verujes li ljudima oko sebe?

  • Začetnik teme Začetnik teme sasch
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
ok, nada poslednja umire, svi smo to culi. Sasvim je u redu verovati u to. Verujemo u svoje ciljeve, svoju snagu i istrajnost takvi smo. Podrazumeva se da moramo ipak u nesto verovati da bismo ziveli zivot-sto god to znacilo. Svako za sebe ide dalje. Opet, dokle mozemo sami stici?
Na primer, zelim da verujem da sama konstruisem svoj zivot, da samo od mene zavisi, sto u principu i jeste tako..i onda puf, nije tako..Uticaj okruzenja je prosto prejak i prevelik, ili ja nisam dovoljno jaka, sto opet nije tako, msm ko je uspeo da stvori ikakvu skalu o tome..Whatever, pitam se: koliko mogu verovati ljudima? Odavno sam skontala da nisam u stanju da pravilno procenim one oko sebe, pa ih uzimam sa rezervom, u fazonu *ravnodusno /ok, tu si prmljeno k znanju/ ko vam j m/ i sl..Davno sam prestala da se prepirem sa *ljudim koju su me razocarali i samo ih skidam sa liste prijatelja /ne facebook-ove/...Years were passing by...and Ive turned..can u imagine my surprise?! lista je postala mnogo kraca i bese mi krivo..wtf is the prblm?
Mrznja, zavist, ljubomora..sta ucini od nas'? Zasto nam to treba? koliko je ljudi zaista srecno, a da ne laze sebe bar malo?
 
Osecaj zadovoljstva i srece nije utemeljen u odnosu drugih ljudi prema nama,vec je to stvar naseg unutrasnjeg stanja i dozivljaja tih istih ljudi prema nama.
Sve je stvar licne percepcije stvarnosti oko nas,na koju presudno uticu nase zelje i ocekivanja..
Svet je uvek onakav kakvog nam nasa cula oslikavaju,a ona su subjektivna..nase potrebe i nadanja su emotivne kategorije koji mu daju kvalitativnu ocenu.
Ps.Znaci,bez mnogo ocekivanja unapred..
 

Back
Top