Veeeliki srpski memoari

[Urvan Hroboatos]

Primijetio sam da srpska književnost obiluje voluminoznim sjećanjima.
Na stranu što su neka i kvalitetna (Pekić-Godine koje su pojele skakavci)- otkud potreba da
seu detalje razglaba od nemila od nedraga u nekim kupusarama na više tisuća stranica
o tričarijama koje su dojadile i bogu i ljudima (Ćosić, Dejan Medaković, Žika Pavlović,, pa i Šešelj). ?

Velika memoarska djela mogu biti i opsežna, i "srednje veličine" (Herzen, Berdjajev, Stefan Zweig, Sv. Augustin, Aksakov, Gorki, Sartre, Jung, Cellini, ..), no ovakve razgoropađene kupusare nisu.

Skribomanija o trivijama.

 

[jelizaveta]

megalomanska potreba malih nacija
mada kad pogledamo tolstoja npr, on je kanda bio megaloman, a Rusi nisu baš mala nacija
Dostojevski, al kao on je pisao zbog para najviše
a jedno vreme su i bili (da ne zvučim banalno, razumećete me) moderni romani reke itd.

 

[quentin]

megalomanska potreba malih nacija

Možda više od toga iluzija o vlastitoj grandioznosti. Ima toga i kod drugih, Tomas Man recimo.
Medaković je u tom smislu šampion, među ovima koji su pomenuti.
Žika Pavlović i nije toliko dosadan (čitao sam samo odlomke). Ili da budem precizniji, memoari mu nisu ništa dosadniji od romana.
Često je zanimljivija memoarska proza neknjiževnika, pod uslovom da je ljudima život zaista bio zanimljiv i da imaju kakav-takav talenat.

 

[Urvan Hroboatos]

Možda više od toga iluzija o vlastitoj grandioznosti. Ima toga i kod drugih, Tomas Man recimo.
Medaković je u tom smislu šampion, među ovima koji su pomenuti.
Žika Pavlović i nije toliko dosadan (čitao sam samo odlomke). Ili da budem precizniji, memoari mu nisu ništa dosadniji od romana.
Često je zanimljivija memoarska proza neknjiževnika, pod uslovom da je ljudima život zaista bio zanimljiv i da imaju kakav-takav talenat.

Volim ja memoare, no ljudi- 3.000 stranica kao Pavlović
Naravno da ima dobrih dijelova, no- 3.000 stranica.

 

[quentin]

3.000 stranica.

Pa čovjek je taj dnevnik pisao od tinejdžerskih dana. Nešto kao, bio bolestan, neka teška upala pluća, nije imao šta drugo da radi, pa se navukao na čitanje i pisanje.
To je njemu bila više neka autoterapija, ili prozna vježba, a što je na kraju sve đuture objavljeno, mislim da je više zasluga alavog izdavača nego samog Žike, koji je, koliko znam, bio skroman čovjek.

 

[jelen.co]

Primijetio sam da srpska književnost obiluje voluminoznim sjećanjima.
Na stranu što su neka i kvalitetna (Pekić-Godine koje su pojele skakavci)- otkud potreba da
seu detalje razglaba od nemila od nedraga u nekim kupusarama na više tisuća stranica
o tričarijama koje su dojadile i bogu i ljudima (Ćosić, Dejan Medaković, Žika Pavlović,, pa i Šešelj). ?

Velika memoarska djela mogu biti i opsežna, i "srednje veličine" (Herzen, Berdjajev, Stefan Zweig, Sv. Augustin, Aksakov, Gorki, Sartre, Jung, Cellini, ..), no ovakve razgoropađene kupusare nisu.

Skribomanija o trivijama.

Sad me podseti na onog Vladimira Dedijera. I on je napisao neki kupus na više hiljada strana.

 

[Neoplant]

"Autobiografija - o drugima" Borislava Mihajlovica Mihiza je sve ono sto nije pomenuto u dosadasnjim komentarima. Ovo zanimljivo i vrcavo delo daje gomilu neverovatnih podataka o mnogim ljudima koje volimo ili su iz nekog drugog razloga zanimljivi (Andric, Selimovic, Djilas, Cosic...).
Mihiz je bio covek koji se druzio s velicinama, a i sam je bio takav.

 

[jelen.co]

Vladimir Dedijer - tri toma brale! Mož' da mu pljuneš pod prozor.

 

[Isus33]

Primijetio sam da srpska književnost obiluje voluminoznim sjećanjima.
Na stranu što su neka i kvalitetna (Pekić-Godine koje su pojele skakavci)- otkud potreba da
seu detalje razglaba od nemila od nedraga u nekim kupusarama na više tisuća stranica
o tričarijama koje su dojadile i bogu i ljudima (Ćosić, Dejan Medaković, Žika Pavlović,, pa i Šešelj). ?

Velika memoarska djela mogu biti i opsežna, i "srednje veličine" (Herzen, Berdjajev, Stefan Zweig, Sv. Augustin, Aksakov, Gorki, Sartre, Jung, Cellini, ..), no ovakve razgoropađene kupusare nisu.

Skribomanija o trivijama.

Pročitao sam Medakovićev "Efemeris" u pet tomova. Bilo je zanimljivih dijelova ali brate i nepotrebnih razglabanja na Markove konake. To njegovo efemerno se razvuklo u vječnost.