Year 2012 income brackets and tax rates USA:
http://en.wikipedia.org/wiki/Income_tax_in_the_United_States
Prema gornjoj tabeli sta se moze videti ? Maximalni porez u USA je 35%. recimo za pojedinca ako zaradjujes vise od $388,000.- placas 35%.
Izmedju 178,000 i 388,000.- placas 33%. Znaci da su njegovi zaposleni odlicno placeni. Ako kazes da je on platio porez 17.4% ispada da je njegova zarada izmedju $8000 i $35000 godisnje !?
Treba imati na umu da su plate zaposlenih za njega kao vlasnika businessa trosak. Sada dolazimo na to kako je platio samo 17.4% Ocigledno ima dobrog racunovodju ili sve (vecinu) svojih zivotnih troskove podvodi pod business troskove sto je dozvoljeno. Sumnjam da bi mogao da se majmunise sa USA tax departmentom tek tako a i da se javno hvali. Zna se kako se i gde zavrsava za skrivanje poreza u USA
Evo ti njegov tekst koji sam pomenuo u celosti na srpskom.
Naši lideri tražili su od nas da "podelimo žrtvu". Međutim, kada su to zapravo zatražili, ja sam bio pošteđen. Pitao sam i svoje superbogate prijatelje kakvu žrtvu očekuju, ali i njih je žrtvovanje zaobišlo.
Dok se oni najsiromašniji i pripadnici srednje klase bore za nas u Avganistanu i dok većina Amerikanaca jedva spaja kraj s krajem, mi megabogati dobijamo neverovatne poreske olakšice.
Među nama ima menadžera investicionih fondova koji zarađuju milijarde i kojima je dozvoljeno da svoj prihod okarakterišu kao "podsticajnu kompenzaciju" i tako dobiju poresku stopu od 15 odsto.
Drugi, koji poseduju akcije deset minuta, imaju privilegiju da 60 odsto njihovog profita bude oporezovano po stopi od 15 odsto, kao da je reč o dugoročnim investitorima.
Zakonodavci u Vašingtonu obasipaju nas tim i drugim blagoslovima, jer osećaju potrebu da nas zaštite, kao da smo pegave sove ili neka druga ugrožena vrsta. Lepo je imati prijatelje na visokim pozicijama.
Prošle godine, moj račun za federalni porez - porez na zaradu koji sam platio kao i porez na platu koji sam platio i koji je plaćen za mene bio je 6.938.744 dolara. To deluje kao mnogo novca.
Ali ono što sam ja platio samo je 17,4 odsto mojih oporezivih prihoda - i to je zapravo niži procenat nego što je platio bilo ko od ostalih 20 zaposlenih u našoj kancelariji. Njihova poreska opterećenja variraju od 33 do 41 odsto i u proseku su 36 odsto.
Ukoliko zarađujete novac novcem, kao što to čine neki moji superbogati prijatelji, procenat koji plaćate kao porez može biti nešto manji nego moj, ali ako zarađujete novac radeći neki drugi posao, vaš procenat će sigurno nadmašti moj, i to dosta.
Najbogatiji zaštićeni
Da biste razumeli zašto, potrebno je da pogledate izvore vladinih prihoda. Prošle godine, oko 80 procenata tih prihoda prikupljeno je od pojedinačnih poreza na zarade i poreza na platu. Megabogati plaćaju porez na zaradu po stopi od 15 odsto na skoro celu zaradu, ali ne plaćaju praktično nikakav porez na platu.
Kada je reč o srednjoj klasi, to je posebna priča. Uobičajeno, oni spadaju u grupe koje plaćaju porez na zarade po stopi od 15 ili 25 odsto, a povrh toga plaćaju i visoke poreze na plate.
Osamdesetih i devedesetih godina, poreske stope za bogate bile su daleko više, a procenat koji sam ja plaćao bio je negde u sredini. Prema jednoj teoriji koju nekada čujem, trebalo je da se razbesnim i da odbijem da ulažem zbog povišenih poreskih stopa na kapitalnu dobit i dividende.
Nisam to učinio, a nisu ni drugi. Radio sam sa investitorima 60 godina i još nisam video nekoga, čak ni kada su porezi na kapitalnu dobiti bili 39,9 odsto 1976. i 1977. godine, da beži od neke investicije zbog poreske stope na potencijalnu dobit.
Ljudi ulažu kako bi zaradili novac i potencijalne varijacije poreskih stopa nikada ih nisu zaplašile. Onima koji tvrde da viši porezi škode otvaranju novih radnih mesta, ja bih poručio da je između 1980. i 2000. godine otvoreno blizu 40 miliona novih radnih mesta. Znate šta se dogodilo posle? Niže takse i mnogo manje novih radnih mesta.
Američka poreska služba od 1992. godine prikuplja podatke o poreskom povraćaju za 400 Amerikanaca, koji su prijavili najveći prihod. Ukupan oporezivi prihod za grupu najbogatijih 1992. godine bio je 16,9 milijardi dolara, a plaćen federalni porez bio je 29,2 odsto tog iznosa. Godine 2008, ukupan prihod najbogatijih 400 ljudi dostigao je 90,9 milijardi dolara, ali je poreska stopa koja je plaćena pala na 21,5 odsto.
Porezi koje ovde pominjem uključuju samo federalne poreze na zarade, ali možete biti sigurni da je bilo koji porez na plate za tih 400 Amerikanaca bio nevažan u odnosu na zarade. Zapravo, 88 od njih 400, 2008. godine uopšte nije prijavilo nikakvu zaradu od plata, iako su svi prijavili kapitalnu dobit. Neka moja braća možda ne vole da rade, ali svi vole da investiraju.
Dobro poznajem mnoge megabogataše i, sve u svemu, oni su veoma pristojni ljudi. Oni vole Ameriku i cene mogućnosti koje im je ta zemlja dala. Mnogi od njih su filantropi koji će najveći deo svog bogatstva ostaviti u humanitarne svrhe. Većini ne bi smetalo da plaća veći porez, naročito kada većina njihovih sugrađana zaista pati.
Sređivanje finansija SAD presudno
Dvanaest članova Kongresa uskoro će preuzeti presudan posao sređivanja finansija naše zemlje. Dobili su instrukcije da osmisle plan koji smanjuje desetogodišnji deficit za najmanje 1.500 milijardi dolara. Presudno je važno da oni, ipak, postignu mnogo više od toga.
Amerikanci brzo gube veru da će Kongres uspeti da se izbori za fiskalnim problemima. Samo akcija koja je trenutna i suštinska može sprečiti da ta sumnja pređe u beznađe. Takvo osećanje može stvoriti sopstvenu realnost.
Zadatak broj jedan za dvanaestoricu jeste da smanje neka obećanja koje čak ni bogata Amerika ne može da ispuni. Tu mora biti sačuvan veliki novac. Trebalo bi da se dvanaestorica tada okrenu pitanju prihoda.
Za 99,7 odsto poreskih obveznika ne bih menjao stope i nastavio bih trenutna dvoprocentna smanjenja u doprinosu zaposlenih u porezu na plate. To smanjenje pomaže siromašnima i srednjoj klasi, kojima je bilo kakva pomoć veoma značajna.
Onima koji zarađuju više od milion dolara, a 2009. godine je bilo 236.883 takva domaćinstva, odmah bih podigao stopu na oporezivi prihod viši od miliona dolara, uključujući, naravno, dividende i kapitalni dobitak. Za one koji zarađuju 10 miliona dolara ili više - njih je bilo 8.274 u 2009. godini - predložio bih dodatno povećanje stope.
Kongres je dugo mazio moje prijatelje i mene, vreme je da naša vlada ozbiljno shvati šta znači "podeliti žrtvu".