Čovek po svim formalnim statistikama nikad nije živeo bolje, to je fakat, a tvoj subjektivni osećaj da je moral pao na niske grane je... subjektivni osećaj.
Na kraju krajeva, civilizacije padaju, uzdižu se, imaju svoje periode rasta i dekadencije. Mi jako dugo nismo imali neki veliki rat pa nam svako zveckanje oružjem deluje kao najava apokalipse (razmazili smo se), ali sve pobrojane stvari mogu se opisati u sociološkim, antropološkim i istorijskim katgorijama, nema potrebe za uvođenjem mističnih elemenata tamo gde im doista nije mesto. Kao što rekoh, čak i ako dovedemo sebe do tačke uništenja, to će biti isključivo stvar datih okolnosti, a ne nekakvog božanskog plana i šta znam čega.
Mogu se složiti da živimo komfornije ali ne i bolje. I jesmo razmaženi kao što kažeš...
Šta je društveno bolje?!
Gde su nam deca?! Za računarom i na telefonu...nigde društvenih igara koje svašta nešto pospešuju kod dece...kao i ove digitalne u negativnom smislu...Ko je imao srećnije detinjstvo...generacije pre osamdesetih ili ove danas?!
I nema tu nikakvog subjektivnog osećaja, vidi se da su nesrećni...broj depresivnih i anksioznih raste...što u moje vreme nije postojalo...
Kakvu smo mi hranu jeli u detinjstvu, da ne govorim naši roditelji?!
Hoćeš statistiku...pročitaj koliko je pao procenat hranljivih supstanci i vitamina u voću i povrću od osamdesetih godina do danas...a sve zbog 'savremenog' uzgoja uz pesticide, herbicide i genetsku mutaciju... to su fakti...
Jedemo voće i povrće koje je zatrovano...kakva nam kiša pada sa 20.000 aviona na nebu u svakoj sekundi tokom celog dana?
Pročitaj malo koliko je ispaljeno raznih čuda u Ukrajini za ovo vreme i šta sve sadrže ostatci tih eksplozija...sve to dolazi do svih nas...
Koliko automobila smo imali onda a koliko sada? Termoelektrana...fabrika...sve to utiče na kvalitet vode i vazduha...samim tim i hrane...
Popni se na planinu pa vidi koliko je smoga u gradu...
Neću ni pominjati bolesti zavisnosti kojih ni blizu nije bilo u mom detinjstvu...droga u žvakama u školskom dvorištu...sve i svi znamo a niko ništa ne rešava...a životi odleću...zarad nečijeg džepa...
Zagrebao sam samo delić ispod površine.
Mogao bih o ovom do sutra...