Evo jedan clanak iz novina.
Episkop šumadijski Jovan Mladenović, na otkrivanju spomenika đeneralu Draži Mihajloviću u Lapovu, pita pred kamerama zašto bronzani đeneral u ruci ne drži krst? Poznato je, konstatuje učeni vladika, zašta se đeneral Draža borio. Lapovci su ćutali. Mogli su da odgovore da Draža Mihailović nije bio svetac nego vojnik. Da đeneralu ne pristoji mantija, već uniforma.
Epizoda sa spomenikom, završena neprijatnim ćutanjem, otkrila je čudnu narav episkopa šumadijskog. Sveca koji hoda i drži lekcije. Mrzovoljnog duhovnika, koji rado zanoveta, omalovažava vernike iz jednostavnog razloga: spada u red takozvanih ognjevitih ljudi.
Može da se spekuliše i nagađa da li je vladika šumadijski ljut na Lapovce i iz viših, političkih razloga. Svečanost u Lapovu sprovedna u režiji SPO (Srpski pokret obnove), a ne SDPO (Srpski demokratski pokret obnove), sa čijim čelnicima je vladika u prijateljskim odnosima.
Sukob u Lapovu je sevnuo kao kratkotrajna varnica. Ognjeviti vladika je išao i dalje, u nove konflikte i pobede. Otvarao je i zatvarao manastire, sudio i presuđivao, rukovođen svojim ili božjim gnevom. Dok nije stigao do sela Venčana kod Aranđelovca. Vernici koje je šikanirao su, na veliki hrišćanski praznik Cveti, zaključali crkvu.
Uoči Vaskrsa, najradosnijeg hrišćanskog praznika, crkva Svetog Georgija u selu Venčani stoji tužna i zaključana. Strogi vladika meštane drži u neizvesnosti, lokalnog paroha je stavio pod suspenziju. Policija u crkvenoj porti drži čas veronauke, saslušava i preslišava paroha Nebojšu Stevića. Mladog, krupnog mladića rumenih obraza.