Motivacija je u tome da nekad ni izborne malverzacije ne mogu da omoguće pobedu režimu.
Av može da uvozi glasače, može da njegovi članovi izbornih komisija lažiraju glasačke listiće. Mogu da krivotvore biračke spiskove. Ili mogu da poništavaju izbore kad vidi da gube.
Uvoz glasača može da se neutrališe visokom izlaznošću, malverzacije njegovih članova izbornih komisija mogu da spreče opozicioni članovi izbornih komisija.
Poništavanje izbora koje je dobila opozicija, vodi u protieste, otkazivanje poslušnosti režimu od strane delova sistema, što je rizično po režim, jer to može da ga sruši u celini a ne samo u jednom gradu.
Beograd, Niš, Novi Sad, Čačak... imaju uslove da pobede režimlije, uprkos režimskim malverzacijama, i to treba iskoristiti, i početi na vreme praviti organizaciju za tako nešto.
Režim ne čine ljudi sa ideologijom nego je u pitanju interesna grupa. Sada da li je nekome interes da dobija milionske dilove, državni posao gde q.... ne mrda sem što mora na mitinge ponekad ili 2 crvene i bonžitu ma dan glasanja je druga stvar. Ali sve je interes.
Suština je da njega sa nama takvima nikada neće poremetiti nikakve geopolitičke teme, Kosovo, EU,kineski krediti, krađa milijardi,korupcija, nepravda,izborni uslovi,diktatura...Te teme služe samo da bi se razdvojili oni anti-režimski glasači koji se glođu oko tih koski, bojkotuju, dele se, traže neke opskurne alternativce uglavnom sa DB potpisom...Njegovo biračko telo je stabilno u principu jer je imuno na sve to. Povezuje ih interes.
Jedino što ih može poremetiti su "memento mori" trenuci kao Ribnikar i nadstrešnica...pa delimično i litijum. I samo tada režim pada u trans, pojačava histeriju o nekoj temi na max, glumi patriotizam ili šta je već aktuelno.
I opozicija bukvalno ima samo taj mali prostor da reaguje. A ona redovno troši te momente i savršeno uništava energiju za promene, što glupim performansima što svojim svađama. Da li svesno ili su samo nesposobni i ne pravi neku razliku.
Na sve to opozicija za razliku one od 2000-te nema nikakvu podršku spolja ni sa zapada ni sa istoka. Stabilokratija je poželjnija i u Vašingtonu i Briselu i Moskvi i Pekingu.
Tako da prića o građanskoj neposlušnosti zbog pokradenih izbora je skoro SF. Isto kao i demontaža režima na rate preko lokala. Za to je šansa propuštena bojkotom prvo 2020 pa i 2024. Ovaj režim kada bude padao pašće u danu. Samo bojim se da nije baš "ovih dana".