Uteha za sebe - samosažaljenje

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
368.900
Ljudi sebe žale kada im se dogodi nešto negativno, i ne vide način da razreše situaciju koja ih muči, pa se samosažaljevaju.
Kada nema takve utehe iz okruženja, osoba je daje samoj sebi. Sve dok se neko povremeno samosažaljeva, u situacijama
koje su zaista teške, okruženje po pravilu ne gleda negativno na osobu.
688z387_Samosazaljenje.jpg


Problem nastupa sa onim ljudima koji se samosažaljevaju veoma često, svaki put kada dožive neku neprijatnost. Oni ulaze u poziciju pasivne žrtve koja ne čini ono što bi mogla da učini kako bi razrešila negativnu situaciju. Umesto da rešava rešiv problem ili da prekine odnos u kojem pati, ova osoba samosažaljeva sebe, potvrđujući svoje životno uverenje da je predodređena da bude žrtva u svom nesrećnom životu. Ovi ljudi traže od prijatelja i poznanika da ih sažaljevaju, da učestvuju sa njima u njihovoj boli. Ono zapravo žele da im drugi potvrde njihovu pasivnu poziciju nevine žrtve. A kada svojim beskonačnim egocentričnim pričama o svojim jadima „oteraju” druge, tada dodatno postaju žrtve njihovog nerazumevanja i ljudske „sebičnosti”.
 
Uteha i samosazaljenje nisu ista stvar, cak po mom misljenju su na nekom nivou dijametralno suprotne,
Uteha je obicno ili ohrabrrnje ili ponekad prihvatanje razresenja situacije- tj nije sve ispalo najbolje, ali idemo dalje.
Utehu bih okarakterisao kao pozitivnu,

s druge strane- samosazaljenje je poprilicno stetna emocija koja niti nudi prihvatljivo razresenje situacije- niti vodi ka razresenju situacije,
samosazaljenje je najbolji recept za propast i jedna od najgorih emocija koja osim nedelanja u sebi ima i elemente egoizma.

Kad god pocinjete da se samosazaljevate- morate prekinuti taj tok misli inace mozete zaglaviti u depresiji.
 
Da li ste skloni samosažaljenju i ocekivanju da ce vaš problem da reši neko drugi ?

Ne. Nikada nisam ni pomislila da samu sebe sažaljevam. Probleme rešavam sama, ili sa svojom užom porodicom.


pauzirajte malo sa ovim nerealnim spamom modovskih tema
dvish kad forum zivne ko zivkov stojko i stojkov cvetko

Bilo bi mi drago ukoliko bi ti otvorio neku temu..ozbiljno mislim, bez šale.
 
Samosažaljenje nikada nisam osetila. Nadam se da ni neću.
Niti ima potrebe, niko od nas nije savrsen, ali svako od nas ima svojih kvaliteta i nacina da se doprinese drustvu, biti posten covek, prijatan prema drugima, integritet karaktera i biti empatican i lojalan prema svojim najdrazima su dovoljne kvalitete koje bi svako trebao da ceni,
sazaljevati treba samo ljude koji u tudjim manama i nedostatcima, ili na racun nekih razlika dizu svoj ego,
sazaljevati treba drustva koji su nepravedni prema pojedincima, a ne pojedince koji trpe nepravdu ili koji su imali manje srece od drugih.
Neko je manje ili vise uspesan u necemu, ali to ga ne cini ni manje ni vise vrednim od drugih sem onih koji su svoje uspehe postigli na ustrb i donoseci nesrecu drugima,
ogromna vecina ljudi na ovom forumu ne treba da sazaljevaju sebe, vec da hodaju visoko uzdignutom glavom.
 
Da li ste skloni samosažaljenju i ocekivanju da ce vaš problem da reši neko drugi ?
Ne.
Uvek sam vodim svoje bitke.
Nijedan moj problem nikada nije resio neko drugi.
Pomoc ne trazim nikada mada nije ni to dobro uvek.
Ponekad glupi ponos spreci coveka da pita nekoga za savet.
Mozda nece cuti nista novo mozda nece dobiti nikakav savet ali bar ce podeliti problem s nekim.
Samosazaljenje nikad...
ali povremeno potrazim prijateljski savet.
 
po pocetnim premisama, ispada da se ovde samosazaljeva ceo narod.
Mi smo svi pasivne zrtve drzavnog sistema i neprikladnog vodje.

Ajd svi na kolektivno lecenje i prevaspitanje. I da polozimo ispit iz birackog tela.

Šta ima, neko da me sažaljeva? To je bespotrebno i beskorisno. Savet i podrška, da. I to, u granicama.

Pitanje glasi: Da li se samosažaljevate?

U temi diskutujemo o tome a ne da li nas sažaljevaju drugi.
 
Ljudi sebe žale kada im se dogodi nešto negativno, i ne vide način da razreše situaciju koja ih muči, pa se samosažaljevaju.
Kada nema takve utehe iz okruženja, osoba je daje samoj sebi. Sve dok se neko povremeno samosažaljeva, u situacijama
koje su zaista teške, okruženje po pravilu ne gleda negativno na osobu.
Pogledajte prilog 1671482

Problem nastupa sa onim ljudima koji se samosažaljevaju veoma često, svaki put kada dožive neku neprijatnost. Oni ulaze u poziciju pasivne žrtve koja ne čini ono što bi mogla da učini kako bi razrešila negativnu situaciju. Umesto da rešava rešiv problem ili da prekine odnos u kojem pati, ova osoba samosažaljeva sebe, potvrđujući svoje životno uverenje da je predodređena da bude žrtva u svom nesrećnom životu. Ovi ljudi traže od prijatelja i poznanika da ih sažaljevaju, da učestvuju sa njima u njihovoj boli. Ono zapravo žele da im drugi potvrde njihovu pasivnu poziciju nevine žrtve. A kada svojim beskonačnim egocentričnim pričama o svojim jadima „oteraju” druge, tada dodatno postaju žrtve njihovog nerazumevanja i ljudske „sebičnosti”.

Ја то интимно радим. Немам више живаца да слушам кукумавчења других па се онда трудим и да друге не оптерећујем.
 

Back
Top