Quantcast

Vera u budućnost stvara pakao u sadašnjosti

svesnaglista

Legenda
Poruka
57.854
Spasenje ne nastupa vremenom. Ne mozete biti slobodni u buducnosti. Prisustvo
predstavlja jedini kljuc za slobodu, tako da jedino sada mozete biti slobodni.

___________________________________________

Ludilo psiholoskog vremena

Necete nimalo sumnjati u to da psiholosko vreme predstavlja mentalni porernecaj
ukoliko pogledate njegove kolektivne manifestacije. One se javljaju, na primer, u
obliku ideologija kao sto su komunizam, nacionalsocijalizam ill bilo kakav drugi
nacionalizam ili rigidni religiozni sistem verovanja koji deluju pod bezuslovnom
pretpostavkom da najvise dobro lezi u buducnosti i da stoga cilj opravdava sredstvo.

Cilj predstavlja ideju, tacku u umom projektovanoj buducnosti u kojoj ce se postici
spasenje u nekom od oblika - kao sreca, zadovoljenje, jednakost, oslobodenje, itd.
Neretko su sredstva koja omoqucavaju da se do tame stigne ropstvo, mucenje i
ubijanje ljudi u sadasnjosti,

Na primer, procenjeno je da je ni manje ni vise nego pedeset rniliona ljudi pobijeno
kako bi se ostvario cilj komunizrna, kako bi se doslo do "boljeg zivota" u Rusiji, Kini
i drugim zemljama. To je zastrasujuci primer toga na koji nacin vera u buducnost
stvara pakao u sadasnjosti, Moze li postojati ikakva sumnja da psiholosko vreme
predstavlja ozbiljnu i opasnu mentalnu bolest?

Na koji nacin ovaj obrazac uma deluje u vasem zivotu?
Da li ste stalno usmereni na to da nesto postanete, nesto postignete i to odrzavate jer
cete u protivnom odjuriti za nekim novim uzbudenjem ili zadovoljstvom? Da li verujete
da cete ako postignete vise stvari postati ispunjeniji, dovoljno dobri ill psiholoski
savrseni?

Ekart Tol

Ne govore samo istočnjačka učenja o važnosti sadašnjeg trenutka.
Tamo gde isus opominje ''bdijte'' on upravo upućuje na prisustvo u
sadašnjem trenutku.

Na koji način je to bdenje u sadašnjem trenutku pretvoreno u čekanje
da se nešto desi u budućnosti?
 

Crni_Georgije

Aktivan član
Poruka
1.078
Lupa gluposti,sve su to primeri zloupotreba ideja a ne da su ideje same po sebi loše i zle,loši su i zli ljudi koji ih koriste.
Budisti se budni tako samospaljuju u sadašnjem trenutku pa onda neko mogao da kaže da je budizam suicidna nihilistička istočnjačka ideologija a de facto to nije.
Tako da ekart lupa ko lonče niz stepenice...
 

moca77

Aktivan član
Poruka
1.282
Lupa gluposti,sve su to primeri zloupotreba ideja a ne da su ideje same po sebi loše i zle,loši su i zli ljudi koji ih koriste.
Budisti se budni tako samospaljuju u sadašnjem trenutku pa onda neko mogao da kaže da je budizam suicidna nihilistička istočnjačka ideologija a de facto to nije.
Tako da ekart lupa ko lonče niz stepenice...
Nije problem u ljudima nego je problem u ideji koja kaze da ljudi ne mogu sami da se spasu nego se spasavaju kroz crkvu. Tako se kontrolisu mase, kroz religiju i ideologiju. Glavna manipulacija lezi u tome da se Bog ne trazi unutra nego spolja.
 

Crni_Georgije

Aktivan član
Poruka
1.078
Nije problem u ljudima nego je problem u ideji koja kaze da ljudi ne mogu sami da se spasu nego se spasavaju kroz crkvu. Tako se kontrolisu mase, kroz religiju i ideologiju. Glavna manipulacija lezi u tome da se Bog ne trazi unutra nego spolja.
Znaš li neku ideju a da nije ljudska?
Veća je manipulacija kriviti neke institucije spolja nego samog sebe zbog misinterpretacije,nerazumevanja ideja ili njihovom zloupotrebom radi uticaja i moći.
 

JA KOJI JESAM

Poznat
Poruka
7.297
I da hoćeš da budeš tu opet nisi u tom sada već u nekom drugom.Panta rei.
Ne radi se o bukvalnom hvatanju...

Svašta. Gdje drugdje i možeš biti do u “ovdje i sada”?? Problem je što iz bitisanja preseliš centar volje u sjećanje il’ maštu, tada si (u mašti, u snu) “svugdje” osim probuđen u sada.

Sjedni, lezi, zatvori oči. Ne misli o budućnosti, ne vršljaj po sjećanjima. Osjeti svoju prisutnost u tijelu a onda zaboravi i tijelo, fokusiraj se samo na prisutnost. Budi. Eto, toliko ti je potrebno, toliko koliko je meni bilo potrebno da ti to ispišem, da osjetiš sada. Ti i tvoja prisutnost, to je jedno. Sve što je ostalo jeste “JESAM”. Ja se podrazumijeva, iako niti misao o “JA” niti intelektualna potvrda da “JESAM” pri tom više ne postoje.

Kad to uspiješ uspio si izaći iz začaranog kruga vremena. Sad to ponovi otvorenih očiju. Vidi situaciju ispred sebe i ne stvaraj sud o tome zašto i kako je sve to tu ispred tebe. Ne traži izvor situacije u prošlosti. Fokusiraj se na ono što sada jeste... a onda osjeti svoje prisustvo u svemu. Ti i tvoje prisustvo ste jedno. Kada si prisutan u svemu podjednako, bez suda, tad si iznad situacije, jer situacija je tad u tabi. Ti si i subjekat i svi objekti odjednom. Ako se dovoljno dugo odrźiš u tom stanju pažnje shvatit’ ćeš da vrijeme stoji za toliko. Ušao si u zonu trajanja bez promjene. To je vječnost. U vječnosti imaš mogućnost da sve ono u što gledaš vidiš kao ono što tad jeste; niti dobro niti zlo. I dok vječnost traje ispuni sebe ljubavlju, a pošto si prisutan u svemu odjednom ljubavlju ćeš ispuniti i sve u čemu si prisutan. Doživi Jednotu. Tad otpusti vječnost. Dopusti vremenu da teče oplemenjeno ljubavlju. Kada ljubav oplemenjuje trenutak sledeći trenutak koji iz njega može iznići bit’ će stvoren izborom iz ljubavi a to će se u tvojoj realnosti manifestovati kroz harmoniju, mir i konsekventno radost življenja. Sve što je u situaciji bilo napeto, bit’ će opušteno. Nemir će biti transformisan u mir, u spokoj. Tada će stvari u tvom oku blistati ljepotom i potpuno dubokim razumijevanjem (tvojim razumijevanjem njihove postavke i biti). Tvoj potencijal će se aktivirati u svoju najvišu manifestaciju.
 

JA KOJI JESAM

Poznat
Poruka
7.297
Suštinski si u pravu al to se ne može doživeti...svako to postojanje ili svest o tome da jesmo je opet promenljivo,različita stanja onoga što jeste ili bar doživljaj tog stanja...

Kako ne može?
U tekstu iz kojeg si citirao ovu rečenicu opisao sam šta sam doživljavao, prije pisanja i poslije pisanja.
Prvo sam to doživljavao, onda sam opisao doživljaj, pa sam se opet vratio u doživljaj.
Može.
Probaj.

Svijesnost je promjenjiva, da.
Svaki put kad doživiš promjenu stanja projekcije slijedi i promjena svjesnosti o tom stanju.
Međutim, ti si ostao isti, apsolut, nepromjenjiv. Ti se ne projektuješ. Sadržaj tvog duha se projektuje (u umu, u dijelu duha) i stvara realnost projekcije za tebe.
Tako isto, svaki put kada pažnju apsolutno vratiš u sebe uvijek ćeš u sebi uzdići Svijest, nepromjenjivo apsolutno znanje o sebi-postojanju, o onome-što-jesi.
 

JA KOJI JESAM

Poznat
Poruka
7.297
Vratimo se sad u realnost vremena.

...Kako nastaje iskustvo?
Iskustvo je projekcija nekog znanja (informacije). Svakom iskustvu prethodi izbor (informacije, mogućnosti). Kada se izbor manifestuje dobijamo realnost trena. realnost trena je osvjedočena duhom trenutne projekcije, svjesnošću.

...Zašto nam ljudi i situacije donose iste rezultate kad se sretnemo s njima ili nađemo u njima i kako je moguće izmijeniti taj začarani krug?

Svaka stvar koju projektujemo u svoju realnost je onakva kakva jeste. Mi, kao subjekti, to ne možemo izmijeniti. Međutim, ono što utiče na naš doživljaj te stvari jeste naš odnos prema njoj. Kada nam je volja fokusirana u subjektu onda nam je razum osnova svih doživljaja. Razum u sebi ima jednu osobinu koja totalno utiče na našu percepciju stvari. Naime radi se o polarizaciji. Razum ima funkkciju da za subjekat polarizuje sve što je u domenu naše pažnje (kroz njega).
A šta je ta funcija polarizatora? Funkcija razuma/polarizatora je da donosi sud o nečemu.

Dakle, kada u svojoj pažnji usmjerenoj kroz razum vidimo stvari (objekte) mi im u neznanju već prišivano sudove. Sudovi određuju kakvu će ulogu te stvari imati u našoj realnosti. Nije onda čudo da kad sretneš Peru o kojemu imaš izgrađen stav da je pošten, odgovoran, revnosan, povjerljiv čovjek, da će Pero uvijek biti čovjek “od povjerenja”. Zašto? Zato što si ti taj koji ima izgrađen stav o Peri, zato što si ti taj koji ima nepokolebljivo povjerenje bazirano ba iskustvenom znanju i tvom sudu o čovjeku "Peri". I ma kakva situacija da se pojavi Pero će u njoj uvijek učiniti očekivano, ono što mu je prišiveno sudom.

...
Uzmimo sad Miku za primjer. Ti o Miki imaš izgrađen sasvim drugačiji stav. Za tebe i po tebi (po tvom sudu) Mika je nepovjerljiv tip, voli da ukrade, da podvali, da izigra prijatelje (izvinite Mike za primjer :)). Tvoj konačni sud o Miki je jasan; Mika je loš čovjek. Kad god se Mika pojavi u tvojoj realnosti na njemu stoji naljepnica “loš čovjek”, ma šta on radio.

Da li je Mika zaista loš čovjek?
Mika je niti dobar niti loš, onakav je kakav jeste.
Kada znaš da je to tako onda ti Mika ne može učiniti nikakvo zlo osim ako to izabereš.
Zašto?
Zato što znaš (svjestan si, bazirano na prošlim iskustvima) kako će Miko da se ponaša u budućnosti, te ga stoga nećeš izabrati da ti posluži kao razlog stvaranja realnosti. Ali, ako toga nisi svjestan, Miku već gledaš kroz svoj sud, te si automatski okrenut prema njemu s očekivanjem. Tvoj sud stvara očekivane rezultate. Tvoj neosviješćeni sud o njemu će učiniti sve da ti Mika priredi neviđenu zabavu. Uistinu, tvoj sud je ono što univerzum tada jedino i vidi da tražiš, te kada tražiš iskustvo tražiš ga kroz filter (sud) na koji će univerzum moći dati samo jedan jedini odgovor, onaj koji zadovoljava tvoj sud, tvoja nepokolebljiva očekivanja.

"Ali... " reći ćeš, "šta ako sam želio da o Miki promijenim mišljenje i da mu dam šansu da se pokaže i dokaže drugačijim?"
Neće moći. Neće moći jer to što si tad učinio, ne videći svoj već učvršćeni sud, stav, jeste samo igra kroz koju ćeš doći do identičnih rezultata. Za tebe je Miko je Miko je Miko.

Kako onda promijeniti taj odnos prema Miki i s tim promijeniti realnost koju ti sobom donosi?
Jednostavno: vrati se u sadašnji trenutak, uđi u vječnost trajanja, uzdigni u sebi ljubav, postani prisutan u Miki kao i u svemu i onda tako oplemenjen ljubavlju u sada aktiviraj vrijeme. Da li to znači da će Mika u tom vremenu postati drugačiji čovjek nego što jeste? Naravno da neće. Miko je Miko je Miko po sebi, onakav kakav jeste (bez tvog suda o njemu). Ako se Miko ne promijeni šta će se onda promijeniti? Tvoja svjesnost će se promijeniti i s tim tvoj odnos prema situaciji i Miki.

U drugim riječima; više nećeš imati potrebu da projektuješ Miku u svoju realnost, jer ti neće biti potreban da ostvariš realnost svog suda o njemu. Umjesto Mike pojavit' će se Žika kojeg ćeš prihvatiti onakvim kakav Žika jeste. On će ti svojim prisustvom u tvojoj realnosti pomoći da ostvariš neko novo saznanje, neko novo iskustvo, promjenu koju si želio da vidiš u svom svijetu. Šta se dakle promijenilo? Promijenila se tvoja svjesnost. Ti si doprinijeo toj promjeni koju si želio da vidiš u svijetu. Tvoj odnos prema stvarnosti se izmijenio osvješćenjem sadašnjeg trena i sebe u njemu. Ti si osvijestio sebe u svemu, te si stoga 'ti' (tvoja svjesnost i tvoj odnos prema svemu) jedina promjena koju si želio da vidiš. Ti si onaj ili ono koji/koje je umjesto Mike tražio i dobio Žiku i kroz njega sasvim drugačiju realnost.
 

JA KOJI JESAM

Poznat
Poruka
7.297
ajd da kazemo da je tako , ako znas miku i ziku.

ali sta ako ne znas peru , koji je posao , naoruzan , da te orobi jedne lepe zimske noci.

uvek imas mnogo varijabli na koje ne mozes uticati a uticu na tebe.

Ako ne znaš Peru koji je pošao naoružan da te orobi, pa to nije onaj Pera koji je od povjerenja. To je neki drugi Pera, koji je mogao biti Mika, u kojemu ti nesvjesno projektuješ svoj već učvršćeni sud o nekom tamo nepoznatom “Peri”.

U našoj realnosti ne postoji nikakav Pera kojeg ne znamo, sve su to “Mike” o kojima apsolutno znamo sve ono što ih čini “Mikama” iz mog prethodnog primjera. Stoga, nije u pitanju koga kako zovemo, već je u pitanju kakav stav o životu i nekim tamo “Mikana” imamo. I sve dok postoji taj stav, postoji i sud o nekom “Miki”, koji može da ima ime i Pera ili Žika.

Takav Pera ili Žika će uvijek biti oličenje tvog učvršćenog suda o “Miki”, tom nepovjerljivom, lažljivom, bezosjećajnom, nesavjesnom karakteru koji će se kad-tad morati pojaviti u tvojoj realnosti da opravda tvoj sud o takvim ljudima i tvoj strah od njih.


...

Inače, u našoj realnosti ne postoji Pera koji je “pošao da nas orobi”, postoji samo Pera koji je već došao i robi nas. Jedino taj Pera-lopov je tad stvaran. Sve ostalo, svi ostali Pere-neznanci su proizvod naše mašte koja iz straha da ne budemo orobljeni u neznanju da smo u strahu podsvjesno stvara hipotetičke pretpostavke o nepostojećem Peri neznancu. Samo kada te pretpostavke svojim sudom postavimo kao realne mogućnosti, biramo ih (nesvjesno) i samim tim Peru-neznanca “prizivamo” i objektivišemo ga u našu stvarnost. Tad je već kasno za promjenu. Pera-neznanac tad igra ulogu koju smo mu svojim znanjem/sudom presudili. Od takvog Pere nikada neće postati onaj Pera od povjerenja. Neće, jer mu to ne dozvoljava njegova priroda. Mi ne možemo promijeniti njegovu prirodu, ali možemo promijeniti svoj stav prema realnosti, možemo otpustiti svoj sud, vraćajući pažnju u vječno trajanje, gdje ćemo zaustaviti vrijeme dok se ne oplemenimo ljubavlju, a ljubav će učiniti čudo. Čudo će doseći srce univerzuma koji će shvatiti da je to (čudo) što treba da manifestuje za nas. Kada se iz vječnog sada vratimo u vrijeme čudom ćemo biti iznenađeni. Pera-neznanac, iz nekog, bilo kojeg, njemu znanog razloga će odustati od svojih namjera i kao sjenka nestati u tami zimske noći. A mi, mi ćemo ostati oplemenjeni ljubavlju zatečeni u čudu neviđenom.

Kako se to moglo desiti?
Jednostavno: u vječnom sada (svjesno ili nesvjesno) otpustili smo svoj sud o Peri-neznancu. Otpuštanjem suda otpustili smo i potrebu za njegovom manifestacijom. Ostatak iskustva je doživljaj “čuđenja”.
 
Poslednja izmena:

moca77

Aktivan član
Poruka
1.282
Verovatno je mislio da je svesnost promenjljiva ali ne i apsolut. Zbog kretanja ne mozemo stalno biti u apsolutu, kao sto ne mozemo uvek biti svega svesni. Sve je to igra svesnog i nesvesnog. Cak i kad smo u apsolutu, nismo svesni onoga sto se desava ispod oblaka. Dostiknuca jedne duse se mere u otkrivanju mehanizama nesvesnog jer se "problemi" kriju u slojevima nesvesnog.
 

Koslav75

Ističe se
Poruka
2.508
Tamo gde isus opominje ''bdijte'' on upravo upućuje na prisustvo u
sadašnjem trenutku.

Na koji način je to bdenje u sadašnjem trenutku pretvoreno u čekanje
da se nešto desi u budućnosti?
Не знам на кога се ова Екартова изјава односи, али се дефинитивно не може примјенити на православне хришћане, који не "вјерују" у будућност, већ вјерују у Христоса и управу бдију у овом тренутку, као и у сваком другом, тако да њихова вјера никако не може да ствара пакао у садашњости, већ напротив.
 

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.