UTICAJ IGRICA NA PSIHU I AGRESIVNOST

jel ono kao da ti je hladno?
To je jedan lik iz razreda iz osnovne imao, stalno se tresao i vikao kako mu je zima, cak i ljeti na 40 stepueni. Imao je nekih problema s motorikom

Meni zvuci kao da je taj imao ozbiljnih problema sa metabolizmom...
Ovo sto se meni desava je nesto drugacije...kao...pomeris se od monitora posle visecasovnog igranja, i onda utvrdis da ti pokreti nisu bas uskladjeni sa tvojom zamisli.
Bezveze se trzas. I to traje jedno sat vremena.
 
Игре које сам највише и најдуже играо и које су ми највише утицале на психу су:
1.ГТА: Сан Андреас (који је неописиви ШИТ)
2.Постал 2 (ову игру не играјте никако!)
3.I love my little pony and she loves me! (oво сам се зез`о, стварно)
Да почнем: ове игре сам игр`о као клинац, наравно сада сам искусан ГАМЕР и не играм више оваква срања. После једногодишње изложености ГТА (по 9 сати дневно), када год бих се удаљио од компа, триповао бих к`о надуван (чинило ми се од саобраћајних знакова да су они дилери у белим дуксевима, чудио се што нема банди по улицама, када сам се возио колима питао сам се што кола иду тако споро...). Постал 2 је прича за себе, у њој има ПРЕНАГЛАШЕНОГ насиља. Иако не обраћам пажњу на рејтинге (12+,18+...), потпуно подржавам ознаку 18+ на кутијици Постал - а. Ова игра ЕКСТРЕМНО утиче на агресивност и психу, па чак мислим да не треба да је играју особе старије од 18 година. Када кажем НЕ ИГРАЈТЕ, мислим ЕКСТРЕМНО ОЗБИЉНО (каква је то игра у којој мачке набијате на С.П.А.С. пумпаре, откидате људима главе пумпарама, испребијате човека на мртво, испишате се на њега и ударите га електрошокером...), јесте да је игрица лепо урађена, култно остварење, па је чак и снимљен филм по њој, али што је много, много је.
 
Ja sam najvise 3 sata proveo za kompom,znaci konstantno igranje igrica.
Jednostavno nisam takav tip koji bi mogao da sedi po 5+ sati i igra igrice.
Kad dobijem igricu onda mi je interesantno par dana i igram je po sat,eventualno 2 sata na dan i kasnije je ostavim i ne igram..Nekako mi dosade.Evo primer GTA IV,prvih nedelju dana sam igrao igricu po 2 sata dnevno, a sad evo ako udjem da odigram 30 minuta na dan i sasvim sam zadovoljan i ne osecam nikakvu potrebu za igranjem niti imam nikakve tripove da moram da je igram.Jednostavno se ne navlacim na igricu.
Ja sam casual gamer,kako bi se reklo.
 
Ma sve to zavisi od deteta.
I dan danas neki moji drugari ne znaju ni da upale komp, jer ih to ne zanima.
A opet ima onih ( i ja pre par god.) koji bi mogli da sede 00-24 za kompom.
I odigro sam mnooogo igrica , i ne osecam bas nikakve posledice.
Za fudbal sam uvek bio vezara, pa dok drugi iznajmljuju hale i igraju fudbal, ja cepam PES :)

I to sto sam 2 - 3 god provodio svo slobodno vreme za kompom , samo mi je koristilo , jer sad servisiram racunare i tako kapne po neki dinar pride, sto nije lose u ovo doba krize :)

A svi koji su igrali POSTAL 2 , ako nisu po Knezu zapisavali ljude , i tukli ih u glavu lopatom ,znaci nisu imali bas nikakve negativne posledice :).

Dete vaspitavaju roditelji, i porodica , tako da tu igrice nemaju nikakve veze.
Osim ako dete od 5 godina ne pustite da igra GTA 15 sati dnevno a verujem da to ne postoji.

I sve to dodje sa godinama i prodje.
Sad jedve cekam malo slobodnog vremena da odigram neku noviju igricu.
Zena , dete , poso obaveze,
A igrice kad se i ako se stigne.
 
Mislio sam da je to malo neverovatno, ali nije... Postoje igre koje uticu na ljudsku psihu, desavaju se i raznorazne nesrece zbog toga, zato ljudi na zapadu i zabranjuju neke od igara. Evo recimo jedan moj odbojkas, od nije ni na treninge dolazio zbog igre NFS underground koja je u to vreme napravila expanziju, on se toliko bio nalozio na nju da je po 20 sati sredjivao auta, vozio, jurcao i bukvalno spavao sa racunarom, a sobzirom da je pod kintom ima sve extra. Zapucao se je posle toga u neku ogradu jer ga je muzika iz igre podsetila na to, murija ga zaustavljala on pobego, poceli da ga jure sta li vec on da izbegne i zapuca se. Nije se povredio ali mogao je !!!

Drugo igrao sam stalno i sada horor igre, recimo Sillent Hill sam igrao sa drugom i sve ok, ali kad sam probao da igram sam, nije bas svejedno ...
 
Hajde i ja da iskucam nešto... :)
Tema je jako zanimljiva i verovatno je postavljena kao neki vid istraživanja javnog mljenja ili nekog istraživačkog rada.Što se tiče uticaja igara na samu psihu,moje mišljenje je da igre u pravim količinama i narvno određivanje samih igara koje dete može igrati u skladu sa godinama može jako doprineti poboljšanju intelekta i lokomotornog sistema deteta.Jedna veeeliika i jako bitna stvar u svemu tome je RODITELJ i RODITELJSKO VASPITANJE.Slažem se sa prethodnim postovima da je bolje da se dete uvede ranije u svet računara a rezultat toga je naravno prvi korak korišćenja istih IGRA kao zabava.Davne devedeset i neke kad sam ja bio osnovac sa kompom sam se jedino susretao na plaćenom kursu računara...i jedina stvar zbog koje sam molio moje roditelje za plaćanje kursa je bila naravno IGRA naj poznatija u to vreme naravno pre Doom-a i Duke-a bio je PRINC :D .
Naravno komp sam dobio onog trenutka kad sam zaradio dovoljno novca da ga kupim :)...od tada je prošlo dosta vremena i naravno da igrao sam do besvesti neke igre koje imam u kompu i dan danas i ne primećujem neke promene kod sebe od tad do sad.
Obzirom da radim u ustanovi koja počinje da se bavi zavisnošću od interneta i video igara mogu sigurno da kažem da je u zadnjih 10-ak godina došlo do jako velike ekspanzije celog IT tržišta i samim tim je dostupnost računara naravno postala rasprostranjena.Problem se javlja u tome što u današnje vreme deca bivaju prepuštena sebi...roditelj koji radi po 10h kod privatnika mora da bira manje od dva zla-ili ulica koja nudi svakakve vidove zabave :) ili kuća koja nudi igre.
Zato je izuzetno važno vaspitanje deteta dok je još malo i dok još može da se mentalno oblikuje.Sve to u kombinaciji sa kompom daje sasvim solidnu sliku ali kao što rekoh svako greši pa i roditelj.Nema garancija 100% pa ni za to.
 
Компјутерске игре су широк појам.Неморају све бити насилне и са неком крвавом тематиком,али људи често на сам помен компјутерске игре прву асоцијацију повежу са насиљем.
Постоје спортске, стратешке и менаџерске игре па управљачке симулације игре за девојчице као што су Sims и Simcity... и све су јако популарне.
Мислим да мањој деци треба ограничити игру на рачунару до 3 сата дневно али не због тога што утичу на психу већ да не би уништила вид и да би се мало више социјализовала.Не верујем да ће ико полудети и постати манијак чак и ако би много дуже играо.
Ја углавном играм стратегије и фудбал до 3 сата дневно поподне кад немам шта да радим отприлике као што неко гледа телевизор после ручка а пошто телевизор негледам ето играм видео игре.
 
Veliki deo dana (a 2-3 sata jeste veliki,u odnosu na dnevne aktivnosti) utrosen na igranje video igrica, jeste PREVELIKO rasipanje vremena i energije na nesto sto mentalno umara,oslabljuje,a nije NI BLIZU korisno kao utroseno vreme na neke MULTISENZORNE aktivnosti,interakcije sa ljudima,u cemu (ako ste prirodnim putem osposobljeni za tako nesto-da ucestvujete u toj "igri" bez unutrasnje tenzije) mozete na DALEKO VISEM kvalitativnom i kvantitatinom stupnju da uzivate i da NAPREDUJETE
 
Nema šanse da budem agresivan od igranja mnogobrojnih igrica,a vjerujem ni 90% drugih ljudi koji ih ganjaju!Agresivni mogu da budu samo nezreli,neurotični i psihozni ljudi koji ne znaju šta hoće od svog života!Ako razonodu miješaju sa svojom realnošću,onda im (nam) se ne piše dobro:evil:Pošto sam tek nedavno završio faks,to je samo jedan od načina da upotpunim slobodno vrijeme(kojeg do pronalaska posla imam previše):dash:
 

Back
Top