Veci porez za bogate !

Ovo je vise nego diskutabilno. Bogati obezbedjuju posao i egzistenciju za zaposlene, veca poreska stopa znaci veci odliv sredstava, manju efikasnost, potencijalna otpustanja radnika, manje plate zaposlenih, ogranicenje sirenja businessa it'd... I stvaraju uslove za eventualnu propast businessa, dobrovoljno gasenje istog ili prelokaciju u druge zemlje sa boljim tax sistemom.
 
Poslednja izmena:
zali mi se rodjak da u holandiji sto vise zaradjujes vise ti skidaju za porez. radio je kao konj, 10 sati dnevno, a onda su mu povecanim porezom skoro sve uzeli.
slusqo sam da u svedskoj postoji takva vrsta oporezivanja

Ovde u Australiji je ekspresno zvizno PM Kevin Rud jel; je probao da podigne porez vlasnicima velikih businessa u rudarstvu... otiso je da se vise nikad ne vrati
 
Ovo je vise nego diskutabilno. Bogati obezbedjuju posao i egzistenciju za zaposlene, veca poreska stopa znaci veci odliv sredstava, manju efikasnost, potencijalna otpustanja radnika, manje plate zaposlenih, ogranicenje sirenja businessa it'd... I stvaraju uslove za eventualnu propast businessa, dobrovoljno gasenje istog ili prelokaciju u druge zemlje sa boljim tax sistemom.
Poznati milijarder Voren Bafet je prošle godine u "Njujork tajmsu" napisao kako je u prošloj godini platio porez po stopi koja je dvostruko niža od stope po kojoj su porez plaćali njegovi zaposleni (on 17,4%, a zaposleni 33-44% na poresku osnovicu). Ironično je dodao kako je prijatno imati prijatelje u Kongresu koji vode računa o blagostanju bogatih. Pored toga, Bafet kaže da njegov decenijski rad sa investitorima opovrgava i tvrdnje da niski porezi za bogate podstiču aktivnije investiranje i otvaranje novih radnih mesta.
 
pojednostavljena sebicna logika srpskih `liberala` je logika mafije, oni ne razumeju savremeno drusto, zajednicu, i porez kao pojam. oni bi sve sebi, svi drugi da crknu, ko ih je be. da je normalno vreme pola njih bi bilo u zabeli, a pola bi prodavali lubenice iz dronjavih kombija
 
Poznati milijarder Voren Bafet je prošle godine u "Njujork tajmsu" napisao kako je u prošloj godini platio porez po stopi koja je dvostruko niža od stope po kojoj su porez plaćali njegovi zaposleni (on 17,4%, a zaposleni 33-44% na poresku osnovicu). Ironično je dodao kako je prijatno imati prijatelje u Kongresu koji vode računa o blagostanju bogatih. Pored toga, Bafet kaže da njegov decenijski rad sa investitorima opovrgava i tvrdnje da niski porezi za bogate podstiču aktivnije investiranje i otvaranje novih radnih mesta.

Year 2012 income brackets and tax rates USA:

http://en.wikipedia.org/wiki/Income_tax_in_the_United_States

Prema gornjoj tabeli sta se moze videti ? Maximalni porez u USA je 35%. recimo za pojedinca ako zaradjujes vise od $388,000.- placas 35%.
Izmedju 178,000 i 388,000.- placas 33%. Znaci da su njegovi zaposleni odlicno placeni. Ako kazes da je on platio porez 17.4% ispada da je njegova zarada izmedju $8000 i $35000 godisnje !?
Treba imati na umu da su plate zaposlenih za njega kao vlasnika businessa trosak. Sada dolazimo na to kako je platio samo 17.4% Ocigledno ima dobrog racunovodju koji sve ili vecinu svojih zivotnih troskove podvodi pod business troskove sto je dozvoljeno (stroge zakonske odredbe preciziraju sta i u kom obimu) Od kola, telefona, raznoraznih drugih troskova za business, putovanja, opreme, depreciation, business troskova na marketing - klopa, vecere, ruckovi it'd.... Tako da je njegov standard mnogo veci od tih 17.4%...

Sumnjam da bi mogao da se majmunise sa USA tax departmentom tek tako a i da se javno hvali. Zna se kako se i gde zavrsava za skrivanje poreza u USA
 
Poslednja izmena:
Year 2012 income brackets and tax rates USA:

http://en.wikipedia.org/wiki/Income_tax_in_the_United_States

Prema gornjoj tabeli sta se moze videti ? Maximalni porez u USA je 35%. recimo za pojedinca ako zaradjujes vise od $388,000.- placas 35%.
Izmedju 178,000 i 388,000.- placas 33%. Znaci da su njegovi zaposleni odlicno placeni. Ako kazes da je on platio porez 17.4% ispada da je njegova zarada izmedju $8000 i $35000 godisnje !?
Treba imati na umu da su plate zaposlenih za njega kao vlasnika businessa trosak. Sada dolazimo na to kako je platio samo 17.4% Ocigledno ima dobrog racunovodju ili sve (vecinu) svojih zivotnih troskove podvodi pod business troskove sto je dozvoljeno. Sumnjam da bi mogao da se majmunise sa USA tax departmentom tek tako a i da se javno hvali. Zna se kako se i gde zavrsava za skrivanje poreza u USA

Evo ti njegov tekst koji sam pomenuo u celosti na srpskom.

Naši lideri tražili su od nas da "podelimo žrtvu". Međutim, kada su to zapravo zatražili, ja sam bio pošteđen. Pitao sam i svoje superbogate prijatelje kakvu žrtvu očekuju, ali i njih je žrtvovanje zaobišlo.

Dok se oni najsiromašniji i pripadnici srednje klase bore za nas u Avganistanu i dok većina Amerikanaca jedva spaja kraj s krajem, mi megabogati dobijamo neverovatne poreske olakšice.

Među nama ima menadžera investicionih fondova koji zarađuju milijarde i kojima je dozvoljeno da svoj prihod okarakterišu kao "podsticajnu kompenzaciju" i tako dobiju poresku stopu od 15 odsto.

Drugi, koji poseduju akcije deset minuta, imaju privilegiju da 60 odsto njihovog profita bude oporezovano po stopi od 15 odsto, kao da je reč o dugoročnim investitorima.

Zakonodavci u Vašingtonu obasipaju nas tim i drugim blagoslovima, jer osećaju potrebu da nas zaštite, kao da smo pegave sove ili neka druga ugrožena vrsta. Lepo je imati prijatelje na visokim pozicijama.

Prošle godine, moj račun za federalni porez - porez na zaradu koji sam platio kao i porez na platu koji sam platio i koji je plaćen za mene bio je 6.938.744 dolara. To deluje kao mnogo novca.

Ali ono što sam ja platio samo je 17,4 odsto mojih oporezivih prihoda - i to je zapravo niži procenat nego što je platio bilo ko od ostalih 20 zaposlenih u našoj kancelariji. Njihova poreska opterećenja variraju od 33 do 41 odsto i u proseku su 36 odsto.

Ukoliko zarađujete novac novcem, kao što to čine neki moji superbogati prijatelji, procenat koji plaćate kao porez može biti nešto manji nego moj, ali ako zarađujete novac radeći neki drugi posao, vaš procenat će sigurno nadmašti moj, i to dosta.

Najbogatiji zaštićeni

Da biste razumeli zašto, potrebno je da pogledate izvore vladinih prihoda. Prošle godine, oko 80 procenata tih prihoda prikupljeno je od pojedinačnih poreza na zarade i poreza na platu. Megabogati plaćaju porez na zaradu po stopi od 15 odsto na skoro celu zaradu, ali ne plaćaju praktično nikakav porez na platu.

Kada je reč o srednjoj klasi, to je posebna priča. Uobičajeno, oni spadaju u grupe koje plaćaju porez na zarade po stopi od 15 ili 25 odsto, a povrh toga plaćaju i visoke poreze na plate.

Osamdesetih i devedesetih godina, poreske stope za bogate bile su daleko više, a procenat koji sam ja plaćao bio je negde u sredini. Prema jednoj teoriji koju nekada čujem, trebalo je da se razbesnim i da odbijem da ulažem zbog povišenih poreskih stopa na kapitalnu dobit i dividende.

Nisam to učinio, a nisu ni drugi. Radio sam sa investitorima 60 godina i još nisam video nekoga, čak ni kada su porezi na kapitalnu dobiti bili 39,9 odsto 1976. i 1977. godine, da beži od neke investicije zbog poreske stope na potencijalnu dobit.

Ljudi ulažu kako bi zaradili novac i potencijalne varijacije poreskih stopa nikada ih nisu zaplašile. Onima koji tvrde da viši porezi škode otvaranju novih radnih mesta, ja bih poručio da je između 1980. i 2000. godine otvoreno blizu 40 miliona novih radnih mesta. Znate šta se dogodilo posle? Niže takse i mnogo manje novih radnih mesta.

Američka poreska služba od 1992. godine prikuplja podatke o poreskom povraćaju za 400 Amerikanaca, koji su prijavili najveći prihod. Ukupan oporezivi prihod za grupu najbogatijih 1992. godine bio je 16,9 milijardi dolara, a plaćen federalni porez bio je 29,2 odsto tog iznosa. Godine 2008, ukupan prihod najbogatijih 400 ljudi dostigao je 90,9 milijardi dolara, ali je poreska stopa koja je plaćena pala na 21,5 odsto.

Porezi koje ovde pominjem uključuju samo federalne poreze na zarade, ali možete biti sigurni da je bilo koji porez na plate za tih 400 Amerikanaca bio nevažan u odnosu na zarade. Zapravo, 88 od njih 400, 2008. godine uopšte nije prijavilo nikakvu zaradu od plata, iako su svi prijavili kapitalnu dobit. Neka moja braća možda ne vole da rade, ali svi vole da investiraju.

Dobro poznajem mnoge megabogataše i, sve u svemu, oni su veoma pristojni ljudi. Oni vole Ameriku i cene mogućnosti koje im je ta zemlja dala. Mnogi od njih su filantropi koji će najveći deo svog bogatstva ostaviti u humanitarne svrhe. Većini ne bi smetalo da plaća veći porez, naročito kada većina njihovih sugrađana zaista pati.

Sređivanje finansija SAD presudno

Dvanaest članova Kongresa uskoro će preuzeti presudan posao sređivanja finansija naše zemlje. Dobili su instrukcije da osmisle plan koji smanjuje desetogodišnji deficit za najmanje 1.500 milijardi dolara. Presudno je važno da oni, ipak, postignu mnogo više od toga.

Amerikanci brzo gube veru da će Kongres uspeti da se izbori za fiskalnim problemima. Samo akcija koja je trenutna i suštinska može sprečiti da ta sumnja pređe u beznađe. Takvo osećanje može stvoriti sopstvenu realnost.

Zadatak broj jedan za dvanaestoricu jeste da smanje neka obećanja koje čak ni bogata Amerika ne može da ispuni. Tu mora biti sačuvan veliki novac. Trebalo bi da se dvanaestorica tada okrenu pitanju prihoda.

Za 99,7 odsto poreskih obveznika ne bih menjao stope i nastavio bih trenutna dvoprocentna smanjenja u doprinosu zaposlenih u porezu na plate. To smanjenje pomaže siromašnima i srednjoj klasi, kojima je bilo kakva pomoć veoma značajna.

Onima koji zarađuju više od milion dolara, a 2009. godine je bilo 236.883 takva domaćinstva, odmah bih podigao stopu na oporezivi prihod viši od miliona dolara, uključujući, naravno, dividende i kapitalni dobitak. Za one koji zarađuju 10 miliona dolara ili više - njih je bilo 8.274 u 2009. godini - predložio bih dodatno povećanje stope.

Kongres je dugo mazio moje prijatelje i mene, vreme je da naša vlada ozbiljno shvati šta znači "podeliti žrtvu".
 
"Prošle godine, moj račun za federalni porez - porez na zaradu koji sam platio kao i porez na platu koji sam platio i koji je plaćen za mene bio je 6.938.744 dolara. To deluje kao mnogo novca.

Ali ono što sam ja platio samo je 17,4 odsto mojih oporezivih prihoda - i to je zapravo niži procenat nego što je platio bilo ko od ostalih 20 zaposlenih u našoj kancelariji. Njihova poreska opterećenja variraju od 33 do 41 odsto i u proseku su 36 odsto."

Ovo malo menja sliku. Znaci on je platio oko 7 meleona dolara porez, i kaze da je to 17.4% oporezivih prihoda. Po mom rasudjivanju je onda trebao da buide u gornjoj granici koja je 35%. Kakve je "olaksice" dobio ne znam premda si napomenuo u tekstu nesto i o tome.... USA stiti bogate iz dva razloga. Zbog poreza kojima drzava puni kasu i zbog toga sto zaposljavaju ljude i placaju ostale izdatke na njih kao penzioni fond, odmore i nedeljno uplacuju zivu lovu na ime taxe na plate vlastima... Znaci tu je glavna razlika zasto se bogati "privileguju" na neki nacin jel bi inace drzava morala da vodi kompletni business a to je onda - komunizam a ne kapitalizam. Znaci privatna inicijativa... sumnjam da Dacic ista zna o privatnom businessu i o poreskom sistemu...
 
"Prošle godine, moj račun za federalni porez - porez na zaradu koji sam platio kao i porez na platu koji sam platio i koji je plaćen za mene bio je 6.938.744 dolara. To deluje kao mnogo novca.

Ali ono što sam ja platio samo je 17,4 odsto mojih oporezivih prihoda - i to je zapravo niži procenat nego što je platio bilo ko od ostalih 20 zaposlenih u našoj kancelariji. Njihova poreska opterećenja variraju od 33 do 41 odsto i u proseku su 36 odsto."

Ovo malo menja sliku. Znaci on je platio oko 7 meleona dolara porez, i kaze da je to 17.4% oporezivih prihoda. Po mom rasudjivanju je onda trebao da buide u gornjoj granici koja je 35%. Kakve je "olaksice" dobio ne znam premda si napomenuo u tekstu nesto i o tome.... USA stiti bogate iz dva razloga. Zbog poreza kojima drzava puni kasu i zbog toga sto zaposljavaju ljude i placaju ostale izdatke na njih kao penzioni fond, odmore i nedeljno uplacuju zivu lovu na ime taxe na plate vlastima... Znaci tu je glavna razlika zasto se bogati "privileguju" na neki nacin jel bi inace drzava morala da vodi kompletni business a to je onda - komunizam a ne kapitalizam. Znaci privatna inicijativa... sumnjam da Dacic ista zna o privatnom businessu i o poreskom sistemu...
Skroz pogrešno zaključuješ a stvar je vrlo prosta. Ne znam da li si čuo za supply-side školu i njenu doktrinu o niskim porezima? Uglavnom ta doktrina propagira snižavanje poreza i ublažavanje njihove progresivnosti, obrazlažući to očekivanjem da će i privreda i građani tada biti motivisani da više rade i investiraju. Tako će prihodi i profiti rasti, a time i osnovica za oporezivanje. Što je naravno besmisleno.

U skladu sa ovom logikom, za vreme predsednikovanja Regana, Amerika je smanjila poreske stope, pogotovo za najbogatije, ali je budžetski deficit SAD, umesto da pada, ubrzano je počeo da raste. Najavljivani efekat se nikada nije materijalizovao, stvarnost se da tako kažem narugala besmislenoj teoriji, ali je politika niskih poreza opstala i traje do danas. Argumentacija je sada promenjena, akcenti su manje na ekonomskim vrlinama niskih poreza a više na nužnosti izazvanoj globalizacijom. Ako država ne podiže poreze, preduzeća možda i neće proizvodnju izmestiti u one zemlje koje imaju povoljniju poresku politiku. Politika niskih poreza odgovora samo bogatoj manjini, a njihov interes da se takva politika nastavi je delom logičan i razumljiv. Za taj segment društva nije previše bitno u kakvom će stanju biti školstvo, zdravstvo ili socijalna zaštita. Njihovi prihodi su dovoljno veliki da mogu plaćati privatno zdravstvo i školstvo uz obezbeđenu ugodnu starost. Za njih nije previše bitno ni u kakvom je stanju društvo u celini, jer mnoge od

Paradoks je što niske poreze podržava i veliki broj građana koji takvom politikom samo gubi. Podržavajući politiku niskih poreza, glasajući za stranke koje na tome insistiraju, glasači nesvesno učestvuju u postupnoj destrukciji svih socijalnih funkcija države. Oni podržavaju proces sopstvenog marginalizovanja, ugrožavajući sadanjost i budućnost – i svoju i svoje dece. Pomenuti paradoks to i nije, jer je javno mnjenje oblikovano veštom i sistematskom propagandom. Interesi koji stoje iza politike niskih poreza su dovoljno moćni i imaju dovoljno sredstava da finansiraju medije i akademske institucije koje će promovisati ovu, u ekonomskom smislu, besmislenu doktrinu. Nije slučajno na primer, da ni u Srbiji akademska javnost ne vidi ili ne razume u kojoj meri je domaća poreska politika nepravedna i antisocijalna. Politika većih, progresivnih poreza i veće javne potrošnje podiže kvalitet života i donosi boljitak velikoj većini građana. Koristi ima i za bogatiju manjinu. Kako novac i trošenje nisu jedini univerzum u kome se čovek kreće, ovakvom politikom na kraju, dobijaju i oni, životom u sigurnijem i harmoničnijem društvu. U takvom ambijentu i njihovo bogatstvo je bolje zaštićeno.Skandinavska iskustva su odlična ilustracija ovih fenomena, javne finansije ovih država su zdrave, zahvaljujući poreskoj politici. Visoki porezi nisu oterali preduzeća iz ovih zemalja i njihove stope nezaposlenosti su među najnižim u razvijenom svetu. Teza po kojoj niske poreske stope vode visokoj zaposlenosti jednostavno ne stoji.

Naravno, zalaganje za veće, pre svega progresivne poreze, nije isto što i zalaganje za samoubilačku poresku politiku "dranja" poreskih obveznika. Kao i sve u životu, i to je pitanje mere.
 

Back
Top