Godina ko godina. Možete uzeti bilo koji dan, sačekati da ova planeta napravi jedan pun krug oko Sunca, i eto vam godine. Biće i gorih.
A nije da se nije dešavalo. Ali bilo je nečega i prethodnih. Ove, par promenjenih poslova, sredio finansije (ne, to je bila pretprošla), upisao školu... Gomila sitnica koje život čine.
Krupni utisci:
Kada je kumić umro. Bio je još dete, malo dete. Živeo je sa svojim bolom i bio veseliji od mnogih. Nije ni iskusio život, a morao je da ode. Tuga.
Umrla je i jedna komšinka, baka za koju me vezuje dobar deo uspomena iz detinjstva. Sve manje stvari ostaje da me sećaju na taj period, kada sam i sam jedino tada sretan bio.
I nešto što ne mogu sebi objasniti, sada pri kraju. Da li samoobmana, ili šta već. Na trenutak sam osetio sreću, a radilo se samo o pogrešnom tumačenju. Još puno toga imam da naučim o životu i odnosima sa drugim ljudima. A tako malo vremena.