajlom Obrenovićem i srpskim ministrom vanjskih poslova Ilijom Garašaninom o mogućem ujedinjenju hrvatskih krajeva sa Srbijom u zajedničku jugoslavensku državu.

Jesam li “jugonostalgičar”? Valjalo bi i ovo pojasniti da se Paraga i Dodik ne poklone iskušenju da našem portalu pošalju besmislena reagiranja. Navodim riječi sa jednog mog razgovora s velikim Predragom Matvejevićem jer je to i moj stav. Rekao mi je: “Jugoslavenska ideja bila je nekoć Južnim Slavenima putokaz u povijesti, ponekad i luč koja je sjala u tami. Rađala se, razvijala i propadala na različite načine, kao kulturna, politička ili državotvorna ideja. Nosila je u sebi nadu da ćemo zajedno biti slobodniji, samostalniji i jači nego što smo bili pod tuđinom.

Raspad Jugoslavije, način na koji se odigrao i posljedice koje je ostavio, potisnuo je tu ideju na rub prošlosti. Sačuvala se ipak u pamćenju dobrog dijela građana. Nisu rijetki oni koji danas priznaju da smo u Jugoslaviji živjeli bolje. U sedamdesetim i osamdesetim godinama prošloga stoljeća životni standard bio je prilično visok, nezaposlenost zanemariva, socijalno osiguranje prošireno, mirovine zajamčene, školstvo besplatno, zdravstvo dostupno. Živjelo se, unatoč raznim ograničenjima, dostojanstvenije nego u zemljama Istočne Evrope, koje su stenjale pod totalitarnim režimima, obilježenim staljinizmom.

Iz godine u godinu osjećao se napredak, ulijevao je stanovito povjerenje, ohrabrivao. U umjetničkom stvaranju bili su mogući razni izbori i različita opredjeljenja. Neki su sadržaji smatrani nepoželjnima, ali se najčešće nalazilo načina da se izbjegne ili nadmudri politička cenzura. Broj zabranjenih tema s vremenom se smanjivao i ograničavao. Kažnjavani su prije svega kritičari režima i ideologije na koju se oslanjao. Većina stvaralaca bila je donekle zaštićena u materijalnom pogledu (a da ne govorimo o nama novinarima!, op. D.P.), dio ih je bio podržan od ustanova i komisija koje su pod stanovitim uvjetima, ne previše zahtijevnim, podupirale suradnju i pružale pomoć.

Da, žao mi je što se danas toliko lošije živi i što toliko ljudi oko nas pati, i tone u siromaštvo. Nakon sukoba i obračuna koji su dugo tinjali da bi izbili na površinu početkom devedesetih godina, Jugoslavija je propala, po svemu sudeći nepovratno”.

Zašto sam sve ovo ovdje napisao? Zašto se bavim nesretnim Paragom i, bojim se, čovjekom kojem nikakav savjet ne pomaže (Milorade: dajte se saberite, elementarno se informirajte o stvarima o kojima na važnim prigodama kanite govoriti)? Kada bi sve ostalo na šali reklo bi se da valja upozoriti kako se Milorad Dodik razumije u povijest onako kako se Dobroslav Paraga razumije u seks: tu lud **** zbunjenog. Ali nisu vremena za šalu!

Pišem zato jer bi moja šutnja bila ravna izdaji. Tada bi laž pobijedila, a ukoliko se to dogodi, tumači moj kolega Jaroslav Pevnik: “otvara se široki prostor za najprizemnije i najvulgarnije političke i fundamentalističke fantazme i manevre koji u rukama velikih ideoloških manipulatora, na koncu i u pravilu, vode masovnim zločinima i svršavaju posvemašnjom devastacijom čovjekova duha i njegova svijeta”. Upravo tako: likovi poput Parage i Dodika, bez obzira što je prvi pospremljen u hrvatskoj ropotarnici a drugog će, kako se sve galasnije može čuti (od kolege Zlatka Dizdarevića i drugih), Amerikanci maknuti ove godine sa b-h scene, opasni su.

Kao i onomad biskup kojeg je Dodik brutalno oklevetao, sada kao i Milanović kojem ustaška gamad inscenira sačekuše (u petak u Okučanima), stojim nasuprot onim shvaćanjima koja se ne uspijevaju osloboditi jalovog samoljublja i provincijalne uskogrudnosti. Davno su tu važnost shvatili Strossmayer i Vatroslav Jagić koji je to povjerio Franji Račkome: “Čim tko manje uči i zna, time je bjesniji Hrvat ili Srbin”!
 
1596879863200.png






Tadić: Miloševićev potez iskorak ka boljim odnosima

Bivši predsednik Srbije i lider Socijaldemokratske stranke (SDS) Boris Tadić izjavio je danas da je Boris Milošević, kao predstavnik Srba, „iako svestan tamne strane“ akcije „Oluja“, učinio „ogroman iskorak“ odlazeći u Knin i time napravio zalog za buduće srpsko-hrvatske odnose.


Tadić: Miloševićev potez iskorak ka boljim odnosima 1


Piše: FoNet 08. avgusta 2020. 00.09

On je otišao u Knin potpunio svestan tamne strane čitavog tog zbivanja i obeležavanja „Oluje“, znao je da ga neće slaviti, ali je učinio zalog za buduće srpsko-hrvatske odnose, rekao je Tadić za NjuzMaks Adria i naglasio kako „nema Srbina koji odlazi na obeležavanje ‘Oluje’ kao na svetkovinu ili slavlje“.

Tadić je ocenio kako obeležavanje „Oluje“ „treba da bude komemoraacija“ i za Hrvatsku jer su u „Oluji“ stradali „hrvatski građani srpske nacionlanosti“.
Dok god bude radila tako, Hrvatska neće završiti svoje nacionalne zadatke, naveo je Tadić i podsetio da Srbi na ovogodišnjemobeležavanju godišnjice „Oluje“ „nisu čuli izvinjenje“ za počinjene zločine.

Nije isto kada to kažete u studiju ili na mestu gde se dogodio zločin, smatra Tadić.
On je naglasio da Vučić ima „i ličnu odgovorst“ da se izvini „jer je bio huškač u to vreme“.
Oni imaju i lične reazloge da se izvinjavaju za zločine – i Vučić i Nikolić i Dačić i ostali koji su tada bili na vlasti.
Tadić budućnost regiona vidi „samo u povezivanju jer smo suvuše mali“, sugerišući da treba regionalno integrisati privredne sisteme i ekonomski ih ojačati.

On je istakao kako ne treba sve svoditi na to „da od odnosa Srbije i Hrvatske zavisi budućnost regiona, već treba učiniti da mladi imaju budućnost u regionu“.
Tadić je naglasio da je Evropska unija „najveći mogući projekat pomirenja“ i sugerisao kako „svi moraju da upute izvinjenje za zločine“ jer se samo tako mogu prevazići sadašnje napetosti u odnosima.
„Srbija i Hrvatska su i dalje bremenite primitivnim problemima“, ocenio je Tadić.

On je, komenatrišući današnje tvrdnje predsednika Srbije Aleksandara Vučića kako je u vreme Tadićevog predsedničkog mandata izvoženo oružje u Jermeniju rekao da Vučić „šibicari“ podacima i papirima i najavio da će o izvozu oružja i Vučićevim tvrdnjama više govoriti na konferenciji na štampu u subotu.
 
Imas jako bolesan i izopacen pogled na Drugi svetski rat,ali imajuci u vidu da dolazis od loze nekadasnjih srba to nije ni cudno. Mi smo na strani pobednika u Drugom svetskom ratu gde smo i vas abolirali od uzasa od kojih su se i nemacki fasisti gadili. Mi smo imali dva antifasisticka pokreta otpora i cetnicki i partizanski koji su vodili borbe protiv okupatora ali i ratovali izmedju sebe.

Koliko god se vasi bolesni mozgovi trudili da stave znake jednakosti izmedju ustaskog i cetnickog pokreta to postoji samo u vasim poremecenim umovima.Jer posle rata cetnici su kao ideoloski progonjeni bezali u zemlje zapada koje su pobedile u ratu,pod punim imenom,prezimenom i ratnom prosloscu. Sa druge strane tvoji preci su bezali po vukoje/binama svuda po svetu od amazanskih dzungli do onih bespuca Australije pod laznim imenima kako bi pobegli pravdi za zlo koje su cinili.

CAk i danas kada tvoja bolesna nacija prica ovako nesto, cak i oni se trude da pokazu da su u Drugom svetskom ratu bili na strani pravde. Pa su ustase i Jasenovac samo manji incident,neshvacena strana koljacke istorije, to su u stvari bila odmaralista. A onda kako bi dokazali da ste ipak na civilizacijskoj strani, vasi politicari hvale patriizanske odrede koji su se protiv ustasa borili na teritoiji NDH i svojataju ih,iako su ovi bili sastavljeni od Srba.

Sa kakvom god vojskom da smo oslobadjali, mi smo nasu zemlju oslobadjali i u ustancima protiv turaka i u balkanskim ratovima i u svetskim ratovima. Za razliku od vas koji ste svakog okupatora docekivali cvecem. Pa vi ste i srpsku vojsku u svojim gradovima docekali cvecem.

Inace ne kaze Jovan Ducic dzabe za vas, "hrvati su najhrabriji narod,ne zato sto se nicega ne boje vec zato sto se nicega ne stide".

Primjerenije i realnije bi bilo da citiraš D. Ćosića "Mi lažemo da bismo obmanuli sebe ..."
 
1596899037300.png






Pupovac: Mi u Beogradu ne tražimo mentore, nego sagovornike za ovo što radimo

Predsednik SDSS Milorad Pupovac poručio je danas da Srbima u Hrvatskoj nisu potrebni ni mentori iz Beograda ni patronat Zagreba i naglasio da je odlaskom Borisa Miloševića na obeležavanje godinjišnjice „Oluje“ pre četiri dana u Kninu započet „proces mešanja testa za pogaču pomirenja“.


Pupovac: Mi u Beogradu ne tražimo mentore, nego sagovornike za ovo što radimo 1


Piše: FoNet 08. avgusta 2020. 15.42

Govoreći o obeležavanju godišnjice „Oluje“ u Kninu kome je prisustvovao Boris Milošević iz SDSS, Pupovac je naveo da je to „bilo široko sistematski planirano“, objavio je N1 Zagreb.

Pupovac je naveo da je to dan koji Hrvati doživljavaju kao dan slavljenja, a Srbi dan žalosti, ocenivši kako su „ta dva suprotstavljena osećaja, iskustva i pogleda, pretvorena u brašno i vodu“.

„Njima su više njih, a na samome mestu najviše Andrej Plenković i Boris Milošević, dodali po komadić kvasca, po prstohvat soli. Za razliku od ranijih godina, taj kvasac je bio kvasac mira, a ne mržnje, a ovogodišnja so nije bila – ili nije bila mišljena – da bude so na rane. Pre četiri dana započet je proces mešanja testa za pogaču pomirenja“, poručio je Pupovac.

On je ocenio da oni koji su to započeli neće biti dovoljni, in da će biti potrebno još puno gestova.
„Veoma je važno da svi budemo svesni da svi moramo doprineti i da to što je započeto bude gotovo tek kad bude stvarno gotovo. Poznata su neka od sledećih mesta i datuma gde će se ovo nastaviti. Poznati su i glavni akteri“, naveo je Pupovac.

Za deo pomirenja nisu dovoljni samo oni, u Hrvatskoj, ocenio je Pupovac i poručio da „zbog toga se ne bi trebalo slati poruke koje tu mogućnost otežavaju, a pogotovo isključuju“.

„Hrvatsko-srpsko pomirenje unutar Hrvatske uvek će biti nepotpuno i nezgotovljeno bez šireg hrvatsko-srpskog pomirenja. Od njega zavisi potpuno i istinsko rešavanje kako ovih, tako i u ukupnih, istorijskih trauma“, smatra Pupovac.

Suočavanje sa stradanjem i traumama i jednih i drugih može se dogoditi, sugerisao je Pupovac, „samo distanciranjem od najgore prošlosti i osudom njenih zala“, uz ocenu da je „pomirenje moguće samo u budućnosti“.
„Znam da neki ovo neće razumeti, pogotovo neki među Srbima, jer misle da ovo nije naš posao. Znam da neki drugi neće razumeti, pogotovo među Hrvatima, da je to posao Srba izvan Hrvatske. Preko Srba u Hrvatskoj su se prelamali najbolji i najgori delovi naše prošlosti“, naglasio je lider SSDS.

On je naveo da je traumatsko iskustvo Srba nakon ratova 90-ih veliko i da zato treba imati strpljenja, ali je naglasio da njegov zadatak „nije da produbljuje traume i sukobe“.
„Moj zadatak je da stvaram pretpostavke za ovaj proces za koji sam uveren da će trebati biti uključeni i predstavnici Srbije“, naglasio je Pupovac.

On je naveo kako ne želida se u Kninu ljudi dele dele na građane hrvatske i srpske nacionalosti već „da bude prostora i za komemoraciju stradanja Hrvata i za komemoraciju stradanja građana Vukovara srpske nacionalnosti“.
Istovremeno, Pupovac je šefu diplomatije Hrvatske Gordanu Grliću Radmanu poručio da Srbima u Hrvatskoj nisu potrebni mentori ni patroni.

„Mi u Beogradu ne tražimo mentore, nego sagovornike za ovo što radimo, partnere za ovo što činimo, ali isto tako treba reći da nam u Zagrebu i Hrvatskoj ne treba ni patronstvo“, poručio je Pupovac hrvatskom šefu diplomatije.
On je Grliću Radmanu sugerisao i da „kada drugima drži lekciju, da se potrudi da u Hrvatskoj građani sprske nacionalnosti, koji dolaze na letovanje, ne doživljavaju ono što su doživeli ove godine neki ljudi u Dalmaciji“.
 
Plan je bio uništiti vojsku RSK i uspostaviti suverenitet, etnično čišćenje je posljedica vojnog osvajanja teritorija. Identično kao što ste to vi radili svaki put lad ste vojno osvojili teritorij. I usput, FT nije više predsjednik RH, ali Vučić jest predsjednik Srbije. Pa zašto malo ne pogledaš njegove izjave od prije 25 godina? Ako želiš biti objektivan (a sumnjam u to), složit ćeš se da je Aleksandar "100 za 1" Vučić uvjerljivo zadnja osoba u Srbiji koja ima pravo bilo što prigovoriti Hrvatima.

Tema je Oluja i etnicko ciscenje koje sada sam konstatujes kao posledicu te akcije ali sustinski na osnovu svega navedenog jasno je svakome da je to bio i jedan od ciljeva te akcije.

To je nesporno. Na drugoj strani veliki broj Srba koji je ziveo u Hrvatskoj po gradovima i pre Oluje je proteran pa onoj devojcici od 12 godina iz porodice Zec iz Zagreba je pucano u glavu samo zato sto je srpske nacionalnosti.

Uostalom kakva atmosfera vlada kod vas svedoci cinjenica i da danas nije bezbedno ici u Hrvatsku za Srbe verovatno i nece biti nikada.
 
1596901847400.png






MILORAD PUPOVAC

Plenković i Milošević zamijesili su tijesto za pogaču pomirenja, ali za to će trebati i Srbija

‘Koliko god proteklih dana izgledalo da u Srbiji te volje nema, ja ću vam reći da znam da je ima‘

f_8427813_1024[1].jpg



Piše: Jutarnji HR Objavljeno: 08. kolovoz 2020.


Predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac održao je u subotu konferenciju za medije ispred zagrebačkog spomenika Petru Preradoviću na kojoj se osvrnuo na 25. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu te kazao da je bolje da se čuju odjeci onoga što je tamo rečeno nego što bi on mogao reći.


- Danas kad se odjeci smiruju, smatram svojom dužnošću i sam pridonijeti smirivanju odjeka i pojačavanju razumijevanja započetog i koliko je moguće otklanjanje nesporazuma koje je ono izazvalo. U Kninu na dan koji Hrvati doživljavaju kao dan slavlja, a Srbi kao dan žalovanja, ta su dva suprotstavljena osjećaja pretvorena u brašno i vodu. Na samom mjestu, najviše Plenković i Milošević, donijeli su po komadić kvasca i prstohvat soli, za razliku od ranijih godina taj kvasac je bio kvasac mira, a ne mržnje. Ovogodišnja sol nije bila ili nije bila mišljena da bude sol za rane. Prije četiri dana započet je proces miješanja testa za pogaču pomirenja. Zbog toga što se pogača ne može zamijesiti u jednom mjestu i danu - kazao je Pupovac.


- Ukoliko se u ovaj posao budu uključivali svi koji budu htjeli i svi koji su za uspješan završetak neophodni, tada to mnogo neće biti premnogo. Veoma je važno da svi toga budemo svjesni i da to što je započeto bude gotovo tek onda kad je doista gotovo. Poznata su neka od sljedećih mjesta i sljedećih dana na kojima će se ovaj proces nastaviti, poznati su i glavni akteri. O nekima tek treba razgovarati i dogovoriti mjesta i aktere tako i ovo što se želi postići. Značajan dio komemorativnih gesta pomirenja moguće je postići s nama koji smo to ponijeli u Hrvatskoj. Za jedan dio koji može imati osobitu i specifičnu težinu to nije moguće. Zbog toga se ne bi trebale slati poruke koje tu mogućnost i potrebu otežavaju, a kamoli isključuju, ustvrdio je šef SDSS-a.



- Hrvatsko-srpsko pomirenje uvijek će biti nepotpuno bez šireg pomirenja Hrvatske i Srbije. Više od dva stoljeća hrvatsko-srpskih odnosa predstavljaju historiju zajedničke borbe za jezičnu, kulturnu, nacionalnu i političku slobodu, ali predstavljaju i sukob oko prakse te slobode. Mnogi su se Hrvati i Srbi žrtvovali za tu ideju slobode, a mnogi su bili njezine žrtve. U onima koji su se žrtvovali možemo tražiti vrijednosti pomirenja, a u onima koji su bili žrtve moramo tražiti razlog pomirenja. Suočavanje sa stradanjem i traumama jednih i drugih može se dogoditi samo distanciranjem od najgore prošlosti i osudom njezinih zala - kazao je.


Poručio je da su mir i pomirenje nužne pretpostavke za tu perspektivu.


- Preko naših leđa, leđa Srba u Hrvatskoj, prelamala su se i najbolja i najgora iskustva. I najljepša i najružnija lica hrvatsko-srpskih odnosa. Svojim preostalim snagama možemo pridonijeti tome da se u zamiješanom tijestu vidi ne osobno što sada sadrži, nego ono što treba sadržavati i to sudjelovanjem svih koji su potrebni na mjestima na kojima je to potrebno i u stvarima koje su za to potrebne - kazao je.


- Traumatsko iskustvo Srba nakon ratova 90-ih je veliko i zato treba imati strpljenja. Moja zadaća nije da produbljujem traume i sukobe, moja zadaća je da stvaram pretpostavke za ovaj proces za koji sam uvjeren da će trebati biti uključeni i predstavnici Srbije - odgovorio je Pupovac na novinarsko pitanje te ponovno spomenuo miješanje pogače mira.


Na pitanje hoće li on osobno obići neka mjesta stradanja, kazao je da potpredsjednik Vlade odlazi u Grubore, a premijer u Varivode te da je time otvoren proces koji do sada nismo imali.


- Naravno da će predstavnici srpske zajednice, uključujući i mene, pokazati jednaku empatiju i poštivanje stradanja naših sugrađana hrvatske nacionalnosti na mjestima i danima koje ćemo prepoznati i odrediti. Ja sam u Vukovaru bio više puta i ono što bih htio reći da ne želim da vukovarska komemoracija dijeli grad Vukovar, njegove građane hrvatske i srpske nacionalnosti, da dijeli Hrvatsku, nego da pokušamo stvoriti vrstu komemoriranja na kojoj će svi podijeliti bol za stradanje ljudi u kojoj će biti mjesta kako za stradanje Hrvata tako i građana srpske nacionalnosti.


Sigurno ćemo o tome razgovarati. Što se Škabrnje tiče, to je moj zavičaj i dugo nosim potrebu da podijelim svoja osjećanja i empatije s rođacima, bliskima, koji su izgubili u tom činu svoje najbliže. Ne bih htio ni jedan prethodni pokušaj omalovažiti, nego ga poštujem i svakog onog tko je taj pokušaj izveo i poslao poruku i napravio trud da se nešto napravi. Razlika između prethodnih i dosadašnjih pokušaja je da je ovo bilo sistematski široko i sveobuhvatno pripremano - kazao je.


- Ovo je distanciranje od rata, od loše prošlosti. Iskorak prema poštivanju žrtava - kazao je Pupovac i poručio kako bi se trebali naći Vučić i Milanović u tom smislu.


Komentirao je i jučerašnju izjavu ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana i poslao mu poruku..


- Mi u Srbiji ne tražimo mentore, nego partnere, ali ne tražimo ni patroniziranje iz Hrvatske. I kad već dijeli lekcije, neka se osigura srpskim turistima da ih se ne napada, da se ne ispisuje traktor i ZDS na njihove aute - poručio je Pupovac ministru.


- Pogledi Hrvata i Srba na Oluju se jako razlikuju, želim omogućiti da se s njima barem može živjeti - kazao je.


Pupovac je kazao i kako se nestali, ratni zločini i promjena načina na koji se slave neki dani moraju diskutirati između Hrvatske i Srbije.


- Koliko god proteklih dana izgledalo da u Srbiji te volje nema, ja ću vam reći da znam da je ima - kazao je Pupovac.
 
Tema je Oluja i etnicko ciscenje koje sada sam konstatujes kao posledicu te akcije ali sustinski na osnovu svega navedenog jasno je svakome da je to bio i jedan od ciljeva te akcije.

To je nesporno. Na drugoj strani veliki broj Srba koji je ziveo u Hrvatskoj po gradovima i pre Oluje je proteran pa onoj devojcici od 12 godina iz porodice Zec iz Zagreba je pucano u glavu samo zato sto je srpske nacionalnosti.

Uostalom kakva atmosfera vlada kod vas svedoci cinjenica i da danas nije bezbedno ici u Hrvatsku za Srbe verovatno i nece biti nikada.
Sve stoji, samo si izostavio činjenicu da su Srbi iz RSK etnički počistili Hrvate 91. i 92. Pa reci, analogijom, da li je jedan od ciljeva uspostave RSK bio i etničko čišćenje Hrvata?
 
Pogledajte prilog 745261





MILORAD PUPOVAC

Plenković i Milošević zamijesili su tijesto za pogaču pomirenja, ali za to će trebati i Srbija

‘Koliko god proteklih dana izgledalo da u Srbiji te volje nema, ja ću vam reći da znam da je ima‘

Pogledajte prilog 745262



Piše: Jutarnji HR Objavljeno: 08. kolovoz 2020.


Predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac održao je u subotu konferenciju za medije ispred zagrebačkog spomenika Petru Preradoviću na kojoj se osvrnuo na 25. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu te kazao da je bolje da se čuju odjeci onoga što je tamo rečeno nego što bi on mogao reći.


- Danas kad se odjeci smiruju, smatram svojom dužnošću i sam pridonijeti smirivanju odjeka i pojačavanju razumijevanja započetog i koliko je moguće otklanjanje nesporazuma koje je ono izazvalo. U Kninu na dan koji Hrvati doživljavaju kao dan slavlja, a Srbi kao dan žalovanja, ta su dva suprotstavljena osjećaja pretvorena u brašno i vodu. Na samom mjestu, najviše Plenković i Milošević, donijeli su po komadić kvasca i prstohvat soli, za razliku od ranijih godina taj kvasac je bio kvasac mira, a ne mržnje. Ovogodišnja sol nije bila ili nije bila mišljena da bude sol za rane. Prije četiri dana započet je proces miješanja testa za pogaču pomirenja. Zbog toga što se pogača ne može zamijesiti u jednom mjestu i danu - kazao je Pupovac.


- Ukoliko se u ovaj posao budu uključivali svi koji budu htjeli i svi koji su za uspješan završetak neophodni, tada to mnogo neće biti premnogo. Veoma je važno da svi toga budemo svjesni i da to što je započeto bude gotovo tek onda kad je doista gotovo. Poznata su neka od sljedećih mjesta i sljedećih dana na kojima će se ovaj proces nastaviti, poznati su i glavni akteri. O nekima tek treba razgovarati i dogovoriti mjesta i aktere tako i ovo što se želi postići. Značajan dio komemorativnih gesta pomirenja moguće je postići s nama koji smo to ponijeli u Hrvatskoj. Za jedan dio koji može imati osobitu i specifičnu težinu to nije moguće. Zbog toga se ne bi trebale slati poruke koje tu mogućnost i potrebu otežavaju, a kamoli isključuju, ustvrdio je šef SDSS-a.



- Hrvatsko-srpsko pomirenje uvijek će biti nepotpuno bez šireg pomirenja Hrvatske i Srbije. Više od dva stoljeća hrvatsko-srpskih odnosa predstavljaju historiju zajedničke borbe za jezičnu, kulturnu, nacionalnu i političku slobodu, ali predstavljaju i sukob oko prakse te slobode. Mnogi su se Hrvati i Srbi žrtvovali za tu ideju slobode, a mnogi su bili njezine žrtve. U onima koji su se žrtvovali možemo tražiti vrijednosti pomirenja, a u onima koji su bili žrtve moramo tražiti razlog pomirenja. Suočavanje sa stradanjem i traumama jednih i drugih može se dogoditi samo distanciranjem od najgore prošlosti i osudom njezinih zala - kazao je.


Poručio je da su mir i pomirenje nužne pretpostavke za tu perspektivu.


- Preko naših leđa, leđa Srba u Hrvatskoj, prelamala su se i najbolja i najgora iskustva. I najljepša i najružnija lica hrvatsko-srpskih odnosa. Svojim preostalim snagama možemo pridonijeti tome da se u zamiješanom tijestu vidi ne osobno što sada sadrži, nego ono što treba sadržavati i to sudjelovanjem svih koji su potrebni na mjestima na kojima je to potrebno i u stvarima koje su za to potrebne - kazao je.


- Traumatsko iskustvo Srba nakon ratova 90-ih je veliko i zato treba imati strpljenja. Moja zadaća nije da produbljujem traume i sukobe, moja zadaća je da stvaram pretpostavke za ovaj proces za koji sam uvjeren da će trebati biti uključeni i predstavnici Srbije - odgovorio je Pupovac na novinarsko pitanje te ponovno spomenuo miješanje pogače mira.


Na pitanje hoće li on osobno obići neka mjesta stradanja, kazao je da potpredsjednik Vlade odlazi u Grubore, a premijer u Varivode te da je time otvoren proces koji do sada nismo imali.


- Naravno da će predstavnici srpske zajednice, uključujući i mene, pokazati jednaku empatiju i poštivanje stradanja naših sugrađana hrvatske nacionalnosti na mjestima i danima koje ćemo prepoznati i odrediti. Ja sam u Vukovaru bio više puta i ono što bih htio reći da ne želim da vukovarska komemoracija dijeli grad Vukovar, njegove građane hrvatske i srpske nacionalnosti, da dijeli Hrvatsku, nego da pokušamo stvoriti vrstu komemoriranja na kojoj će svi podijeliti bol za stradanje ljudi u kojoj će biti mjesta kako za stradanje Hrvata tako i građana srpske nacionalnosti.


Sigurno ćemo o tome razgovarati. Što se Škabrnje tiče, to je moj zavičaj i dugo nosim potrebu da podijelim svoja osjećanja i empatije s rođacima, bliskima, koji su izgubili u tom činu svoje najbliže. Ne bih htio ni jedan prethodni pokušaj omalovažiti, nego ga poštujem i svakog onog tko je taj pokušaj izveo i poslao poruku i napravio trud da se nešto napravi. Razlika između prethodnih i dosadašnjih pokušaja je da je ovo bilo sistematski široko i sveobuhvatno pripremano - kazao je.


- Ovo je distanciranje od rata, od loše prošlosti. Iskorak prema poštivanju žrtava - kazao je Pupovac i poručio kako bi se trebali naći Vučić i Milanović u tom smislu.


Komentirao je i jučerašnju izjavu ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana i poslao mu poruku..


- Mi u Srbiji ne tražimo mentore, nego partnere, ali ne tražimo ni patroniziranje iz Hrvatske. I kad već dijeli lekcije, neka se osigura srpskim turistima da ih se ne napada, da se ne ispisuje traktor i ZDS na njihove aute - poručio je Pupovac ministru.


- Pogledi Hrvata i Srba na Oluju se jako razlikuju, želim omogućiti da se s njima barem može živjeti - kazao je.


Pupovac je kazao i kako se nestali, ratni zločini i promjena načina na koji se slave neki dani moraju diskutirati između Hrvatske i Srbije.


- Koliko god proteklih dana izgledalo da u Srbiji te volje nema, ja ću vam reći da znam da je ima - kazao je Pupovac.
Taj Radman je pajac i budaletina, potpuno nedorasao ministru vanjskih poslova. Mogao je lagano položiti zicera, ali ne, čoban išao zakucavati i sve promašio
 
1596960432600.png




‘Plenković i Milošević počeli su miješati tijesto za pogaču pomirenja. Traumatsko iskustvo Srba nakon ratova 90-ih je veliko i treba strpljenja‘

o_14281300_1024[1].jpg


Predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac održao je konferenciju za medije ispred zagrebačkog spomenika Petru Preradoviću na kojoj se osvrnuo na 25. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu te kazao da je bolje da se čuju odjeci onoga što je tamo rečeno nego što bi on mogao reći.


- Danas kad se odjeci smiruju, smatram svojom dužnošću i sam pridonijeti smirivanju odjeka i pojačavanju razumijevanja započetog i koliko je moguće otklanjanje nesporazuma koje je ono izazvalo. U Kninu na dan koji Hrvati doživljavaju kao dan slavlja, a Srbi kao dan žalovanja, ta su dva suprotstavljena osjećaja pretvorena u brašno i vodu. Na samom mjestu, najviše Plenković i Milošević, donijeli su po komadić kvasca i prstohvat soli, za razliku od ranijih godina taj kvasac je bio kvasac mira, a ne mržnje. Ovogodišnja sol nije bila ili nije bila mišljena da bude sol za rane. Prije četiri dana započet je proces miješanja testa za pogaču pomirenja. Zbog toga što se pogača ne može zamijesiti u jednom mjestu i danu - kazao je Pupovac.


- Ukoliko se u ovaj posao budu uključivali svi koji budu htjeli i svi koji su za uspješan završetak neophodni, tada to mnogo neće biti premnogo. Veoma je važno da svi toga budemo svjesni i da to što je započeto bude gotovo tek onda kad je doista gotovo. Poznata su neka od sljedećih mjesta i sljedećih dana na kojima će se ovaj proces nastaviti, poznati su i glavni akteri. O nekima tek treba razgovarati i dogovoriti mjesta i aktere tako i ovo što se želi postići. Značajan dio komemorativnih gesta pomirenja moguće je postići s nama koji smo to ponijeli u Hrvatskoj. Za jedan dio koji može imati osobitu i specifičnu težinu to nije moguće. Zbog toga se ne bi trebale slati poruke koje tu mogućnost i potrebu otežavaju, a kamoli isključuju, ustvrdio je šef SDSS-a.


- Hrvatsko-srpsko pomirenje uvijek će biti nepotpuno bez šireg pomirenja Hrvatske i Srbije. Više od dva stoljeća hrvatsko-srpskih odnosa predstavljaju historiju zajedničke borbe za jezičnu, kulturnu, nacionalnu i političku slobodu, ali predstavljaju i sukob oko prakse te slobode. Mnogi su se Hrvati i Srbi žrtvovali za tu ideju slobode, a mnogi su bili njezine žrtve. U onima koji su se žrtvovali možemo tražiti vrijednosti pomirenja, a u onima koji su bili žrtve moramo tražiti razlog pomirenja. Suočavanje sa stradanjem i traumama jednih i drugih može se dogoditi samo distanciranjem od najgore prošlosti i osudom njezinih zala - kazao je.


- Preko naših leđa, leđa Srba u Hrvatskoj, prelamala su se i najbolja i najgora iskustva. I najljepša i najružnija lica hrvatsko-srpskih odnosa. Svojim preostalim snagama možemo pridonijeti tome da se u zamiješanom tijestu vidi ne osobno što sada sadrži, nego ono što treba sadržavati i to sudjelovanjem svih koji su potrebni na mjestima na kojima je to potrebno i u stvarima koje su za to potrebne - kazao je.


Mirko Ćosić je bivši pripadnik 'Poskoka' i zapovjednik izviđača

4 kantuna Mirko Ćosić, zapovjednik izviđača u ‘Poskocima‘: U ‘Oluju‘ smo krenuli dobre volje i otvorena srca. Nismo bili samo postrojba, bili smo kao obitelj Pročitaj više


14309800 Hrvatska Policija o majicama s natpisom ‘Za dom spremni‘ i uzvikivanju ustaškog pozdrava u Kninu: Pregledavamo snimke, postupat ćemo po njima Pročitaj više

- Traumatsko iskustvo Srba nakon ratova 90-ih je veliko i zato treba imati strpljenja. Moja zadaća nije da produbljujem traume i sukobe, moja zadaća je da stvaram pretpostavke za ovaj proces za koji sam uvjeren da će trebati biti uključeni i predstavnici Srbije - odgovorio je Pupovac na novinarsko pitanje te ponovno spomenuo miješanje pogače mira.


Na pitanje hoće li on osobno obići neka mjesta stradanja, kazao je da potpredsjednik Vlade odlazi u Grubore, a premijer u Varivode te da je time otvoren proces koji do sada nismo imali.


- Naravno da će predstavnici srpske zajednice, uključujući i mene, pokazati jednaku empatiju i poštivanje stradanja naših sugrađana hrvatske nacionalnosti na mjestima i danima koje ćemo prepoznati i odrediti. Ja sam u Vukovaru bio više puta i ono što bih htio reći da ne želim da vukovarska komemoracija dijeli grad Vukovar, njegove građane hrvatske i srpske nacionalnosti, da dijeli Hrvatsku, nego da pokušamo stvoriti vrstu komemoriranja na kojoj će svi podijeliti bol za stradanje ljudi u kojoj će biti mjesta kako za stradanje Hrvata tako i građana srpske nacionalnosti.


Sigurno ćemo o tome razgovarati. Što se Škabrnje tiče, to je moj zavičaj i dugo nosim potrebu da podijelim svoja osjećanja i empatije s rođacima, bliskima, koji su izgubili u tom činu svoje najbliže. Ne bih htio ni jedan prethodni pokušaj omalovažiti, nego ga poštujem i svakog onog tko je taj pokušaj izveo i poslao poruku i napravio trud da se nešto napravi. Razlika između prethodnih i dosadašnjih pokušaja je da je ovo bilo sistematski široko i sveobuhvatno pripremano - kazao je.



- Ovo je distanciranje od rata, od loše prošlosti. Iskorak prema poštivanju žrtava - kazao je Pupovac i poručio kako bi se trebali naći Vučić i Milanović u tom smislu.


- Mi u Srbiji ne tražimo mentore, nego partnere, ali ne tražimo ni patroniziranje iz Hrvatske. I kad već dijeli lekcije, neka se osigura srpskim turistima da ih se ne napada, da se ne ispisuje traktor i ZDS na njihove aute - poručio je Pupovac ministru.


- Pogledi Hrvata i Srba na Oluju se jako razlikuju, želim omogućiti da se s njima barem može živjeti - kazao je.


Pupovac je kazao i kako se nestali, ratni zločini i promjena načina na koji se slave neki dani moraju diskutirati između Hrvatske i Srbije.


- Koliko god proteklih dana izgledalo da u Srbiji te volje nema, ja ću vam reći da znam da je ima - kazao je Pupovac.
 

Back
Top