Vasi zahtevi politicarima

GalacticFederation

Početnik
Poruka
7
Ja sam napisao ovde navedeno pismo i poslao, ali ove stvari su ignorisane od medija.
Napisite vase misljenje i predloge za inicijativu.

Pismo Vladi Srbije

Odbacivanje ove teme i ne iznošenje zvanične izjave od strane vlasti u Srbiji, biće smatrano neodgovornim ponašanjem i štićenjem interesa stranih korporacija, nasuprot volji naroda Srbije i celog sveta. Ovaj dokument će takođe biti javno objavljen, i prosleđen novinskim kućama. Sličan dokument će biti promovisan u drugim državama od strane njihovih egzopolitičkih organizacija.

Svetski Finansijski Sistem

Građani odavno znaju i osećaju na svojoj koži da sa finansijskim sistemom nešto nije u redu, ali ne razumeju zašto. Ovaj dokument je namenjen za obrazovanje svih građana i članova vlasti o problemu, i ukazuje na rešenja. Evro i Dolar su privatni novac i vlasništvo centralnih banaka koje su privatne. Iza tih privatnih centralnih banaka, u SAD, EU i VB, stoji nekolicina vlasnika, “šareholdera”. Građane zbunjuje to što se centralne banke nazivaju zvaničnim imenima, kao da pripadaju državi. Međutim one nemaju veze sa državama, i nalaze se iznad svega, bez ikakve odgovornosti, i njihovi vlasnici ne polažu račune nikome, a pogotovo ne narodu i državama.
Citat: “FED je “nezavisna” agencija, nema “druge” vladine agencije koja može da nadvlada akcije koje preduzimamo” – Alan Greenspan, bivši direktor federalnih rezervi, centralne banke SAD.
Sa svakom registrovanom transakcijom, građani plaćaju centralnim vlasnicima i naknadu za upotrebu tog novca. Oni korišćenje novca naplaćiju kao uslugu, koju građani izmiruju kamatom i delom poreza. Naravno ovaj novac cirkuliše i preko manjih banaka koje takođe naplaćuju svoje usluge i kamate. Današnji sistem se zove bankarski sistem frakcionalne rezerve. Ovaj sistem je smišljen pre 300 godina kada su banke počele naglo da se bogate uzimajući kamate na “nepostojeći” kapital. Pravila ovog sistema nalažu da banka može izdati 9 puta više kredita, nego što ima uloženog novca kao pokriće. Ovo omogućava da banka za kratko vreme umnoži svoj kapital i nastavi da ga povećava eksponencijalno. Međutim jednom izdat kredit bez realnog pokrića se može ponovo staviti na štednju u drugoj banci i proces ponavljati. Sve ukupno moze se stvoriti i do 90 puta više “novca” nego realnog pokrića. Kada pojedincu ili državi zatreba novac za svoje potrebe, on ga dobije od privatne banke kao kredit uz kamatu. Kada privatne centralne banke izdaju kredit, veći deo kredita se stvara “iz ničega” i dodaje u opticaj. Uglavnom je dovoljno da se dopiše iznos na račun, kucanjem cifara na kompjuteru, i novac, odnosno zaduženje, je “magično” stvoreno. Kada bi se posle vraćanja iznosa dug potpuno izbrisao iz opticaja, sistem bi bio koliko-toliko stabilan. Međutim to je nemoguće jer postoji i problem kamate. Novac kamate nije postojao u trenutku zaduživanja nego je u međuvremenu izmišljen (često i doštampan) devalvirajući sve postojeće vrednosti u opticaju, i povećavajući ukupna zaduženja. Podaci i cifre koje se navode zbunjuju građane, dok su u stvarnosti ove kamate ogromne i predstavljaju “zelenašenje”. Čak i kada su kamate centralnih banaka jednake nuli njihov profit je i dalje ogroman preko stalnog doštampavanja novca i ekonomije korporacija koje poseduju. Važno je da građani shvate, da je ovo pravljenje novca iz ničega i povećanje dugova u opticaju, potpuno jednako falcifikovanju, s tim što u slučaju privatnih centralnih banaka, ne postoji niko ko nadgleda ili dovodi u pitanje njihove radnje. Međutim njihov iz ničeg stvoren novac se otplaćuje realnim radom i proizvodima. Vraćanjem rata, finansiraju se nove pozajmice, ali je neophodno stvoriti dodatni novac “iz ničega”, da bi sada povećani dug mogao da se servisira novim kreditom. Ovaj model nema nikakvu matematičku mogućnost da se zaduživanje zaustavi ili rast smanji, već ima tendenciju beskonačnog rasta dugova i neminovno vodi do kolapsa. Ove proste činjenice se ne navode u medijima i građani žive u zabludi da sistem mora tako da funkcioniše. Naprotiv, on je potpuno nametnut od male grupe ljudi, i kada građani postanu svesni činjenica, nema nikakvog razloga da se taj sistem i dalje primenjuje. Skoro sve države u svetu su zadužene za neverovatne sume, a dužne su upravo centralnim bankama, sto znači da je svaki stanovnik države automatski dužan privatnim vlasnicima svetskih centralnih banki. Budžeti država, kako malih, tako i najvećih, su uvek u deficitu i one stalno moraju da pozajmljuju novac od “investitora”. Iza ove magične reči se opet krije mala grupa vlasnika privatnih centralnih banki, odnosno pojedinaca toliko bogatih, da neprestano “finansiraju” sve države u svetu. Građanima nije jasno gde je zaduženi novac otišao posle upotrebe, i zašto su potrebna nova zaduženja, ako je ekonomija normalno funkcionisala i ako su proizvodi razmenjeni. Novac, plus kamata, su otišli nazad u sistem jer cela suma zaduženja nikad nije ni postojala u realnosti, a velike transakcije su u međuvremenu iskorišćene za potrebe vlasnika centralnih banaka, odnosno upravljanje svetom. Oni su “elita”, zato što se u stvari bave “legalnim kriminalom”. Većina centralnih bankara, i onih koji stoje iza njih, bi bila odmah uhapšena, ako bi se objavili njihovi poslovni podaci. Da je svetski finansijski sistem pošten i realan, države ne bi bile dužne nikome. Međutim danas javni dug SAD je 50 hiljada dolara po stanovniku, a EU preko 20 hiljada evra po stanovniku. Ukupan dug u sistemu je mnogo veći. Dug koji se najčešće pominje na medijima je javni dug Američke vlade, koji trenutno iznosi 15 hiljada milijardi dolara, međutim kada se saberu sva dugovanja države, stanovništva, banaka, korporacija i socijalnih programa, dolazi se do 200 hiljada milijardi dolara duga, ili oko 650 hiljada dolara po glavi stanovnika, dok je njihova imovina daleko manja (prosečna kuća vredi 175 hiljada dolara) tako da zaduženja u sistemu višestruko premašuju sve privatne vrednosti. Na žalost ni tu nije kraj, jer postoji takozvano tržište derivata, sa izmišljenim, nepostojećim vrednostima, koje nekoliko puta prevazilaze pomenute sume, a koriste se na prevaru, kao deo sistema za bogaćenje finansijskih korporacija. Situacija je slična u Evropskoj Uniji, i u celom svetu. Ukupna dugovanja u EU su oko 120 hiljada evra po glavi stanovnika. Srbija koja se zbog sankcija kasnije uključila u igru zaduženja, približava se trendu i zaduženje počinje da premašuje sve materijalne vrednosti populacije. Ovo je neverovatna manipulacija od strane centralnih bankara koji su ubedili populaciju da im je dužna više od ukupnog zbira materijalnog bogatstva sveta. Samo ovo je jasan pokazatelj svakome, kolika prevara je u pitanju. Pitamo se da li ova grupica stvarno očekuje isplatu, i kako je moguće da činjenice i organizatori ove istorijske prevare nisu tema broj jedan na medijima? Iako im već dugujemo sve što postoji, oni još uvek konstantno zahtevaju isplatu na “postojeći dug”, plus kamatu, što nam “omogućavaju“ novim zajmovima i povećanjem tih dugova. Daleko od logike i razuma, ali pravljenje novca “iz ničega” donosi neverovatnu moć pojedincima na vrhu sistema. Džinovski dugovi su samo fiktivan, virtualni iznos, slovo na papiru, koji služi da bi se omogućila stalna cirkulacija kroz centralne banke i ubiranje velikih profita na raspolaganju njihovim privatnim vlasnicima. Najveći problem je što ovakav sistem desetkuje realnu vrednost novca i kupovnu moć građana. Bez obzira što nije pokriven, sav ovaj dug je deo sistema i moćnici preko njega kontrolušu i iskorišćavaju realnu ekonomiju, dok je većina stanovništva, usled svugde prikačenih dugova, naterana samo da vodi brigu o preživljavanju zbog nerealne vrednosti proizvoda i usluga. Danas 60% svetskog stanovništva živi na ivici opstanka, četvrtina bez električne energije, a moćnici sprečavaju širenje tehnologije i podizanje standarda. Dugove je nemoguće otplatiti i guše realnu ekonomiju i protok keša, što je ekvivalentno pacijentu koji treba da preživi sa 5% krvi. Fizički novac u opticaju cini 1 do 5% ukupnog stanja na računima i zaduženja, i ređe se doštampava, jer najveći deo novca, to jest zaduženja, pretstavljaju vrednosti u kompjuterskoj memoriji, ne postoje fizički i nisu pokrivene vrednostima. Zbog inflacije i nedostatka pokrića, nikakva štednja ne pomaže i nema smisla. Prema podacima sa sajta Evropske Centralne Banke, u zadnjih 7 godina, ukupan broj i vrednost svih novčanica evra u opticaju u svetu se udvostručila, i sada iznosi samo 850 milijardi evra, što bi gusto spakovano zauzimalo 30x30x30 metara. Samo javni dug EU je 12 puta veći, a ukupan dug u finansijama EU, 70 puta veći. Svetske državne rezerve u zlatu pokrivaju 2% svetskog spoljnjeg duga centralnim bankama, a mnogo manji procenat ukupnog duga. Takozvano pokriće u deviznim rezervama se u slučaju bankrota, svodi na “pokriće u bezvrednim obveznicama”, jer se uglavnom ne radi o kešu. Na primeru Srbije i deklarisanih rezervi od 11,4 milijarde evra, to bi u kešu zauzimalo bar 10x10x3,5 metara spakovanih deviza, ili 1,34% svetske emisije evro novčanica, što je s obzirom na veličinu nase populacije i ekonomije, praktično nemoguće. Takođe bi bilo nemoguće u Srbiji isplatiti 7,5 milijardi evra u kešu koliko iznose depoziti građana u bankama, jer sve ukupno, u evro i deviznim novčanicama u Srbiji realno postoji dosta manje, kao što na primer ne bi bilo moguće iskeširati 1350 milijardi evra štednje nemačkih građana u toj državi. Ovo su realni, javni, statistički podaci koji su građanima slučajno promakli, usled gledanja previše reklama banaka, plaćenih od depozita. Po podacima NBS, u opticaju postoji 90 milijardi dinara u novčanicama što je oko 12 hiljada dinara po stanovniku Srbije, dok je ukupan dug u Srbiji, 50 puta veći po glavi stanovnika, i povećava se uz zateznu kamatu i nova zaduženja.

Ostatak teksta ne moze da stane u post, a mozete ga procitati na http://gfserbia.blogspot.com/2011/10/egzopoliticki-savet-srbije-pismo-vladi.html
 

Back
Top