Utisak dana ...

Dugo već to smeta, ali me danas podsetilo i da rečju izrazim svoje negodovanje.
Prisustvo kamera, od medijskih pa do ličnih, do te mere je postalo nesnošljivo
da se pitam ima li kraja i može li bar na jedno mesto čovek otići bez prisustva tih malih ili velikih škljocala.
Izgleda ne može nigde.
Volim fotografiju, i to onako, baš volim, ali još nisam ( a iskreno i duboko se nadam da i neću ) izgubila meru gde, šta i kad...
Zaista ću na kraju otići u neki zabačen kraj ( ako takav postoji bez pojave škljocajućih fanatika ), svejedno mi mrva fali da uopšte ne izađem iz kuće jer
u svakom trenu odnekud neko nečim škljoca.
Pitam se hoće li čovek ikad više u ijednom segmentu svog života imati mrvu privatnosti. Jednu sasvim malu, najmanju mrvicu. Mrvu Slobode, a da
jedino mesto za to ne bude Um.
 

Back
Top