uzasi promiskuiteta

Savant

Početnik
Poruka
21
zalazim u sredovecnost.

to ne bi bio problem sam po sebi, da pre cetiri godine nisam odlucio da u potpunosti promenim pristup ljubavnim odnosima.

bez ikakvih lazi, sto su zene koje sam sretao bila promiskuitetnije, to sam vise padao na njih.odlazile bi, menjale se, neke postajale majke, neke se udavale, neke ostajapre cetiri godine sam se zgrozio nad svim tim, okrenuo novi list i odlucio da apstiniram u svakom smislu, sve dok ne budem osetio nesto novo.

apstinencija mi jebila potrebna da bih mogao stvari da postavim na nov osnov.

ocekivao sam zaljubljivanje.

nedavno sam uspostavio kontakt sa zenom svojih godina koju sam imao na umu i srcu duze od dve godine.

izasli smo par puta.

u neposrednom kontaktu, sve moje nade da cu osetiti nesto novo prsle su.

bila je dobra, saosecajna, prijatna, kulturna. ne smerna, ali normalna i normalno kontrolisana i orijentisana.
i nisam osetio nista, ni zaljubljivanje, niti pozudu.
zapravo, ranije sam mogao sa skoro svakom.za svakom sam zudeo. sa vecinom mogao.sa dobrim delom dostupnih, bio.

sada, kada bi bilo normalno da barem zudim za onim sto ispunjava sve uslove zbog kojih sam se podvrgao cetvorogodisnjoj apstinenciji, ne osecam nista.

ako se ovakvo stanje nastavi kod mene, uskoro cu se vratiti promiskuitetnima.
samo, sada jos intenzivnije nego ikad.

odbacicu svaku pomisao da mogu sa nekom zenom da se spojim na normalan nacin.to ce biti to.
recite mi, da li su sve velike istine o ljubavi toliko razlicite upravo zato sto nijedna od njih nije primenjiva na svakoga bez razlike?

pokusao sam da podjem od najjednostavnije istine i proverim je u praksi, sto mi nikada ranije nije padalo na um, cak ni kada sam bio sasvim mlad.

je li ovo pouka da nema naknadne pameti?


da li postoje ljudi osudjeni na promiskuitet, da li je to moja i njihova prava priroda i nista je ne moze zameniti?

da li je manja steta za neke od nas da i ne pokusavaju da vole, nego da misle da to cine i osecaju se jos praznije?

imamo li pravo na takav izbor?

ili, jos bolje, to kod mene i nije stvar izbora. kad sam pozeleo da biram, izabrao sam apstinenciju kao oporavak, kako bih posle proteklog vremena ustanovio mogu li da se menjam. promena je, izgleda, propala.

molio bih one koji imaju sta da kazu i to cine u dobroj nameri da odgovore na moja pitanja i da povedemo razgovor na tu temu.
nisam se obratio psiholozima u uzem smislu te reci, niti moralistima, niti religioznima, niti bilo kome ko nema bar malo iskustva u tim stvarima na osnovu koga moze da da misljenje.
ne trebaju mi knjiski odgovori, generalizacije i propaganda. samo tudje iskustvo i iskrenost. ko se na bilo koji nacin ne pronalazi u napisanom, neka ne pise.

ostali, meni slicni, izvolite.le u istom stanju, ali bez mene.ponekad sam ja odlazio.
 
malo je onih koji u jednom partneru pronadju sve sto im treba..
da bi osetio to o cemu pises - strast, zaljubljivanje, nije kriterijum da je osoba kulturna, prijatna..
kriterijum je da vas radi zajednicka hemija..
saveta nema..trazi ono sto je tebi bitno i sto ti fali..
pokusala sam da budem u vezi sa osobom koja ima sve kvalitete koji su meni bili bitni..
i sve je imao..samo nam hemija nije bila preklapajuca..
moj izbor je da idem dalje..
a ti svoj sam moras da napravis..
 
a sta je to novo sto zapravo hoces da osetis?
ima ljudi koji su "zavisni" od osecaja, trenutnih adrenalina, pozude i slicno...ne znam mozda si jedan od njih....stekoh utisak citajuci da tezis nekoj velikoj,obuzimajucoj zaljubljenosti koja nikad ne prestaje...a toga nema. ili se drzi onoga za sta znas da volis, ili pokusaj u sebi da prelomis i prvo shvatis sta hoces a onda probas i da ga nadjes.
 
desava mi se nesto slicno. uporno me privlace muskarci sa kojima osim toga nista zajednicko nemam. ako sretnem osobu, koja mi odgovara kao licnost, potpuno mi je neprivlacan. ne znam je li to prokletstvo, ili je to jednostavno tako.
evo sad se svim silama odupirem zelji za jednim frajerom koji me strasno privlaci a znam da nista sem toga ne mogu dobiti. ne mogu zamisliti ni jednu zajednicku temu, niti zajednicko interesovanje, ali dzaba, ne izlazi mi iz glave. iako mi je jasno stavio do znanja da hoce samo sex. a i da nije tako, jednostavno s njim nista drugo i ne mogu ostvariti
 
recite mi, da li su sve velike istine o ljubavi toliko razlicite upravo zato sto nijedna od njih nije primenjiva na svakoga bez razlike?

Da

je li ovo pouka da nema naknadne pameti?

Ne

da li postoje ljudi osudjeni na promiskuitet, da li je to moja i njihova prava priroda i nista je ne moze zameniti?

Da

da li je manja steta za neke od nas da i ne pokusavaju da vole, nego da misle da to cine i osecaju se jos praznije?

Ne

imamo li pravo na takav izbor?.

Da
 
malo je onih koji u jednom partneru pronadju sve sto im treba..
da bi osetio to o cemu pises - strast, zaljubljivanje, nije kriterijum da je osoba kulturna, prijatna..
kriterijum je da vas radi zajednicka hemija..
saveta nema..trazi ono sto je tebi bitno i sto ti fali..
pokusala sam da budem u vezi sa osobom koja ima sve kvalitete koji su meni bili bitni..
i sve je imao..samo nam hemija nije bila preklapajuca..
moj izbor je da idem dalje..
a ti svoj sam moras da napravis..

Da se slozim... Nema nista bez hemije, sve ostalo je pusto tracenje vremena i zivaca
boldovano se desilo i meni, ali falio je taj momenat i raskinula sam
iskreno da kazem, mislim da sam jedna od srecnijih, jer se preklopilo da je sve sto sam trazilka u zivotu+ta hemija, se naslo u 1 coveku
i dan danas (qc qc da ne ureknem) posle 5 godina, imam leptirice u stomaku i pitam se sta ce misliti, kako izgledam, imam onu pozitivnu tremu
 
Promi... kako se već to zove nije osuda i ne uskraćuju pravo da se čovek zaljubi i dožive više emotivne odnose. Apstinencija, sa druge strane, je već ozbiljan problem. Čovek se sili da obuzda neke svoje potrebe i navike,time se samo zezne, i još očekuje i od ptice mleka za nagradu. A ne ide tako.
 
desava mi se nesto slicno. uporno me privlace muskarci sa kojima osim toga nista zajednicko nemam. ako sretnem osobu, koja mi odgovara kao licnost, potpuno mi je neprivlacan. ne znam je li to prokletstvo, ili je to jednostavno tako.
evo sad se svim silama odupirem zelji za jednim frajerom koji me strasno privlaci a znam da nista sem toga ne mogu dobiti. ne mogu zamisliti ni jednu zajednicku temu, niti zajednicko interesovanje, ali dzaba, ne izlazi mi iz glave. iako mi je jasno stavio do znanja da hoce samo sex. a i da nije tako, jednostavno s njim nista drugo i ne mogu ostvariti

Zabranjeno voce je najsladje, U komsiji je zelenija trava-privlacniji.
Sve je to posledica zrelosti licnosti i porodicnog Odgajanja,
Uticaj drustva i sredine.
Uzivaj dok mozes,SEX<SEX i samo SEX.
sta te briga za ostalo.
 
Očekivao si da veštački napraviš uslove da se zaljubiš, veštački si odabrao ženu, veštački si verovao da ćeš da se zaljubiš u nju i osetiš valjda neke leptiriće :eek: sve si isplanirao :eek:
Ali ne ide to posle tvoje kilometraže. I brate ne ide veštački nikome :neutral:

Znaš ti vrlo dobro koja i kakva žena ti se možda već sada dopada, pa nemoj da se okrećeš nekoj samo zato što si iskalkulisao da je "kvalitetna osoba", ako su ti mladalački leptirići :neutral: ono što očekuješ, a ja se nadam da nisu. Ako sam nešto primetila kod vas muških, to je da se i posle 20 godina traganja i dalje nadate vatrenoj strastvenoj ljubavi i ne umete da zaista zavolite ženu, bez opsesije. Odnosno umete, ali vas mrzi da se trudite. Tako i gospoda koji su po 10, 20 godina u braku odjednom shvate u izvesnim godinama da više prema ženi i ne osećaju neku silnu strast, moš misliti ajde :kafa:

Al' bre postoji bezmalo hiljade načina na koje možeš voleti i poštovati osobu i biti zadovoljan s tim, bez očekivanja da će neko konstantno da ti "podgreva plamen", odrasti.
 

Back
Top