Vaši utisci o ovom videu

Слушам сад скоро, у некој емисији, неке важне госте ...
На питање "Шта је то глобализам ?"
нешто муцају, видим није им јасно !

И углавном се сви ( мода је ) изјашњавају као антиглобалисти !
Боже, Боже, опрости им ..!

Да сам био тамо ја бих рекао управо ово што си ти рекао,
свет је све "мањи",
људи су све ближи једни другима.

То је заслуга развоја технологије - политика само покушава да следи логику тог развоја.

То је очигледно незаустављив процес,
и наиван је онај ко покушава да заустави то "свеобухватје",
смањивање тог великог села,
у коме се све моментално зна,
где било која активност на једном крају села
има утицај на сваки кутак тог села ...

Да, да,
живели политичари глобалисти,
који капирају све то,
и не покушавају да спрече глобалистичке идеје и политику,
јер је очигледно да нам је потребна "централна, светска власт" !

Sve sam se slagao do dela sa centralnom svetskom vlašću. Tu si me izgubio. :lol:
 
Drugačija forma sve ostalo je isto - baš kao i danas.

Možeš li malo da pojasniš?

Onako na prvu,pristojno obuceni ljudi....

Ja sam isto to prvo primetio. Šeširi, bele košulje, cipele, žene u dugim haljinama... Danas su ljudi širom sveta što se odevanja tiče otišli u krasni. Niti blama niti elegancije niti kulture. Ne bih o tome, uvek se iznerviram kada se potegne priča o tome.
 
Разликује се од других видеа у томе што су сви ови људи које видимо на снимку, данас мртви.

Погледај пост број 18
https://forum.krstarica.com/threads/vasi-utisci-o-ovom-videu.900638/post-39199528
Dobro?

Pogledajmo ovaj realni snimak dinosaurusa.


Nijedan od ovih dinosaurusa danas više nije živ.

Da li vas to ispunjava užasnim osećanjima da je život u svojoj pojavnosti efemeran i stoga ništavan, ali i budi veličanstvenu slutnju da se ispod njegove efemernosti krije nešto neprolazno, nepropadljivo, što vreme nikad ne može suštinski da dotakne, što se uvek i beskonačno pojavljuje u svojim bezbrojnim formama, dok mu jedno a mnogostruko srce zauvek ostaje sakriveno, i u tom srcu treba potražiti i ponovo pronaći ove dinosauruse...

Mene da.
 
Ne osećam ništa dok gledam video. Šta treba da osetim? U čemo se razlikuje od bilo kog videa iz prošlosti?

Nema ništa posebno što bi trebala da osetiš ili primetiš. Video je, na prvi pogled sasvim običan. Ali ako bi se malo dublje zamislila o njemu, sa neke filozofske strane, sigurno bi se moglo doći do nekih zanimljivih zaključaka. Kao recimo kod ljudi koji su ostavljali one komentare koje sam skrinšotovao.
 
Dobro?

Pogledajmo ovaj realni snimak dinosaurusa.


Nijedan od ovih dinosaurusa danas više nije živ.

Da li vas to ispunjava užasnim osećanjima da je život u svojoj pojavnosti efemeran i stoga ništavan, ali i budi veličanstvenu slutnju da se ispod njegove efemernosti krije nešto neprolazno, nepropadljivo, što vreme nikad ne može suštinski da dotakne, što se uvek i beskonačno pojavljuje u svojim bezbrojnim formama, dok mu jedno a mnogostruko srce zauvek ostaje sakriveno, i u tom srcu treba potražiti i ponovo pronaći ove dinosauruse...

Mene da.

A nije baš ovo za poređenje. Mislim, možemo mi da postavimo ovde svaki video sa YT i ostavljamo utiske koji mogu biti kakvi god, ali ipak, sa jedne strane imamo originalni snimak, star 115 godina na kom su pravi ljudi. Sa druge strane CGI verzija nek7g dokumentarno crtanog filma o izumiranju dinosaurusa od pre ko zna koliko hiljada godina. I da se razumemo, tako nešto kod mene svakako izaziva sažaljenje i tugu jer govori o izumiranju jednog živog bića koje je tada dominiralo planetom.
 
Nema ništa posebno što bi trebala da osetiš ili primetiš. Video je, na prvi pogled sasvim običan. Ali ako bi se malo dublje zamislila o njemu, sa neke filozofske strane, sigurno bi se moglo doći do nekih zanimljivih zaključaka. Kao recimo kod ljudi koji su ostavljali one komentare koje sam skrinšotovao.

Evo, ovako, šta vidim:

Iako znam da ti ljudi više nisu živi, i dalje osećam da su prisutni na način svoje suštine, ili kako bismo ovde na Filozofiji rekli: svog udela u kvalitativnoj množini, svojevrsnoj množini sveg života, svemu što se ikad desilo ili će se tek desiti. Na taj način, niko i ništa nikad nije izgubljeno, iako je talas istorije sve prebrisao kao da nikad ništa nije značilo.

Druga stvar koju pomislim, to jest', više je osetim:

Ovi ljudi i ja imamo isto biće. Mi jesmo isto biće, svi ti ljudi su na neki način (iako ne na način individue) - ja.

Ali to su misli i osećanja sa kojima živim svaki dan, pa možda zato nisam odreagovala na video povišenom emocijom.

A nije baš ovo za poređenje. Mislim, možemo mi da postavimo ovde svaki video sa YT i ostavljamo utiske koji mogu biti kakvi god, ali ipak, sa jedne strane imamo originalni snimak, star 115 godina na kom su pravi ljudi. Sa druge strane CGI verzija nek7g dokumentarno crtanog filma o izumiranju dinosaurusa od pre ko zna koliko hiljada godina. I da se razumemo, tako nešto kod mene svakako izaziva sažaljenje i tugu jer govori o izumiranju jednog živog bića koje je tada dominiralo planetom.
Šalila sam se tim postom :D
 
Evo, ovako, šta vidim:

Iako znam da ti ljudi više nisu živi, i dalje osećam da su prisutni na način svoje suštine, ili kako bismo ovde na Filozofiji rekli: svog udela u kvalitativnoj množini, svojevrsnoj množini sveg života, svemu što se ikad desilo ili će se tek desiti. Na taj način, niko i ništa nikad nije izgubljeno, iako je talas istorije sve prebrisao kao da nikad ništa nije značilo.

Druga stvar koju pomislim, to jest', više je osetim:

Ovi ljudi i ja imamo isto biće. Mi jesmo isto biće, svi ti ljudi su na neki način (iako ne na način individue) - ja.

Ali to su misli i osećanja sa kojima živim svaki dan, pa možda zato nisam odreagovala na video povišenom emocijom.


Šalila sam se tim postom :D

"Ne osećam ništa dok gledam video. Šta treba da osetim?" - ostavi najbolji komentar na temi. :lol:

Eto, svašta nešto se može zaključiti gledajući jedan, naizgled, sasvim običan video. Ali je impresivno to što je video napravljen, iz današnje perspektive, baš davno a opet su živeli u veoma civilizovanom društvu. Da ti ljudi nisu bili svesni da će ih 115 godina kasnije gledati milioni ljudi na nekakvim napravama koje u to doba, verovatno nije ni bilo moguće objasniti. Sigurno se iza njih krije puno zanimljivih priča, tajni, talenata koji verovatno nikada nisu bili, niti će biti, otkriveni.
Pa tako kad pogledaš, život jednog sasvim običnog čoveka je svojevrsni fenomen.
 
[louiskrstic:
Drugačija forma sve ostalo je isto - baš kao i danas.]
Možeš li malo da pojasniš?
Forma koja se vidi jeste civilizacijska promena koju zapažaju fizičke oči.
Ono što se ne vidi ima svoj istovetni tok - stalnu promenu svesti svakog pojedinog Bića koja iskustveno raste.
Današnja slika iste ulice i one iz stotinak godina u budućem trenutku prikazaće potpuno istovetnu stvar - (forma drugačija, suština ista).
 

Back
Top