Kako je nastalo nesto cemu energija fali?
To nesto nije stvoreno kako treba.
Energija ima svoj nepresušivi izvor: Svijest apsoluta. Svijest apsoluta stvara energiiju pokretanjem duše u manifestaciju.
Sve dok se duša manifestuje energija se obnavlja i vitalizuje, a kad se duša manifestuje ona mora da se manifestuje
kroz razum. Tada stvara svoje eteričke ili pak materijalne izraze, forme. Jednom kada se duša nađe u razumu, biće ima
moć da se još uvijek na nju (dušu) fokusira, da joj odobri neometanu manifestaciju, svjesnim dopuštanjem, ili pak da
preuzme kontrolu nad manifestacijom, centrirajući se (biće) svojom voljom i pažnjom u njenom (dušinom) Ja, ili kako se
popularno naziva u EGU. Kad se volja i pažnja bića centrira u egu biće zaboravlja na svoju božansku prirodu, prirodu
jedinstva i doživljava sebe odvojenim od cjeline duše kao i od cjeline postojanja. Ono postaje 'svesno' onoga što postaje,
kao i okoline s kojom se odnosi ali sebe više ne vidi onakvim kakvo jeste. Takođe, izvor vitalne energije je tad zarobljen u
njegovom razumu.
Šta je to vitalna energija?
Vitalna energija je kretanje koje se ostvaruje direktnom realizacijom duše. Razum pri tom služi samo kao tehnologija ali
nema nikakvu kontrolu nad procesom. Dakle, iz Boga, iz njegove Svijesti duša se manifestuje onako kako je namjerena i
pri tom se stvara, da STVARA, vitalna energija koja u sebi nosi iskru života.
Šta je duša?
Duša je skup, našeg inicijalnog JA+izabranog JA. Šta to znači? To znači da JA kroz koje apsolut kao Bog inicira pokret ne
može da se pokrene u manifestaciju bez cilja. Cilj mu je spoznaja onog drugog, izabranog Ja koje već u Svijesti apsoluta
(u Bogu) bira. Dakle, duša je skup inicijalnog Ja i izabranog Ja pri čemu se pažnja bića voljom usmjerava KA izabranom Ja
i na taj način ostvaruje ono istinsko kretanje; kretanje pažnje. Nikakvog drugog kretanja nema. Ono što slijedi u manifestaciji
jeste holografska projekcija tog odnosa, iluzija koja se ostvaruje razumom i njegovim čulima. Energija je stoga takođe ILUZIJA
stvorena kretanjem pažnje OD inicijalnog KA izabranom JA, i nazad ka biću koje u duhu prihvata izvještaj o toj izvršenoj akciji.
Energija je vitalna samo onda kada se akcja odvija direktno iz Svijesti apsoluta, iz Boga, bez iskrivljenja i blokada razuma
(ega) kojim se realizuje.
Kako nEstaje vitalna energija?
Vitalna energija nestaje zatvaranjem informacije koja iz Svijesti kao duša uđe u razum jedinke. Kada se biće poistovijeti sa JA u
duši, tada se poistovjećuje sa subjektom akcije. Subjekat (ego) tad kontroliše akciju jer poistovjećenjem bića sa subjektom biće
postavlja svoj centar u subjekat i samim tim doživljava objekte odvojenim od sebe. Tada i izvještaj o izvršenoj akcji prihvata u
poziciji subjekta, a to stvara vitalnu grešku, jer tad taj izvještaj o izvršenoj radnji prima kroz polarizaciju, ostvarujući pri tom
emotivni naboj koji za njega sad odlučuje da REAGUJE na taj izvještaj o izvršenoj akciji, radnji umjesto da dopusti novoj ideji
da se kao duša ponovo manifestuje i realizacijom ostvari novu vitalnu energiju. Reakcionarstvo je uistinu razlog zatvaranja u
razumu te se vitalna energija stvorena inicijanom projekcijom, akcijom, sada reciklira. Reciklirana energija gubi svoju inicijalnu
vitalnost jer se i koncentracija i fokus volje i pažnje više ne drži na onoj inicijalnoj ideji: samorealizaciji duše. Ukoliko se taj krug
drži potpuno zatvorenim doći će do totalnog gubitka vitalne energije i do smrti tijela koje je duša održavala svojom iskrom.
Dakle, to nešto što je stvoreno zatvaranjem duše u razum, te stoga recikliranjem vitalne energije koja više ne dolazi iz Boga
kroz ostvarenje akcije, već se u postajanju održava reakcijom, to nešto što je stvoreno nije stvoreno po nalogu duše, dakle, po
božanskom planu, već je stvoreno po razumijevanju primljenog izvještaja o izvršenoj radnji a u poziciji ega. Tako stvoreno
stvorenje nema direktnu vezu s Bogom već je odvojeno od Boga i zato ubrzano umire. Dakle, ništa u dimenzionalnom svijetu
ne može nastati bez energije, energija potiče iz akcije kroz koju se duša direktno manifestuje iz Svijesti Boga. Tu energiju koristi
ego kao osnovu kreacije SVOJE VERZIJE onoga što po sebi razumije da bi dušom trebalo postati. Ustvari ego i ne vidi dušu u
čitavom tom sklopu već misli da mu ideje dolaze iz njegovog razuma. Eto kako dolazi do krecije nečega što nije dušom od Boga
namjereno.
Duša je stoga iskonska, božanska namjera za samorealizacijom ideje/ideja. Izvor svih ideja je Svijest apsoluta ili BOG.
Bog=apsolut+Svijest-o-sebi-apsolutu. Za razliku od Boga Čovjek=apsolut+Svjesnost-o-postajućem-sebi-stvorenju. U Bogu nema
energije. Energija postaje kao posledica kretanja pažnje od inicijanog Ja ka izabranom Ja duše.
Duša se rađa i umire u sada. Nagon za samorealizacijom nestaje manifestacijom duše, ali u istom sada se na njegovo mjesto
postavlja nagon za samorealizaciojom nove ideje iz Svijesti Boga a kroz isto ono inicijalno JA. Odatle i doživljaj promjene ali i
zaključak da energija ne nestaje već se vječito obnavlja i reciklira. Inicijalno Ja ostaje centar manifestacije, Subjekat radnje,
dok izabrana Ja bivaju objekti njegovih spoznaja. Kao rezultat imamo energiju koja se doima kao izvor svih pojava. Ona to nije.
