Christadelphian
Aktivan član
- Poruka
- 1.554
Veliki deo Biblije je prikaz istorije Božijeg naroda Izraela; opet učinjena misao da njihovo prihvaćanje Božijeg postojanja nije bilo jednako njihovoj veri. Njegova obećanja. Beše im rečeno od njihovog vođe Mojsija „Znak dakle pamti u srcu svome da je Gospod Bog , gore na nebu i dole na zemlji, nema drugoga.i drži uredbe njegove i zapovesti njegove“ (5 Moj.4:39,40).
Tako učinjena ista misao-svesnosti unutar nas da postoji Bog ne znači da smo automatski prihvatljivi Bogu. Ako se ozbiljno složimo da uistinu imamo tvorca, trebamo stoga „držati zapovesti njegove“. Svrha ove serije studija je objasniti koje su to zapovesti i kako ih držati: pretragom u Pismu čineći to, otkrit ćemo da je naša vera u Božije postojanje ojačala:
„Vera dolazi od slušanja, a slušanje rečju Božijom“ (Rim.10:17 izv.grč.tekst) Slično, Izaija 43:9-12 pokazuje kako nas razumevanje Božijih proroštva o budućnosti čini spoznati da „Ja sam Taj“ (Is.43:13 izv.heb. tekst) - tj.da je Božije Ime „Ja sam koji Jesam“ sasvim tačno (2.Moj.3:14)Apostol Pavle je došao u grad zvani Bereja, sada na severu Grčke. Po običaju je propovedao evanđelje (blagovesti) Boga; ali umesto da narod samo prihvati Pavlove reči za to ,“primili su reč (Božiju ne Pavlovu) sa svom spremnošću i danomice istraživali Pisma, dali je to tako: Mnogi od njih stoga poverovaše“ (Dela 17:11,12). Njihovo je verovanje dugovalo njihovoj spremnosti ,redovno(„danomice“) i planski („to tako“) tragati kroz Bibliju. Sticanje istinske vere stoga nije bilo zbog toga što im je Bog odjednom učinio neku vrstu operacije srca nepovezanu sa Božijom reči. Pa kako mogu ljudi sveta koji uđu u sektu Billya Grahama ili u pentakostalnom sastanku opet izaći kao vernici? Koliko dnevnog istraživanja pisma se odvijalo u ovim slučajevima? Ovo pomanjkanje istinske biblijske–osnovane vere nesumnjivo objašnjava prazninu koju mnogi ovakvi “obraćenici“ nalaze u svom kasnijem hrišćanskom iskustvu i zašto se mnogi od njih udalje od evanđeljskog pokreta.
Cilj nam treba biti lično plansko istraživaje Pisma, pa da i mi isto tako možemo poverovati.Veza između slušanja istinskog evanđelja i imanja istinske vere je često isticana u zapisu evanđeoskog propovedanja:
- „mnogi Korinćani slušalući ga prilažahu veri i krštavahu se “(Dela 18:8)
- Da ljudi "čuju evanđeosku reč i poveruju” (Dela 15:7)
- "Tako propovedamo i tako ste poverovali "(1 Kor.15:11)
- "Seme" u sejača jeste reč Božija (Lk.8:11); dok kod onog o gorušičinom drvetu jeste vera (Lk.17:6), budući da vera dolazi iz prihvaćanja "Reč vere" (Rim.10:8 ) "reči…vere i dobroga nauka"(1Tim.4:6), sa srcem koje je otvoreno verovanju u Boga i Njegovoj reči (Gal.2:2 up.Heb.4:2)
- Apostol Jovan kaže o napisanom zapisu života našeg Gospodina da on "govori istinu da i vi verujete" (Jv.19:35). I tako je Božija reč nazvana "istinom" (Jv.17:17)-da možemo poverovati.
Tako učinjena ista misao-svesnosti unutar nas da postoji Bog ne znači da smo automatski prihvatljivi Bogu. Ako se ozbiljno složimo da uistinu imamo tvorca, trebamo stoga „držati zapovesti njegove“. Svrha ove serije studija je objasniti koje su to zapovesti i kako ih držati: pretragom u Pismu čineći to, otkrit ćemo da je naša vera u Božije postojanje ojačala:
„Vera dolazi od slušanja, a slušanje rečju Božijom“ (Rim.10:17 izv.grč.tekst) Slično, Izaija 43:9-12 pokazuje kako nas razumevanje Božijih proroštva o budućnosti čini spoznati da „Ja sam Taj“ (Is.43:13 izv.heb. tekst) - tj.da je Božije Ime „Ja sam koji Jesam“ sasvim tačno (2.Moj.3:14)Apostol Pavle je došao u grad zvani Bereja, sada na severu Grčke. Po običaju je propovedao evanđelje (blagovesti) Boga; ali umesto da narod samo prihvati Pavlove reči za to ,“primili su reč (Božiju ne Pavlovu) sa svom spremnošću i danomice istraživali Pisma, dali je to tako: Mnogi od njih stoga poverovaše“ (Dela 17:11,12). Njihovo je verovanje dugovalo njihovoj spremnosti ,redovno(„danomice“) i planski („to tako“) tragati kroz Bibliju. Sticanje istinske vere stoga nije bilo zbog toga što im je Bog odjednom učinio neku vrstu operacije srca nepovezanu sa Božijom reči. Pa kako mogu ljudi sveta koji uđu u sektu Billya Grahama ili u pentakostalnom sastanku opet izaći kao vernici? Koliko dnevnog istraživanja pisma se odvijalo u ovim slučajevima? Ovo pomanjkanje istinske biblijske–osnovane vere nesumnjivo objašnjava prazninu koju mnogi ovakvi “obraćenici“ nalaze u svom kasnijem hrišćanskom iskustvu i zašto se mnogi od njih udalje od evanđeljskog pokreta.
Cilj nam treba biti lično plansko istraživaje Pisma, pa da i mi isto tako možemo poverovati.Veza između slušanja istinskog evanđelja i imanja istinske vere je često isticana u zapisu evanđeoskog propovedanja:
- „mnogi Korinćani slušalući ga prilažahu veri i krštavahu se “(Dela 18:8)
- Da ljudi "čuju evanđeosku reč i poveruju” (Dela 15:7)
- "Tako propovedamo i tako ste poverovali "(1 Kor.15:11)
- "Seme" u sejača jeste reč Božija (Lk.8:11); dok kod onog o gorušičinom drvetu jeste vera (Lk.17:6), budući da vera dolazi iz prihvaćanja "Reč vere" (Rim.10:8 ) "reči…vere i dobroga nauka"(1Tim.4:6), sa srcem koje je otvoreno verovanju u Boga i Njegovoj reči (Gal.2:2 up.Heb.4:2)
- Apostol Jovan kaže o napisanom zapisu života našeg Gospodina da on "govori istinu da i vi verujete" (Jv.19:35). I tako je Božija reč nazvana "istinom" (Jv.17:17)-da možemo poverovati.