uzasi promiskuiteta

Savant

Početnik
Poruka
21
zalazim u sredovecnost.

to ne bi bio problem sam po sebi, da pre cetiri godine nisam odlucio da u potpunosti promenim pristup ljubavnim odnosima.

bez ikakvih lazi, sto su zene koje sam sretao bila promiskuitetnije, to sam vise padao na njih.odlazile bi, menjale se, neke postajale majke, neke se udavale, neke ostajapre cetiri godine sam se zgrozio nad svim tim, okrenuo novi list i odlucio da apstiniram u svakom smislu, sve dok ne budem osetio nesto novo.

apstinencija mi jebila potrebna da bih mogao stvari da postavim na nov osnov.

ocekivao sam zaljubljivanje.

nedavno sam uspostavio kontakt sa zenom svojih godina koju sam imao na umu i srcu duze od dve godine.

izasli smo par puta.

u neposrednom kontaktu, sve moje nade da cu osetiti nesto novo prsle su.

bila je dobra, saosecajna, prijatna, kulturna. ne smerna, ali normalna i normalno kontrolisana i orijentisana.
i nisam osetio nista, ni zaljubljivanje, niti pozudu.
zapravo, ranije sam mogao sa skoro svakom.za svakom sam zudeo. sa vecinom mogao.sa dobrim delom dostupnih, bio.

sada, kada bi bilo normalno da barem zudim za onim sto ispunjava sve uslove zbog kojih sam se podvrgao cetvorogodisnjoj apstinenciji, ne osecam nista.

ako se ovakvo stanje nastavi kod mene, uskoro cu se vratiti promiskuitetnima.
samo, sada jos intenzivnije nego ikad.

odbacicu svaku pomisao da mogu sa nekom zenom da se spojim na normalan nacin.to ce biti to.
recite mi, da li su sve velike istine o ljubavi toliko razlicite upravo zato sto nijedna od njih nije primenjiva na svakoga bez razlike?

pokusao sam da podjem od najjednostavnije istine i proverim je u praksi, sto mi nikada ranije nije padalo na um, cak ni kada sam bio sasvim mlad.

je li ovo pouka da nema naknadne pameti?


da li postoje ljudi osudjeni na promiskuitet, da li je to moja i njihova prava priroda i nista je ne moze zameniti?

da li je manja steta za neke od nas da i ne pokusavaju da vole, nego da misle da to cine i osecaju se jos praznije?

imamo li pravo na takav izbor?

ili, jos bolje, to kod mene i nije stvar izbora. kad sam pozeleo da biram, izabrao sam apstinenciju kao oporavak, kako bih posle proteklog vremena ustanovio mogu li da se menjam. promena je, izgleda, propala.

molio bih one koji imaju sta da kazu i to cine u dobroj nameri da odgovore na moja pitanja i da povedemo razgovor na tu temu.
nisam se obratio psiholozima u uzem smislu te reci, niti moralistima, niti religioznima, niti bilo kome ko nema bar malo iskustva u tim stvarima na osnovu koga moze da da misljenje.
ne trebaju mi knjiski odgovori, generalizacije i propaganda. samo tudje iskustvo i iskrenost. ko se na bilo koji nacin ne pronalazi u napisanom, neka ne pise.

ostali, meni slicni, izvolite.le u istom stanju, ali bez mene.ponekad sam ja odlazio.
 
za ljubav, kao ni za srecu, ne postoji mudrost ni savet da ti pomognu, niti bilo koji cika doktor vredi.

moras da nadjes sam sta je za tebe. da se ispunis. u cemu god.

treba da verujes da to isto je moguce. a jeste. postoji mnogo srecnih i zaljubljenih ljudi, cak i da su stari ili ruzni ili bolesni pa ybg vole se i lepo im je.

khm, probaj da izadjes iz svoje koze sto se kaze, posmatraj sebe sa strane kao u meditaciji, cak ako mozes mislima srusi nekako svoj identitet, to sto si, zaviri u neku svoju sustinu, ybg svako je ima. ili ako ti lakse papir i olovku pa skiciraj sebe tako tvoj zivot ili sta je bitno, mozda videces i tako bolje. i onda mozda ti nesto ti padne na pamet.

u svakom slucaju, koliko je to sve komplikovano toliko je i prosto. negde si se izgubio. mozda bas u toj apstinenciji. i sad ako se pustis u promet takav verujem da samo ces jos vise da se razocaras.

prosto receno, probaj da nadjes sebi mesto u tom nekom tvom svetu i onda sta ti treba u stvari. mozda to nije zena. ili ako jeste, pa za pocetak priblizi se zenama. zene su drugacije i nikad ih neces razumeti ali naucices mozda da one razumeju tebe. i ako one tebe razumeju, pomoci ce ti eto one bas.

na primer, ne moras da karas, druzi se, pricaj sa zenama, sa raznim zenama, i furaj tako neko vreme i videces da drugacije se ponasas i onda drugacije gledas na te neke stvari i na kraju i da poznajes malo vise kakve su one. e tek onda, znaci kad znas da ih vidis, tek onda ces da se zaljubis. aha.

a kad se zaljubis to mozda nece biti uopste ono sto sad zamisljas, znas, ali to ce biti neka tamo savrsena zena za tebe koja ce biti isto tako srecna sa tobom. to postoji sve, bas tako.

i mojne kukas. to nije lepo. ni privlacno.

eto ti.
 
Poslednja izmena:
prvo moras dobro da upoznas sebe i da prihvatis ono sto upoznas....sustinski ne mozes da se menjas, promene mogu samo da budu sitnice....znaci, ako volis zene koje su u dusi neverne, pa boze moj, to ti je to....sto pre prihvatis i iz date situacije izvuces najbolje, bice ti lakse i lepse....da, ceka te specifican nacin zivota ali to si ti, i dok god ne cinis time stetu drugima, pa to je tvoj zivot.....ne moze svako da voli odmereno, porodicno, decu, pse.....ali ne znaci da si zato nenormalan....
 
posle dva izlaska....sta si ocekivao?? vatromete emocija, ljubav do groba, bacanje na grudi junacke u usplamsalim emocijama, zaklinjanje na vernost el smrt krvlju ljubavnom vecnom......?
kapiras sta hocu da ti kazem?
ocekujes da iz posejanog semenca iz dva poteza isklija prelepa biljka. pa nece da moze, dok ga ne zalivas, negujes, strpljivo ocekujes, upoznajes....
ti nisi navikao na stabilne, spore, normalne veze. ocekujes sve odmah i sad, ranije seks sada nebesku ljubav iz dva poteza. to ne postoji. tome treba dati vremena, upoznati se dobro, razviti bliskost, osecaj pripadanje itd itd....
a i jos nesto vazno- koliko god da je ona kvalitetna osoba i koliko god da i sam cenis njene kvalitete, mozda ona i nije osoba koja tebi energetski prija. znaci, ima jos milion kvalitetnih zena a bar pola od njih mogu da te probude.
znaci, ne vracaj se tom promiskuitetu jer ces sam sebe duboko da razocaras. ostani pri svojoj odluci da trazis nesto normalno. a gorepomenuta normalna i fina zenska osoba mozda nije bas za tebe, ili daj jos malo sanse ili trazi dalje. ali medju tim normalnim.
 
Sve polazi od vlastite glave i herza. Samo nekad se to uvidi odmah, nekad poslije, nekad nikad...
Ja sam blizu 30, a tek sam nedavno "skontala" kako i zasto sam birala odredjene muskarce...koji su mi se cinili pogresan izbor (kao koji mi je bio djavo, sta mi je to trebalo?), a zapravo su bili pravi-pravovremeno. To sam zapravo bila ja. Faze, ali moje-emotivno odrastanje, sazrijevanje.
Sve je odraz licnih zelja, prohtjeva, izbora...
Od sebe se ne moze pobjeci. I ne moze se na silu mijenjati nista, u stilu "to tako treba"...
Upoznaj sebe, i sto je jos vaznije-prihvati sebe takav kakav jesi (drugog sebe nemas). Onda je svaki izbor pravi. Jer je istinski tvoj. A onda je, ako nista drugo, bar onaj "mir u dusi" zagarantovan. :)
 
zalazim u sredovecnost.

to ne bi bio problem sam po sebi, da pre cetiri godine nisam odlucio da u potpunosti promenim pristup ljubavnim odnosima.

bez ikakvih lazi, sto su zene koje sam sretao bila promiskuitetnije, to sam vise padao na njih.odlazile bi, menjale se, neke postajale majke, neke se udavale, neke ostajapre cetiri godine sam se zgrozio nad svim tim, okrenuo novi list i odlucio da apstiniram u svakom smislu, sve dok ne budem osetio nesto novo.

apstinencija mi jebila potrebna da bih mogao stvari da postavim na nov osnov.

ocekivao sam zaljubljivanje.

nedavno sam uspostavio kontakt sa zenom svojih godina koju sam imao na umu i srcu duze od dve godine.

izasli smo par puta.

u neposrednom kontaktu, sve moje nade da cu osetiti nesto novo prsle su.

bila je dobra, saosecajna, prijatna, kulturna. ne smerna, ali normalna i normalno kontrolisana i orijentisana.
i nisam osetio nista, ni zaljubljivanje, niti pozudu.
zapravo, ranije sam mogao sa skoro svakom.za svakom sam zudeo. sa vecinom mogao.sa dobrim delom dostupnih, bio.

sada, kada bi bilo normalno da barem zudim za onim sto ispunjava sve uslove zbog kojih sam se podvrgao cetvorogodisnjoj apstinenciji, ne osecam nista.

ako se ovakvo stanje nastavi kod mene, uskoro cu se vratiti promiskuitetnima.
samo, sada jos intenzivnije nego ikad.

odbacicu svaku pomisao da mogu sa nekom zenom da se spojim na normalan nacin.to ce biti to.
recite mi, da li su sve velike istine o ljubavi toliko razlicite upravo zato sto nijedna od njih nije primenjiva na svakoga bez razlike?

pokusao sam da podjem od najjednostavnije istine i proverim je u praksi, sto mi nikada ranije nije padalo na um, cak ni kada sam bio sasvim mlad.

je li ovo pouka da nema naknadne pameti?


da li postoje ljudi osudjeni na promiskuitet, da li je to moja i njihova prava priroda i nista je ne moze zameniti?

da li je manja steta za neke od nas da i ne pokusavaju da vole, nego da misle da to cine i osecaju se jos praznije?

imamo li pravo na takav izbor?

ili, jos bolje, to kod mene i nije stvar izbora. kad sam pozeleo da biram, izabrao sam apstinenciju kao oporavak, kako bih posle proteklog vremena ustanovio mogu li da se menjam. promena je, izgleda, propala.

molio bih one koji imaju sta da kazu i to cine u dobroj nameri da odgovore na moja pitanja i da povedemo razgovor na tu temu.
nisam se obratio psiholozima u uzem smislu te reci, niti moralistima, niti religioznima, niti bilo kome ko nema bar malo iskustva u tim stvarima na osnovu koga moze da da misljenje.
ne trebaju mi knjiski odgovori, generalizacije i propaganda. samo tudje iskustvo i iskrenost. ko se na bilo koji nacin ne pronalazi u napisanom, neka ne pise.

ostali, meni slicni, izvolite.le u istom stanju, ali bez mene.ponekad sam ja odlazio.

Ne razumem zasto si sebe pretvorio u emisiju sa Discovery-a? Prepusti se, pa sta bude, a ne pravis neko istrazivanje, pa ti se ne svidjaju rezultati. Sto je najgore - mogu misliti sta misli ta zena.
 
odbacicu svaku pomisao da mogu sa nekom zenom da se spojim na normalan nacin.to ce biti to.
recite mi, da li su sve velike istine o ljubavi toliko razlicite upravo zato sto nijedna od njih nije primenjiva na svakoga bez razlike?

Po prirodi staroj nekoliko miliona godina svi mi smo promiskuitetni, dok civilizacija stara tek nekoliko hiljada godina, iskljucivo materijalisticki orijentisana kao sto mozemo da vidimo, pokushava da nam nametne to nesto kao 'sexualna ljubav'.
Ljubav posotji, to je cinjenica, no ona nije nesto sto pocinje i zavrshava se sa zenom/muskarcem i sexom. Ljubav, ako je neko postigao to duhovno stanje, posotji u svim granama zivota, pa tako i u sexualnoj grani, i to nezavisno od bilo kakavog sexualnog opredeljenja.
A sex sam po sebi je dobar, promiskuitetan ili ne sve je to u skladu sa prirodnim nagonima, no ako covek postigne to duhovno ljubavno stanje, svakako moze doziveti nove mnogo lepse josh neotkrivene svetove. :)
 

Back
Top