Koliko svojim osećajima utičemo na rezultate tumačenja?
Veliko pitanje, verovatno ima jdnostavan odgovor.
“Što je babi milo to joj se i snilo“ i u kartama otvorilo. To je jedna krajnost od koje se polako i dosta mukotrpno udaljavamo raznim načinima „rada na sebi“.
A šta ili gde je druga krajnost ??
Rad „na sebi“ obično ima za cilj da razvije ono, čiji se mali deo u nedostatku boljeg naziva, zove intuicija, dakle da se razvije u sposobost pouzdanu otprilike kao što je pouzdano logično odn. racionalno rasuđivanje. Sad dok ovo kucam pomišljam da je ta, tako razvijena intuicija samo jedna nuzpojava uravnoteženog duhovnog razvoja tj. rada na „sebi“. Takav razvoj otvara veliki broj raznoraznih vrata, naravno šta se nalazi iza njih, vidimo tek kad ih otvorimo. Neretko od teško stečene prilike da se neke vratnice makar i samo odškrinu, onaj prvi pogled prepun nadanja pukne nam na:
Ogledalo.
jer „kako unutra tako i napolju“
To vam je život, naravno iza ogledala, pre nego u njemu, je ono što smo tražili i možda zaslužili, da bi to uvideli moramo umeti da gledamo kroz svoj odraz na prozoru, ne kroz sebe same, nego kod taj bledi odraz na kibicfensteru, odraz naše slike i možda prilike, odraz trenutne radosti očekivanja, privrženosti, odbojnosti, prezira, mržnje i sve to u kovitlanju previranju kao komina pred pečenje. Ima tu „na sebi“ puno posla, ali može li se i preterati?
Verovatno može i to je onda neko zastranjivanje, stvarno ne znam ali jedan čudan nedavan primer otvara mi tako neke teme.
„Moj drug iz detinjstva, živi sretno na selu ko u ruskom romanu
E tačno tako ima ....“ otprilike tako kao pesmi Majstora, rasli smo zajedno tako da dobro znamo poreklo svih naših ožiljaka.
Nisam ga video več podugo ali se čujemo ponekad preko skajpa, Pre koju nedelju, priča mi da su ostali zavejani, on i žena na svom imanju. Divota jedna kaže „..samo da mu ostane Net.“
„samo još da se prekine i Net“ dobacuje gospođa. Uvek je voleo životinje i dosta im se posvećivao i tek onako uzgred na moje dosadno pitanje šta ima novo, „Šta može biti novo na zavejanom salašu?“, reče mi da ga je ugrizao neki mačor i to baš ozbiljno, rana prerasta rakiju i flaster, al nema veze.
-Kako nema veze? a znam kakav je -Čoveče pa jel ti znaš da i mačke oboljevaju od besnila?
- Da ali nema veze.
Dobro, mišljah, tebe je ujeo nije mene, zna on sa životinjama, bar je dosad, uvek znao, ipak oduvek me je brinula ta njegova 'lako ćemo' crta, mada budimo iskreni, od tog nije mnogo stradavao, naprotiv par puta je zbog svoje lakomislenosti dobro prolazio više srećom nego pameću. Valjda zato i naumih da se dohvatim viska. Visak nije tako eksplicitan kao Tarot, mada nemam toliko iskustva sa tarotom, ipak, par puta, umalo nisam pao sa stolice kad sam video šta mi se otvorilo. Visak zauzvrat može da da veoma precizno nijansirane odgovore, naravno ako ih čovek ume nazreti kroz sopstveni odraz u ogledalu. Tako je to izgleda, u svim tehnikama. Zapravo, već dugo ne koristim fizički visak, bolji i precizniji je onaj koji se vizualizuje, ali bilo mi je isprva nešto jako čudno, pa na kraju posegnuh i za realnim. Usamljivanje, smirivanje, opuštanje, pražnjenje, to je manje više uvek isto, mora se vežbati svaki dan dok smo živi, i potom konkretno pitanje u vezi te mačke i mog pajtosa. Odgovor je bio istovetan onom prethodnom sa nadrealnim viskom, ne pamtim da sam ikad dobio tako nešto.
Ništa. Visio je kao da sam ga okačio na zid.
A šta ili gde je druga krajnost ?? otad se pitam.