uzas promiskuiteta

Savant

Početnik
Poruka
21
zalazim u sredovecnost.

to ne bi bio problem sam po sebi, da pre cetiri godine nisam odlucio da u potpunosti promenim pristup ljubavnim odnosima.

bez ikakvih lazi, sto su zene koje sam sretao bila promiskuitetnije, to sam vise padao na njih.odlazile bi, menjale se, neke postajale majke, neke se udavale, neke ostajapre cetiri godine sam se zgrozio nad svim tim, okrenuo novi list i odlucio da apstiniram u svakom smislu, sve dok ne budem osetio nesto novo.

apstinencija mi jebila potrebna da bih mogao stvari da postavim na nov osnov.

ocekivao sam zaljubljivanje.

nedavno sam uspostavio kontakt sa zenom svojih godina koju sam imao na umu i srcu duze od dve godine.

izasli smo par puta.

u neposrednom kontaktu, sve moje nade da cu osetiti nesto novo prsle su.

bila je dobra, saosecajna, prijatna, kulturna. ne smerna, ali normalna i normalno kontrolisana i orijentisana.
i nisam osetio nista, ni zaljubljivanje, niti pozudu.
zapravo, ranije sam mogao sa skoro svakom.za svakom sam zudeo. sa vecinom mogao.sa dobrim delom dostupnih, bio.

sada, kada bi bilo normalno da barem zudim za onim sto ispunjava sve uslove zbog kojih sam se podvrgao cetvorogodisnjoj apstinenciji, ne osecam nista.

ako se ovakvo stanje nastavi kod mene, uskoro cu se vratiti promiskuitetnima.
samo, sada jos intenzivnije nego ikad.

odbacicu svaku pomisao da mogu sa nekom zenom da se spojim na normalan nacin.to ce biti to.
recite mi, da li su sve velike istine o ljubavi toliko razlicite upravo zato sto nijedna od njih nije primenjiva na svakoga bez razlike?

pokusao sam da podjem od najjednostavnije istine i proverim je u praksi, sto mi nikada ranije nije padalo na um, cak ni kada sam bio sasvim mlad.

je li ovo pouka da nema naknadne pameti?


da li postoje ljudi osudjeni na promiskuitet, da li je to moja i njihova prava priroda i nista je ne moze zameniti?

da li je manja steta za neke od nas da i ne pokusavaju da vole, nego da misle da to cine i osecaju se jos praznije?

imamo li pravo na takav izbor?

ili, jos bolje, to kod mene i nije stvar izbora. kad sam pozeleo da biram, izabrao sam apstinenciju kao oporavak, kako bih posle proteklog vremena ustanovio mogu li da se menjam. promena je, izgleda, propala.

molio bih one koji imaju sta da kazu i to cine u dobroj nameri da odgovore na moja pitanja i da povedemo razgovor na tu temu.
nisam se obratio psiholozima u uzem smislu te reci, niti moralistima, niti religioznima, niti bilo kome ko nema bar malo iskustva u tim stvarima na osnovu koga moze da da misljenje.
ne trebaju mi knjiski odgovori, generalizacije i propaganda. samo tudje iskustvo i iskrenost. ko se na bilo koji nacin ne pronalazi u napisanom, neka ne pise.

ostali, meni slicni, izvolite.le u istom stanju, ali bez mene.ponekad sam ja odlazio.
 
Да ли ти се свиђа промискуитет? Ако ти се свиђа, зашто покушаваш да се промениш? Не можеш себе да силиш ни на шта, а да то буде корисно по тебе. Да би доживео нешто "ново", онда то мора прво да сазри у теби. Да парафразирам Свето Писмо: "Човек изгна демона из себе, очисти се и среди изнутра, али не прими Духа Светога и остане празан. Онда се демон кога је отерао врати са још тројицом у лепо очишћено тело." Дакле, изгледа да си апстинирао и очистио се, али ниси створио љубав у себи која би попунила празнину.
 
hvala, milsu!
kako stvoriti ljubav?
probao sam, ali ne vredi.
svesni napor izgleda ne pomaze.
ili to postoji, ili ne.
mislio sam da je ima, ali da je pervertujem u promiskuitetu.
sad izgleda da je to moje pravo odredjenje, sa svime sto to sobom nosi...
 
cuo sam, ali ne za ovaj oblik.
obicno ljudi nepromiskuitetni zapadnu u promiskuitet u toj krizi, kod mene je obratno.
zestoko sam se trudio i ocistio se, ali, na mestu gde treba da stoji sposobnost za ljubav, ne stoji nista.
a sada nema ni pozude .
daleko od toga da je sve to zajedno lepo.
da je tako, ne bih ni pisao.
 
hvala, milsu!
kako stvoriti ljubav?
probao sam, ali ne vredi.
svesni napor izgleda ne pomaze.
ili to postoji, ili ne.
mislio sam da je ima, ali da je pervertujem u promiskuitetu.
sad izgleda da je to moje pravo odredjenje, sa svime sto to sobom nosi...
..ne možeš je stvoriti,niti sačekati iza ugla..niti naručiti,ni poželjeti..pa ni odricati se nečeg što ti je već postalo dio tebe u ne bi li ona,ta Ljubav,došla..ona se desi ili ne,dođe ili ne dođe nikad,nepozvana i neočekivana..stoga svjesni napor koji čovjek ulaže da bi nešto ostvario-ne pomaže..jer ljubav nikad ne dolazi svjesno..zato uživaj kako god misliš da je tebi dobro,sve ostalo se vremenom samo kaže...
 
hvala, milsu!
kako stvoriti ljubav?
probao sam, ali ne vredi.
svesni napor izgleda ne pomaze.
ili to postoji, ili ne.
mislio sam da je ima, ali da je pervertujem u promiskuitetu.
sad izgleda da je to moje pravo odredjenje, sa svime sto to sobom nosi...
Мени није јасно зашто ти смета "промискуитет", и шта подразумеваш под тиме? Људима је обично драго ако су добри љубавници. Зашто би бежао од тога? И не схватам шта то ново и боље желиш? Зар ниси волео ни једну жену са којом си био? Мислим да можда тражиш нешто имагинарно, а не видиш да у стварном животу већ имаш пуно. Свесни напор увек помаже, али мораш да знаш шта тачно желиш. Мислим да си можда у некој врсти само-заблуде, боље седи и размисли шта је то што већ имаш у животу, и покушај у томе да препознаш љубав за којом трагаш. Понекад не видимо оно што нам стоји испред носа. И еротика је љубав, и не треба бежати од ње, већ постати свестан да је еротика позитивно љубавно осећање. Како су те "промискуитетне жене" постајале мајке и удавале се, зашто и ти не би могао да се ожениш ако си исто тако промискуитетан као оне?

Пробај да размишљаш о верности у љубави. Да ли би могао целог живота да живиш само са једном женом коју волиш и да јој будеш веран, да никада ни не пожелиш ниједну другу? Претпостављам да је то љубав за којом трагаш, јер би то било нешто супротно од промискуитета. Пробај да више размишљаш о романтици. Ако си из Београда, у Руском Дому постоји изузетна плесна школа. Зашто се рецимо не би уписао тамо и кренуо на часове, плес је изузетно романтична активност, помоћу учења плеса изграђује се поверење и фини љубавни однос између партнера. Пробај и да читаш поезију, можда ти помогне да развијеш емотивност.

Ево шта је човек написао пре пар хиљада година.

ПУБЛИЈЕ ОВИДИЈЕ НАЗОН
(43. пне - 17. не)


ЊЕНЕ СУЗЕ
(вештина вољења)

Окуј ми руке у ланце, јер то заслужују оне.
Окуј, ако си друг, док бес тај у мени се стиша.
Подигох руку у бесу, а не мислећ дигох је махнит
на господарицу своју.

Сва је у сузама сада, јер бол јој зададох страшни.
Ох, луда, проклета рука,
рани је, повреди тешко, и ето, ето где сада
плаче ми девојче нежно...

Застаде бледа, ван себе, и у лице крв јој сва сашла,
као са врлети Пара ломљено мраморје бело,
замрлу видех је сву, а дрхтаји удова нежних
крхко јој ломе тело.

Ко лахор лишће тополе све сребром када устрепи,
ко зефир трском кад струји,
ко свилне овршке морја кад јужњак благи дирне,
да вал за валом јури.

Стиснуте сузе намах облише лице јој бело,
ко вода окове снежне кад збаци, па тече, тече...
И тада почех да схватам да крив сам - крв моја
бејаху њене сузе.
 
..ne možeš je stvoriti,niti sačekati iza ugla..niti naručiti,ni poželjeti..pa ni odricati se nečeg što ti je već postalo dio tebe u ne bi li ona,ta Ljubav,došla..ona se desi ili ne,dođe ili ne dođe nikad,nepozvana i neočekivana..stoga svjesni napor koji čovjek ulaže da bi nešto ostvario-ne pomaže..jer ljubav nikad ne dolazi svjesno..zato uživaj kako god misliš da je tebi dobro,sve ostalo se vremenom samo kaže...

Sa ovim se u potpunosti slazem. Nenadane stvari su one koje izazivaju najvecu mogucu prijatnost i zadovoljstvo, ispunjenje i opravdanje cekanja. Desi se nazalost da to ocekivanje lici na nesto produzeno unedogled, kao i da trazenje ne nudi uvek najbolja resenja za umirenje srca, ali mislim da nadu nikada ne treba gubiti bez obzira na mozda smanjene mogucnosti izbora. To sto neko prijatan, saosecajan, kulturan, ljubazan a opet neko na cije ime su polagane nade (kakve?) nije uspeo da izazove cak ni zelju, ne govori o nepremostivom problemu. To vise lici na uzgajanje iluzija a da opet nije poljuljana zaljubljenost jer nje nije ni bilo. To lici i na razocaranost usled "obicnosti". A jednostavno - nije kvrcnulo....samo to. I mislim da to nema veze sa sklonoscu ka promiskuitetnim zenama vec sa cinjenicom da neke stvari moraju da se poklope a one nemaju veze sa trenutnim htenjem i potrebama, trudom koji se ulaze, onim sto se trenutno nudi.


Мени није јасно зашто ти смета "промискуитет", и шта подразумеваш под тиме? Људима је обично драго ако су добри љубавници. Зашто би бежао од тога? И не схватам шта то ново и боље желиш? Зар ниси волео ни једну жену са којом си био? Мислим да можда тражиш нешто имагинарно, а не видиш да у стварном животу већ имаш пуно. Свесни напор увек помаже, али мораш да знаш шта тачно желиш. Мислим да си можда у некој врсти само-заблуде, боље седи и размисли шта је то што већ имаш у животу, и покушај у томе да препознаш љубав за којом трагаш. Понекад не видимо оно што нам стоји испред носа. И еротика је љубав, и не треба бежати од ње, већ постати свестан да је еротика позитивно љубавно осећање. Како су те "промискуитетне жене" постајале мајке и удавале се, зашто и ти не би могао да се ожениш ако си исто тако промискуитетан као оне?

Пробај да размишљаш о верности у љубави. Да ли би могао целог живота да живиш само са једном женом коју волиш и да јој будеш веран, да никада ни не пожелиш ниједну другу? Претпостављам да је то љубав за којом трагаш, јер би то било нешто супротно од промискуитета...

Jako dobro napisano...a uzgred da postavim pitanja - cemu ovakav naslov? Da li je za odluku o apstinenciji presudna bila spoznaja sopstvene izvitoperenosti tj. blaze receno, sklonosti ka necemu sto se ne moze smatrati moralno podobnim, te potrebe da se to koriguje, ispravi, pokaze malo vise ljudskog, usmerenog, umerenog, posvecenog jednoj? Da li kolizija unutar sebe samog po pitanju onog sto se zeli i sto se hoce, sto se oseca i sto se moze nepodnosljiva? Koliko se sebi vremena daje da se promena moze smatrati uspesnom ili je definitivno ovaj pokusaj dokaz da se ne moze drugacije? Da li je saznanje o nemogucnosti vezivanja za jedno tj. sklonost povrsnosti nepodnosljivo bolna ili ipak prihvatljiva kao usud? Da li je sve to rezultat nesrecnih okolnosti ili ipak (pod)svesni izbor?
 
zalazim u sredovecnost.

To ti je jedan od simptoma krize srednjih godina... I nije stvar izbora, već panike. Uskoro nećeš biti funkcionalan, pa grabiš šta ti dođe pod ruku... a kad se i to desi, spontano ćeš se smiriti.
Nije to toliko strašno, koliko smešno može da izgleda nekome sa strane, tačnije očajnički.
Imaju i žene te "lolita" faze. Samo, one deluju tužno.
 
Sa ovim se u potpunosti slazem. Nenadane stvari su one koje izazivaju najvecu mogucu prijatnost i zadovoljstvo, ispunjenje i opravdanje cekanja. Desi se nazalost da to ocekivanje lici na nesto produzeno unedogled, kao i da trazenje ne nudi uvek najbolja resenja za umirenje srca, ali mislim da nadu nikada ne treba gubiti bez obzira na mozda smanjene mogucnosti izbora. To sto neko prijatan, saosecajan, kulturan, ljubazan a opet neko na cije ime su polagane nade (kakve?) nije uspeo da izazove cak ni zelju, ne govori o nepremostivom problemu. To vise lici na uzgajanje iluzija a da opet nije poljuljana zaljubljenost jer nje nije ni bilo. To lici i na razocaranost usled "obicnosti". A jednostavno - nije kvrcnulo....samo to. I mislim da to nema veze sa sklonoscu ka promiskuitetnim zenama vec sa cinjenicom da neke stvari moraju da se poklope a one nemaju veze sa trenutnim htenjem i potrebama, trudom koji se ulaze, onim sto se trenutno nudi.




Jako dobro napisano...a uzgred da postavim pitanja - cemu ovakav naslov? Da li je za odluku o apstinenciji presudna bila spoznaja sopstvene izvitoperenosti tj. blaze receno, sklonosti ka necemu sto se ne moze smatrati moralno podobnim, te potrebe da se to koriguje, ispravi, pokaze malo vise ljudskog, usmerenog, umerenog, posvecenog jednoj? Da li kolizija unutar sebe samog po pitanju onog sto se zeli i sto se hoce, sto se oseca i sto se moze nepodnosljiva? Koliko se sebi vremena daje da se promena moze smatrati uspesnom ili je definitivno ovaj pokusaj dokaz da se ne moze drugacije? Da li je saznanje o nemogucnosti vezivanja za jedno tj. sklonost povrsnosti nepodnosljivo bolna ili ipak prihvatljiva kao usud? Da li je sve to rezultat nesrecnih okolnosti ili ipak (pod)svesni izbor?

promiskuitet bih sada, posle svega ovde procitanog, morao da nazovem pravim imenom ako hocu dalje.

razvrat.

upraznjavanje polnih odnosa, ne radi zadovoljenja nagona, nego zloupotreba nagona kako bi se zadovoljio poriv da se seksualnim odnosima stupi u sferu zabranjenog.

jos dalje, manifestacija sopstvene seksualnosti i seksualnosti partnerke, kao svesno krsenje socijalne konvencije. neki vid egzibicionizma.eto, to je moj slavni polni zivot.

ali, vise nisam razvratan.nemam potrebu da bilo kome bilo sta dokazem.

a na mestu gde sam se nadao da cu pronaci svoj zdravi nagon i na mestu gde sam se nadao da cu pronaci objekt svog zdravog nagona, ne stoji nista.

ne moze se drugacije. a ne moze ni na prethodni nacin.

probajte, vi slicni meni, da svesni sopstvene izvitoperenosti i sopstvenih razloga, volite nekoga.necete uspeti.umesto toga, zaboravljamo na savrsenstvo drugih u odnosu na nasu izitoperenost i prozdiremo...

prihvatljivost kao usud? svesno posvojavanje sudbine, ne izabranog?da li je to uopste moguce?

uzroci su neotklonjivi ako su proizvod nesrecnih okolnosti, jer te okolnosti sezu u samo formiranje psihe, u najranije detinjstvo.. ne znam jesu li takvi ako su proizvod svesnog ili podsvesnog izbora.ako su otklonjivi, sta mi se savetuje?

kolizija bi postojala i bila nepodnosljiva, ako bih zarko zeleo ustaljivanje, a u isto vreme mi praka pokazivala da se tu ne mogu pronaci.

prilicno sam lako podneosaznanje da sam neupotrebljiv u osnovnu svrhu zbog koje postojim kao polno bice.

mislim da bi pri svemu izlozenom najlogicnije bilo da se zauvek povucem sa trzista, bez sklopljenog ugovora.
 
Како су те "промискуитетне жене" постајале мајке и удавале се, зашто и ти не би могао да се ожениш ако си исто тако промискуитетан као оне?

neke su postojale majke, neke se udavale, neke ostajale iste, neke bivale jos gore...govorim ti samo o onima koje su jos mogle da se udaju a da se prethodno ne razvedu i onima koje su mogle postati majke.odustajale su od razvrata sa mnom, pre ili kasnije, ili u njemu ostajale, ali, buduci da sam sa njima vec bio, vise mi nisu bile interesantne. mada sa njima duboko saosecam

sada mi pade na pamet da se mit o vampirima u svetlu napisanog moze citati na ovaj nacin, da pokazem da sam i ja malo citao.

Пробај да размишљаш о верности у љубави. Да ли би могао целог живота да живиш само са једном женом коју волиш и да јој будеш веран, да никада ни не пожелиш ниједну другу? Претпостављам да је то љубав за којом трагаш, јер би то било нешто супротно од промискуитета. Пробај да више размишљаш о романтици. Ако си из Београда, у Руском Дому постоји изузетна плесна школа. Зашто се рецимо не би уписао тамо и кренуо на часове, плес је изузетно романтична активност, помоћу учења плеса изграђује се поверење и фини љубавни однос између партнера. Пробај и да читаш поезију, можда ти помогне да развијеш емотивност.

Ево шта је човек написао пре пар хиљада година.

ПУБЛИЈЕ ОВИДИЈЕ НАЗОН
(43. пне - 17. не)


ЊЕНЕ СУЗЕ
(вештина вољења)

Окуј ми руке у ланце, јер то заслужују оне.
Окуј, ако си друг, док бес тај у мени се стиша.
Подигох руку у бесу, а не мислећ дигох је махнит
на господарицу своју.

Сва је у сузама сада, јер бол јој зададох страшни.
Ох, луда, проклета рука,
рани је, повреди тешко, и ето, ето где сада
плаче ми девојче нежно...

Застаде бледа, ван себе, и у лице крв јој сва сашла,
као са врлети Пара ломљено мраморје бело,
замрлу видех је сву, а дрхтаји удова нежних
крхко јој ломе тело.

Ко лахор лишће тополе све сребром када устрепи,
ко зефир трском кад струји,
ко свилне овршке морја кад јужњак благи дирне,
да вал за валом јури.

Стиснуте сузе намах облише лице јој бело,
ко вода окове снежне кад збаци, па тече, тече...
И тада почех да схватам да крив сам - крв моја
бејаху њене сузе.

lepa pesma, ali u fizickom povredjivanju zena i kajanju posle toga nikada nisam video nikakvo zadovoljstvo, za razliku od Ovidija...

kod krsenja seksualnih normi( najteza koju sam prekrsio je "pripadanje" partnerke drugom muskarcu, bracno ili drugacije) vidim zadovoljstvo u samom krsenju, ne u kajanju nakon toga..

pretpostavljam da bih bio veran sa veoma malo trpljenja, kada bih samo mogao da postupim iz postojeceg zdravog nagona, kroz nepostojeci zdravi kanal, u privlacan zdravi objekt.

eto, sad i ja malo psihologizujem, ne znam kako stojim sa terminima.

hvala vama koji ste ovo uzeli za ozbiljno, jer i jeste ozbiljno.

pomogli ste mi i pomazete mi da brze dolazim do zakljucaka.

ako su porazavajuci, bez krivice, sam sam ih trazio.
 
lepa pesma, ali u fizickom povredjivanju zena i kajanju posle toga nikada nisam video nikakvo zadovoljstvo, za razliku od Ovidija...

kod krsenja seksualnih normi( najteza koju sam prekrsio je "pripadanje" partnerke drugom muskarcu, bracno ili drugacije) vidim zadovoljstvo u samom krsenju, ne u kajanju nakon toga..
Ни Овидије није видео задовољство у повређивању жена и кајању.

Изгледа да је проблем што желиш једино задовољство а не љубав. Задовољство је само пријатност, док је љубав много сложенија емоција. Љубав подразумева и уживање у пријатности и трпљење непријатности, љубав је иста и у добру и у злу, љубав је као биљка коју треба неговати и пустити је да расте и развија се, што би рекао Џон Ленон. Мислим да на путу решавања твог проблема треба да почнеш да се посвећујеш дубљим и сложенијим емоцијама, уместо да тражиш задовољство у површним и кратким емотивним доживљајима. Рекао бих да већина људи (мушкараца и жена) исто тако трага за кратким површним пријатностима а бежи од емотивног везивања, тако да ти ниси неки необичан посебан случај. Једино што си се ти запитао да ли је то што радиш добро, и пожелео си нешто боље. У реду. Само да знаш да је то тежак пут, и треба пуно среће да пронађеш жену за коју ћеш моћи емотивно да се вежеш и која ће хтети да се емотивно веже за тебе.
 
Milsu lepo prica. Ali mislim da ni on ne ide dovoljno duboko.

Ako krenes u pokusaju da razumes sebe nikako to neces moci dok prvo ne razumes svoju svrhu, zasto i kako si stvoren. Takodje moras da vidis da ima dva puta, jedan telesni strasni drugi duhovni ljubavni. Jedan vodi ka obezduhovljenju drugi kao obozenju. Pricam najozbiljnije, nije ovo neka teorija. Pogledaj zivot oko sebe i posmatraj ga kriticki prvenstveno (jer smo suvise zasli u teloljublje), pa ces videti koliko ima istine.

Dakle, shvati svoje postojanje, shavti sebe kroz lik Boga i pogledaj se njegovim ocima i shvatices sta ne valja kod tebe. Ali Bogu ne mozes prici ponosan, vec umiloscen. Moras svim svojim srcem i dusom i telom da trazis da ti se pomogne, jer veruj mi sam neces moci. Ako je tvoja zelja dovoljno jaka za promenom, nadam se, neces imati problema. Ali ako hoces silom i svojom inteligencijom da resis problem nikada neces uspeti. Pokusaces ali ces se uvek na kraju dugog puta naci u corsokaku. I sve jovo nanovo.

Ne postoji nacin na koji ja mogu da ti dokazem ovo sto pricam, niti je dokazivo. Moj je savet da ako vec posedujes zelju za promenom da je iskoristis i pokusas ono sto ti kazem. Procitaj Bibliju i pokusaj da je razumes. Ja sam siguran da samo posle citanja imas da se osecas drugacije.
 
Poslednja izmena:
Ne mora čovek emotivno da se veže, možda mu to čak nije potrebno, možda mu je potrebno da bude sam... i odakle uopšte ideja da iz jedne krajnosti treba da ide u drugu?
I aman, izbacite boga iz priče... Šta god radio, radi i radiće, ne treba da se kaje, ako nešto nauči iz svojih grešaka. Ne otežavajte mu ionako tešku situaciju. Strašno je kada neko ko je "zašao u srednje godine" ne zna ni ko je, ni šta je, ni koliko vredi, ni šta hoće, on ne zna ništa, samo zna hoće da se prostituiše... bar da ume to i da naplati, nego jok.
 
Milsu lepo prica. Ali mislim da ni on ne ide dovoljno duboko.

Ako krenes u pokusaju da razumes sebe nikako to neces moci dok prvo ne razumes svoju svrhu, zasto i kako si stvoren. Takodje moras da vidis da ima dva puta, jedan telesni strasni drugi duhovni ljubavni.
Покушавам да идем корак по корак. Мислим да си отишао предалеко за њега у овом тренутку.

Не бих правио неки дуализам између "телесног и духовног пута". Тело је једнако важно као и душа. Самокажњавање сопственог тела је грех. Мислим да је четворогодишња апстиненција коју је себи наметнуо лоша по његово здравље. За почетак, било би добро да у промискуитету на који је навикао покуша да пронађе трагове љубави, да свој емотивни однос са женама покуша да продуби. Онда ће временом постепено сазрети и за нешто озбиљније. Нема потребе за фаталистичким погледом на ствари. Да је покушао за те четири године постепено да се мења и сазрева, постигао би већи успех него апстиненцијом. Овако само скаче из крајности у крајност, а тако неће доћи до разумевања својих жеља и поступака. Само полако и опуштено и без панике.
 
Покушавам да идем корак по корак. Мислим да си отишао предалеко за њега у овом тренутку.

Не бих правио неки дуализам између "телесног и духовног пута". Тело је једнако важно као и душа. Самокажњавање сопственог тела је грех. Мислим да је четворогодишња апстиненција коју је себи наметнуо лоша по његово здравље. За почетак, било би добро да у промискуитету на који је навикао покуша да пронађе трагове љубави, да свој емотивни однос са женама покуша да продуби. Онда ће временом постепено сазрети и за нешто озбиљније. Нема потребе за фаталистичким погледом на ствари. Да је покушао за те четири године постепено да се мења и сазрева, постигао би већи успех него апстиненцијом. Овако само скаче из крајности у крајност, а тако неће доћи до разумевања својих жеља и поступака. Само полако и опуштено и без панике.

Telesni zivot vodi dalje od duhovnog i vice versa. Sto se vise posvecujes samom sebi i svojim emocionalnim (dusevnim) potrebana utoliko manje imas potrebe za bilo kakvim telesnim zadovoljstvima. Ne mozes kupiti najbolje plodove i od jednog i od drugog. Na sredini mozes biti ali opet gde vodi sredina?

Unutrasnja sreca je samo ostvariva duhovnim bogatstvom.

Telesna zadovoljenja mogu samo dovesti do praznine duse, kao sto je se i njemu desilo. Umerenost u tome moze samo da znaci da jos uvek osecas duhovnu straun koja te vuce ali je ne postizes nego samo mirises a nikad ne okusis. Sto pre covek shvati da je telesno ono sto coveka nikad nece da ucini srecnim to ce se pre manuti toga.

U sustini samo izmaras sebe, gubis volju jer nikada ne stizes do onih pravih plodova (telesnim zadovoljstvima). Ona su tu kratkotrajna ucine nas srecnim za trenutak ali potreba je stalno tu. Organizam se zasiti svega materijalnog jer repetativno unosenje istih stvari dovodi do zasicenja. Mozes sve da probas u zivotu ali ti nisa nece doneti srecu osim svog licnog duhovnog napretka ili uopste duhovne hrane u vidu ljubavi, prijateljstva itd itd.

Pogotovu neobavezan sex je dusepoguban. To dragi mislu, rade zivotinje. Covek je mnogo vise.
 
Poslednja izmena:
Da, čovek je mnogo više, ili bi bar trebao da bude... ali ume da bude suroviji od najkrvoločnije životinje... i tu razum predstavlja otežavajuću okolnost.
Ne shvatam definiciju duše, ali znam da ima perioda u životu kada je neobavezan odnos, površan, pa bio i sexalni, potreban toj duši, i telu, jer jedno bez drugoga ne idu, valjda... Niko ne funkcioniše dubinski, ili površno celog života, javljaju se faze, koje donose i različite potrebe.
A koliko je za osudu i "dušapogubno" ne želeti da se vežeš, već jednostavno ispuniti fizičku potrebu je jako diskutabilno. Praznina te famozne duše se javlja ne usled predavanja telesnim zadovoljstvima, već usled sagorevanja emocija... znači, suprotno od tvoje tvrdnje. Idealno bi bilo napraviti ravnotežu, ali vam je izgleda mnogo teško da shvatite da je ponekad jedno, ili drugo potrebnije?
 
ta tvoja apstinencija nije nista drugo nego mala distanca koju si napravio, nisi se mnogo umudrio ni procistio.
promiskuitet izaziva vecu strast nego ljubav. ljubav mozda u pocetku a onda se pretvara u nesto fino tanano
i suptilno ili cesce u njesra ali intenzitet strasti svakako opada. kako sa pozude preci na ljubav, kako sa lsd-a
preci na marihuanu, kako iz osvajackog zivota preci u zivot farmera, kako iz porsea preci u kombi?
nije dovoljno da stojis u mestu i cekas da ti se nesto desi kao sto si ti to radio, trebao si da krenes unazad,
sve do "osnovne skole" osecanja gde smo bili srecni zbog poljupca pred spavanje.
ne mislim da je ovo bukvalno moguce jer tada nismo imali iskustvo, a prociscenje sa iskustvom je
nesto sasvim drugacije od same cistote i samog iskustva.
da bi takvo nesto uspeo treba da poradis na svim poljima tj da naucis da apstiniras na raznim poljima
jer npr ljudi koji pocnu da apstiniraju pocnu vise
da uzivaju u hrani, picu, duvanu ili necem drugom sto je nista drugo nego supstitut, samo kanalisanje
sex. energije u nesto drugo bez pravog ciscenja.
ono sto je najvaznije je da apstinencija sa intelektualnog nivoa sklizne u psihicki i mentalni,
tek onde se moze ustoliciti a da bi se to desilo moras biti mnogo odlucniji nego sto si sad,
za sad si najobicnija pich-qetina :) jer evo sta kazes :
"ako se ovakvo stanje nastavi kod mene, uskoro cu se vratiti promiskuitetnima."
sto nisi rekao; necu se vratiti promiskuitetu makar crko, ubaci malo smrt u igru pa ces da
vidis kako ce to da ti zapapri corbu, onda ces videti od cega si napravljen i gde ti je mesto i
kuda treba da ides, u svakom slucaju prostor koji ti je bio ispunjen pozudom ne sme ostati
prazan jer ce se pozuda tu opet vratiti ali da bi se u taj prostor uselilo nesto uzvisenije
treba da budes mnogo otvoreniji, hrabriji i bez velikih ocekivanja, moras biti u stanju
podneti neizvesnost koju donosi prazan prostor, ti si predumisljajem postavio
cilj i ocekivanje da se u taj prostor naseli ljubav, kako da ne. znas li ti sta je ljubav,
nema te, ne ulazi ljubav u tebe nego ti ulazis u ljubav i nemas horizont pred sobom
 
rutinski, mozes da stavis smrt kao igraca tamo gde sunce ne sija.
da pravi drustvo onome sto obicno koristis da se zadovoljis.

aman, ljudi, jedan mi ukazuje da bijem zene, pa da pisem pesme o tome kako bih se iskreno kajao i u tome uzivao, drugi da ubacujem smrt u igru, treca smatra da zelim da se prostituisem, jer je procitala pola teme i nista ne razume, a vecina bi da me produhovi....nemam nista protiv produhovljenja, probao sam na pravoslavan, crkven nacin na pocetku apstinencije, pa nije pomoglo.inace, apstinenciju sam sprovodio eliminisuci svaku seks fantaziju pre nego sto bi se uopste razvila.a nikada nisam ni bio neki veliki fantasta, cak ni pri samozodovoljenju. u toku seksa, uopste nisam fantazirao. apstinencija je dalje obuhvatala i obuhvata odustanak od alkohola, ne pijem vec sedam godina...ostale su cigarete i kafa.

po poslednji put: ne radim to za novac, niti sam toliko dobar da neka to plati, ne volim da maltretiram zene, smrt me uopste ne zanima, zanima me zivot, nisam u stanju da se produhovim i vodim nekakav takav zivot do kraja, dok se igrac rutinskog ne ukljuci u igru...svetogrdje bi bilo uzimati mene kao pripadnika bilo koje vere, a nemam nista osim postovnja za sve koji veruju.

pisao sam o ovome ovde jer mi treba anonimnost i zivotan odgovor ljudi iz iste drzave koji su ili u istoj situaciji, ili mogu da me razumeju.

mislim da imam problem jer gledam ljude oko sebe u srednjim godinama, gledam te monogamije, te brakove i pitam se, kao i pre cetiri godine, zasto nesto sto je logicno i prirodno meni ostaje neostvarivo, a ostaje mi neostvarivo jer se moja potreba za tim danas gubi negde na pola puta do drustveno prihvatljivog ostvarenja, cak i posle pokusaja koji bi malo ko na sebe preuzeo, i, ako nisam stvoren za to nego za razvrat, sto bi verovatno i dalje islo bez po muke, cemu sve to? kome i sta jos treba da dokazujem?

i sta sa decom?naravno da zelim da imam decu, ali, treba li covek poput mene da ima decu?jos bolje, jesam li ja dostojan da budem otac u drustvenom smislu? koje odgovore da ponudim deci, kad ni sam nemam odgovor na pitanja koja se ticu mene samog, nekmoli drugih?ne mogu da volim zenu, kako voleti decu koju sa njom budem imao?

treba mi konkretan savet, od nekoga ko bar moze da shvati o cemu pricam: ako vec nisam za normalan zivot, jel manja steta po mene i okolinu da se vratim na seks berzu i nastavim to da radim iz razloga iz kojih sam to do sada radio i sa zenama kojima to odgovara, ili da se ne vracam?

na kraju, iz srca, recite: da li covek kao ja, onoliko koliko ste mogli o meni da zakljucite, nesto propusta ako ne moze da ostvari ljubav i porodicu, jer mi je trenutno potpuno svejedno da li cu nastaviti svoje egzibicionizme ili ne, ako nista ne propustam. pitam jer zapravo ne znam kako je to, ne znam sta porodicni zivot trazi i sta se od mene ocekuje.

ljudskost? da li je to ljudskost? izgleda da nema toga, sta god to bilo.
 
Prvo, nisam sigurna šta se smatra pod sredovečnošću, a nisam ni sigurna da tvoj problem ima mnogo veze sa sredovečnošću. Postoje priče o muškom i ženskom klimakterijumu i problemima koji ga prate (tzv. kriza srednjih godina), ali se neke stvari prenaduvavaju, pa ispada kao da se sve životne dileme obruše na nas baš u tom životnom periodu a hormoni, zajedno sa razočaranjima i životnim iskustvom, dodatno otežavaju rešavanje problema. "Ja starim" ne mora uvek i nužno da donese i očaj, depresiju, strah od prolaznosti, promašenosti, i seksualne ili emotivne disfunkcionalnosti.

Da, postoje ljudi "osuđeni na promiskuitet". Poznajem nekolicinu. Postoje ljudi sa pojačanim libidom. Parafraziraću našeg uglednog psihijatra: libido je moćan pokretač psihoseksualnog razvoja i mehanizama odbrane, a seks i erotika dodirna tačka biološkog i psihološkog. U svemu tome važnu ulogu igraju serotonin, endorfin, enkefalin.Međutim, neko ko je apstinirao svakako nije od te fele. Zavisnici od seksa se ne lišavaju zadovoljstva koje im život znači.

Mislim da si se ti samo umorio, od svega.

Što više radimo stvari koje volimo, to ih još više i češće radimo. Tako je i sa seksom. Ako često i mnogo uživamo u seksu, potreba za njim počinje da liči na bolest zavisnosti.
I obrnuto: ko se na duži period lišava stvari u kojima uživa, navikava se na odricanje, tj. navikava se na osećanje lišenosti. Samokažnjavanje u funkciji eksperimenta – da bi otkrio sopstvene granice samokontrole i nešto promenio, ponekad je i kontraproduktivno. Jer, onda, posle izvesnog vremena dođeš u situaciju da se zapitaš šta ti više prija: užitak u stvarima koje si nekad radio, ili užitak u mazohističkom odricanju od (paradoksalno) – užitka. Moraš izbrati u čemu želiš da uživaš, ali bez presije i naknadne griže savesti zbog izbora.

Nema mesta panici. Sredovečnost nije kraj životnog puta. Imam utisak da ti tražiš ljubav, računajući da je ljubav = mir. Postavljaš se prema ljubavi kao prema tački na kojoj se sve menja, ali u nekom bestrasnom, skoro monotonom poimanju ljubavi. Ujedno tražiš i alibi za ono čemu ćeš se vratiti ukoliko ti traganje za ljubavlju ne uspe: zašto (jednolična i dosadna) monogamija ako može sloboda (jer se pretpostavlja da ljubav vodi ka braku, deci, tj. neslobodi), zašto uopšte tražiti ako su sva zadovoljstva u suštini efemerna, zašto doveka ne osećati izbuđenje pri susretima sa novim i do tada neistraženim iskustvima ... zašto umarati duh i telo komplikovanim stvarima kao što je ljubav, ako se surogat ljubavi može imati i bez mnogo napora? No, o ljubavi nekom drugom prilikom.
Kažeš da ništa nisi osetio prema ženi koja je, po svojim kvalitetima, bila skoro idealan objekat ljubavi i želje. Međutim, kvaliteti zbog kojih se nekome diviš, nisu neminovno i oni kvaliteti koji će te privući. Možeš neku ženu poštovati, smatrati da je lepa, pametna, dobra ... pa čak je i zamisliti kao svoju idealnu životnu saputnicu, ali ako nema onog klika u glavi i elektriciteta između vas dvoje – ta žena, ma koliko lepa, pametna itd, nije za tebe "ona prava". Možda će "ona prava" biti sasvim neočekivani tip žene. Ne posmatraj ženu ni kao seksualni objekat, ali ni kao buduću životnu saputnicu. Ne deli žene na ljubavnice i male supruge. Budi fer i prema sebi: ne ućutkuj nagon, ali i ne osporavaj pravo duši da povremeno pati. Telesno čistunstvo je neoprostiv greh prema životinji u nama; isto tako, pronalaženje smisla u telesnom dovodi do pogrešne percepcije života.
Možda za ljubavlju uopšte ne treba tragati; ona dođe sama, nepozvana, i samo te tresne po glavi ... a kada će se to desiti, manje je bitno. Kada se bude desila, neće ti pasti na pamet nikakve analize i sinteze, nikakvo filozofiranje o svrsi ovoga ili onoga. Prepustićeš se, i uživati u svakom danu, srećan što se napokon osećaš ispunjenim, tj. živim.

Dakle, ja bih ti (kao uistinu sredovečna osoba), rekla:
čekaj.
I u međuvremenu, dok čekaš – živi život. Drugi nemaš.
 
Poslednja izmena:
Mislila sam metaforički da se prostituišeš (pa i ti koristiš izraz "sex berza")... da si pročitao sve, video bi da ne osuđujem... Istina da nisam pročitala sve postove, okrene mi se želudac svaki kad spomenu boga i duhovnost... :roll:

treba mi konkretan savet, od nekoga ko bar moze da shvati o cemu pricam: ako vec nisam za normalan zivot, jel manja steta po mene i okolinu da se vratim na seks berzu i nastavim to da radim iz razloga iz kojih sam to do sada radio i sa zenama kojima to odgovara, ili da se ne vracam?

Nisam sigurna da shvatam šta je normalan život, brak je veštačka tvorevina, ako si mislio na monogamiju, pa i to je relativno promenljiv pojam.
Nije valjda da te grize savest? Ako ne činiš štetu sebi, a mislim da činiš, jer lutaš, ne zbog česte promene partnerki, već što stičem utisak da to radiš zato što si načisto pogubljen... ne vidim razlog da ne radiš nešto što ti odgovara. Sa druge strane, nešto te muči, nisi zadovoljan, čemu pitanje: da li da nastavim, ili ne? Pa valjda ti to najbolje znaš. Da li ti uopšte znaš šta hoćeš od svog života?

Što se tiče okoline, ko je relavantan da sudi bilo kome, i koju štetu neko može da trpi na konto tvog promiskuiteta... svako neka odgovara za svoje postupke.

na kraju, iz srca, recite: da li covek kao ja, onoliko koliko ste mogli o meni da zakljucite, nesto propusta ako ne moze da ostvari ljubav i porodicu, jer mi je trenutno potpuno svejedno da li cu nastaviti svoje egzibicionizme ili ne, ako nista ne propustam. pitam jer zapravo ne znam kako je to, ne znam sta porodicni zivot trazi i sta se od mene ocekuje.

Koliko sam ja mogla da zaključim, čisto sumnjam da ne možeš da ostvariš stabilan odnos, već kao što rekoh, možda ti je trenutno potrebno nešto drugo. Ne mogu da shvatim da postoji neko ko se na duže staze zadovoljava površnim odnosima?
Da ti je svejedno, ne bi istresao "dušu" ovde, ne bi očekivao savet, ili mišljenje koliko si normalan. Za moj pojam si normalan... samo, sad ni ja nisam više sigurna da se radi o krizi srednjih godina. I ja se grozim tih bezličnih bračnih parova, dosadnih života navike, rutine, dosadnog sexa... ali ne mislim da sam stvorena za razvrat. Jednostavno, možda se još nije desilo da naleti neko sa kim bih mogla da imam nešto stabilno, sa kim me ne bi hvatala panika od rutine, vezivanja, braka... iako mislim da je ovo poslednje nepotrebno, kao formalni ugovor.
Ono što se od tebe eventualno bude očekivalo, ne mora da bude odricanje, niti mora da bude nešto što nećeš želeti da daš... samo možda nisi naleteo na pravu osobu.

Ono što se naslućuje je da ne ceniš sebe dovoljno, ne vrednuješ, pa se u skladu sa tim i ponašaš... a očigledno da ni to nije ono što te ispunjava. Lutaš od egzibiconizma, ka apstinenciji, kao da sredina ne postoji... čak mi je prvo prihvatljivije od potpunog uskraćenja? Čemu to?
Predstavljaš sebe u negativnom svetlu, daješ si karakteristike životinje, i opet se nešto mislim da je ono što tražiš i što ti treba u suprotnosti sa ovim što radiš.
 
aman, ljudi, jedan mi ukazuje da bijem zene, pa da pisem pesme o tome kako bih se iskreno kajao i u tome uzivao
Па, вероватно си уствари само глуп. А за емотивност је потребна интелигенција. Види на који начин можеш да развијеш интелигенцију. То за почетак. Можда више да читаш белетристику. На тај начин се развија емотивна интелигенција.
 
Па, вероватно си уствари само глуп. А за емотивност је потребна интелигенција. Види на који начин можеш да развијеш интелигенцију. То за почетак. Можда више да читаш белетристику. На тај начин се развија емотивна интелигенција.

A ne kroz iskustvo?
 
vala, milsu, ako beletristika treba da me digne na nivo na kom se ti sada nalazis, dabogda u pozaru izgorela svaka biblioteka i zivela moja glupost beskonacno!
da se divim uplakanim zenama koje sam pretuko i posle trazim da me okuju...
to je idiotluk ravan onom sto mi posla jedan prijatelj skoro, da vidim na cemu se vaspitava omladina, ono "...bicuj me, Stojane...", pa makar sto puta dolazio od Ovidija, za koga sam i ja cuo...
jel to ona budalastina koju mi je prosula jedna klinka pre petnaest godina, kad mi je objasnjavala kako muskarac moze da trgne ruku na svoju devojku jedino ako je stvarno voli? kako su to batine iz ljubavi? i tu je bilo kajanja i pomirenja...secam se, to vece me pozvala, a njen idiot, moj tadasnji prijatelj, otisao je negde da se napije, nas dvoje smo seli i ona mi je pricala o tome sta sve ne valja kod njih dvoje, kako je on glup i nasilan, pokazivala mi modrice...ja sam razmisljao kako da je odvucem u sumicu ako to zeli, nisam imao stan...tako je to islo dok mi nije rekla to o batinama iz ljubavi, pa sam joj ja reko da ide u policiju, a malo je falilo da je posaljem po strucnu pomoc...u svakom slucaju, oladio sam se definitivno.
ako ti je neka uteha, kad onaj koji bije zenu kaze da bije iz ljubavi, to jos donekle i mogu da shvatim, pa se i trudim da ti odgovorim, jer sam to scheise cuo iks puta od tebi slicnih, al kad to kaze zena koja je bijena, i to ne da me nahuska da ga ja prebijem, nego da ga opravda, ostaje mi samo da nastavim da budem glup i bezim od sadomazo sto dalje.
u tom smislu, uvek ces biti pametniji od mene. jedva mogu da te shvatim.
dok ne zavrsis pod tusem nekog zatvora zbog zlostavljanja.
moj sport, ako ponovo krenem njime da se bavim, bar vise nije pod udarom zakona.muzevi, ako ih bude, idu u rok sluzbe. moje je da bezim i da se branim...ne bih voleo da te moje imaju malu decu, detetu je nemoguce objasniti te stvari...
nego, objasni ti meni, kao pametniji, sta je to emocionalna inteligencija?
kolko se ja secam definicije inteligencije iz srednje, to je sposobnost brzog snalazenja u novim situacijama koja nema veze sa prethodnim iskustvom(ili ima?) mrzi me da guglam...
u zadnje vreme cujem da se prica o toj emocionalnoj inteligenciji, al nigde nisam cuo da neko od ovih psihologa i psihijatara sto se pojavljuju po tv-u i valjda o tome nesto znaju o njoj prvi progovori, a kad ih pitaju, nesto uvijaju i odgovora nigde.


nevesto, moje jedino kajanje dolazi iz svesti da vodim promasen zivot.
apstinencija nije zrtva, bila je uslov da vidim na cemu sam.
video sam.
sredovecni ne mogu sebi da odredjuju smisao postojanja kao tinejdzeri; mogu samo da se uklope u neki od ponudjenih modela, ako misle da zive i prezive.
to je moja mala istina za tebe, ako to nisi jos rascistila.
a moj model je svalerisanje, kao seoski brica sa uskim brkovima, tamburom ili violinom i pesmom za svako zensko uvce ispod dugih kosa...
 

Back
Top