Uticaj tipfelera na tok priče u nastajanju

Sat je protrljao kazaljkama svoje sitne bordo oči nalik na usirene gromuljice krvi, i kroz prozor iskočio na nosač noćne lampe, majstorski izrađen od kovanog gvožđa. Zatim je triput kucnuo čvrstim petama svojih lakovanih cipelica, i glasno zakukurikao.
- Ovo ne može biti! - zgranula se igumanija Efrosinija, prekrstivši se ubrzano nekoliko puta, desetak barem, zazivajući Duha Svetoga i sve poznate svece da je spasu od ove đavolje rabote.
- Istina! - procvrkuta časovnik.- Ovo, draga igumanijo, ne može biti i nije. Sanjaš, biće, i to teške snove. Tako je to kad krišom smažeš mrsnu sarmu za večeru, u vreme velikog posta.
Starica skoči iz kreveta, dohvati nalivpero, pa po hartiji poče da ispoveda sve ono što je, tokom prethodnih godina, prećutkivala ocu Janićiju.
Graknu sunce, i prenu je iz sna.
- Hvala ti, Bože, i sveta Bogorodice - promrlja Efrosinija naizmence se krsteći i brišući znoj sa čela. Onda se začas obuče i odgega u portu.
Srećom, bila je nagluva, pa nije čula kako je Sunce ponovo graknulo, niti videla kako je sletelo na otvoren prozor, otreslo sa sebe zlato i raširilo svoja crna krila, a zatim skočilo na hartiju i počelo halapljivo da kljuca jedan po jedan neispoveđeni greh.
 

Back
Top