Utapanje srpskog naroda u jugoslovensku naciju u Kraljevini Jugoslaviji

Хрватима не можеш удовољити констатовали смо да "прослава тисућљетне обљетнице краља Томислава 1925." не би била могућа у Аустроугарској чак ни да им је дао самосталност и државу опет би им био крив.
Хрватима једноставно Србин био непомирљиво краљ јер у њиховој национално идентитетској форми стоји антисрпсво србофобија и католичанство као 2 доминантне особине. Зато их привлаче Срби јер чим једна компонента идентификације недостаје макар то био објекат мржње они више нису сигурни у свој идентитет.
Hoće to, valjda... onako s proljećem. Nadam se da ti je fenster bio otvoren da izađe ova..

Hrvati pate od Srbofobije jer ih Srbi podsećaju da su se Hrvati odrekli svog jezika i da sada pričaju srpskim jezikom. Plus je dosta Srba katolika pohrvaćeno i toga su oni itekako svesni.
Ajme...izgleda i kod tebe behar probehario
 
Dana 1. decembra 1918. stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca kasnije nazvana Jugoslavija. Srbija je nestala sa mape sveta i utopila se u nekakve banovine. Zvaničan jezik je postao nekakav srpsko-hrvatsko-slovenački jezik, a na popisu 1931. godine bilo je zabranjeno izjašnjavanje po nacionalnoj osnovi već samo po veroispovesti i maternjem jeziku (u slučaju konstitutivnih naroda to je bio gorepomenuti srpsko-hrvatsko-slovenački jezik). 3. oktobra 1929. godine ime države je promenjeno u "Kraljevina Jugoslavija" tako da je od srpskog imena u toj državi ostao samo deo imena u zvaničnom jeziku države.

Zašto monarhisti ćute i prećutkuju o pokušaju utapanja srpskog naroda u novu jugoslovensku naciju u Kraljevini Jugoslaviji?
a jesu li se srbi digli na ustanak protiv takve odluke ili su je prihvatili?
 
Zetska banovina nije Crna Gora niti srednjevekovna Zeta već najobičnija administrativna jedinica u okviru KJ.
Е то кад би гледали да је нешто било пре 1000 година па можемо тако тумачити али ако одгледаш једно бар добро предавање о краљу Александру рођеном на Цетињу који је једини краљ рођен на Цетињу а не у Његушима и коме је цетињски дцор био нешто посебно а сама Црна Гора више од саме симболике онда више не можеш прибегавати једноставним школским решењима.
Нису ни Хрвати тако тумачили већ је то био подстрек за формирање бановине Хрватске.
 
srbi hrvati i slovenci su bar mogli da kazu slobodno da kazu ko su
ostali nisu
Не баш. Троједан народ са три вјере, попис и држава званично су то тако гледали. На примјер, Моша Пијаде је тражио да се изјасни као Србин на попису али није било дозвољено.
 
Није Александар баш популаран код монархиста. Ни ја лично не ценим његову политику ценим храброст и неке друге ствари.
Међутим Александар је био Југословен није био миропомазан као његов отац свако дете му је носило једно име српско , хрватско и словеначко. Чак су и рођени у матичној земљи само код последњег иако је планирано да буде рођено чини ми у Словенији нешто се искомпликовало па је принцеза морала ићи у другу болницу.
Тако да са те стране Хрвати и људи који су га убили а спонзори јесу били Хрвати уопште нереално гледају на њега као српског хегемона а то није био.
Odrastao je i skolovan na cetinju
Tesko da bi se mogao osecati kao Srbin
 
"Велики број краљевских гробова је уништен у турским освајањима или заборављен током каснијих периода
За разлику од српских владара, ниједан хрватски краљ нема нетрулежне мошти или активан култ
Археолошки радови у Солину, Книну и Биограду нису донели сигурне резултате о краљевским сахранама."
 
Pa Kazu da je kralj UJEDINITELJ
ujedinio nas sa rvatima, slovencima, siptarima, crnogorcima
Zato vec 100 godina mi SRBI stradamo od tih UJEDINJENIH, ne daju nam da se kao srbi UJEDINIMO I napravimo SRBSKU DRZAVU
Kako vam ne damo da se ujedinite?!?! :eek: Pa imate valjda noge?! Svi vi koji se želite ujedinjavati odselite se u Srbiju i bit ćete svi ujedinjeni. "Prosto ko pasulj". :kafa:
 
"Велики број краљевских гробова је уништен у турским освајањима или заборављен током каснијих периода
За разлику од српских владара, ниједан хрватски краљ нема нетрулежне мошти или активан култ
Археолошки радови у Солину, Книну и Биограду нису донели сигурне резултате о краљевским сахранама."
Splitski kroničar Toma Arhiđakon ostavio je u 13. stoljeću zapis o kraljevskom mauzoleju hrvatske dinastije u Solinu kraj Splita. Napisao je da su "mnogi hrvatski kraljevi i kraljice" pokopani u tom mauzoleju, a istaknuo je imenom kralja "Krešimira Velikog". Uz to je zapisao da su "do nedavno" mauzolej čuvali "neki redovnici" i brinuli se o grobovima pokojnika, a da je narod iz okolice "redovito hodočastio do grobova svojih kraljeva".
 
Dana 1. decembra 1918. stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca kasnije nazvana Jugoslavija. Srbija je nestala sa mape sveta i utopila se u nekakve banovine. Zvaničan jezik je postao nekakav srpsko-hrvatsko-slovenački jezik, a na popisu 1931. godine bilo je zabranjeno izjašnjavanje po nacionalnoj osnovi već samo po veroispovesti i maternjem jeziku (u slučaju konstitutivnih naroda to je bio gorepomenuti srpsko-hrvatsko-slovenački jezik). 3. oktobra 1929. godine ime države je promenjeno u "Kraljevina Jugoslavija" tako da je od srpskog imena u toj državi ostao samo deo imena u zvaničnom jeziku države.

Zašto monarhisti ćute i prećutkuju o pokušaju utapanja srpskog naroda u novu jugoslovensku naciju u Kraljevini Jugoslaviji?
Srbi su NACIJA, ne narod.

Ime nose po slovenskom plemenu Srbi, a nacija je mešavina ko zna čega sve.
 
Splitski kroničar Toma Arhiđakon ostavio je u 13. stoljeću zapis o kraljevskom mauzoleju hrvatske dinastije u Solinu kraj Splita. Napisao je da su "mnogi hrvatski kraljevi i kraljice" pokopani u tom mauzoleju, a istaknuo je imenom kralja "Krešimira Velikog". Uz to je zapisao da su "do nedavno" mauzolej čuvali "neki redovnici" i brinuli se o grobovima pokojnika, a da je narod iz okolice "redovito hodočastio do grobova svojih kraljeva".
13. век ок могуће али нико то није могао да потврди као и многе наводе Томе Архиђакона.
Међутим он јако лоше пише о Хрватима и често га зову кроатофобом.
Да су Хрвати у његово време аријанци погани народ лоших навика.

Онда изненађење:

"Regio autem illa antiquitus dicebatur Chulfelda, et populi eius Chulfelani, postmodum vero dicta est Corethia, a quibusdam etiam Corethica, et populi eius Corethi sive Corethici. Hos quidam volunt esse eosdem quos poetae vocant Curetes, quos dicunt in temporibus antiquissimis fuisse pugnacissimos et bellicosos homines."


"Та област се у старини звала Хулфелда, а њени становници Хулфелани, затим је прозвана Куретија, а неки је зову и Куретика, а становници Курети или Куретики. Неки сматрају да су то исти они које песници зову Куретима, за које се говори да су у најстарија времена били веома ратоборан и ратнички народ."

"Cum autem intrassent ecclesiam beati Petri apostoli, videntes candelas ardentes ante altare, mirabantur valde et accedentes ad eas, ceperunt eas comedere, putantes esse quasdam escas, et ita ignorantes sacramenta ecclesiastica, cum magna reverentia comederunt candelas."


„Када су ушли у цркву светог апостола Петра, видевши свеће како горе пред олтаром, силно се зачудише, па приђоше и почеше да их једу, мислећи да су то неке јестиве ствари. И тако, не знајући ништа о црквеним обредима, с великом побожношћу поједоше свеће.“

Нема доказа никаквих да се земња икад звала Куреција
Јер се Курети по античким митовима везују за Крит где су чували бебу Зевса од Титана.
Други историски помени су још чуднији и уопште не знам како му је то уопште пало на памет!?


Хурити (Hurrians) су били древни народ који је живео на подручју северне Месопотамије, источне Анадолије и Кавказа, током трећег и другог миленијума пре нове ере.

Главне одлике Хурита:
Језик: Говорили су хуритским језиком, који није повезан са семитским, индоевропским или другим познатим великим језичким породицама — дакле, био је језички изолат, мада су касније утицали на језик Урараца (Урарту – древна држава у Јерменији).
Култура и религија: Имали су развијен пантеон богова (нпр. бог Тешуп – бог олује), утицали су на хетитску и касније месопотамску религију. Њихова митологија је делимично сачувана у хетитским записима.
Државе: Најпознатија хуритска држава је Митани, моћно краљевство које је постојало у 15. и 14. веку п.н.е. Било је ривал Египту и Асирији. Владарска елита Митанија је, занимљиво, користила индоевропска имена, што указује на мешавину култура.
Наслеђе: Хурити су извршили велики утицај на хетите, Асирце, па чак и на касније персијске и анатолијске културе, али су као народ нестали или били асимиловани.

Имао је неке податке јако сличне Дукљанину помиње неке детаље.

Мислим да је Славен то поменуо да је штета што неко од балистичких историчара попут Тибора Живковића није извршио анализу истотије Солитана и имамо проблем као са Дикљанином што не не знамо шта можемо шта не можемо прихватити.
Он има и своју верзију о крунисању Стефана Првовенчаног.
Књига је јако интересантна али има заиста збуњујућих неких делова које не можеш потврдити ничим.
 
13. vek ok moguće ali niko to nije mogao da potvrdi kao i mnoge navode Tome Arhiđakona.
Međutim on jako loše piše o Hrvatima i često ga zovu kroatofobom.
Da su Hrvati u njegovo vreme arijanci pogani narod loših navika.

Onda iznenađenje:

"Regio autem illa antiquitus dicebatur Chulfelda, et populi eius Chulfelani, postmodum vero dicta est Corethia, a quibusdam etiam Corethica, et populi eius Corethi sive Corethici. Hos quidam volunt esse eosdem quos poetae vocant Curetes, quos dicunt in temporibus antiquissimis fuisse pugnacissimos et bellicosos homines."


"Ta oblast se u starini zvala Hulfelda, a njeni stanovnici Hulfelani, zatim je prozvana Kuretija, a neki je zovu i Kuretika, a stanovnici Kureti ili Kuretiki. Neki smatraju da su to isti oni koje pesnici zovu Kuretima, za koje se govori da su u najstarija vremena bili veoma ratoboran i ratnički narod."

"Cum autem intrassent ecclesiam beati Petri apostoli, videntes candelas ardentes ante altare, mirabantur valde et accedentes ad eas, ceperunt eas comedere, putantes esse quasdam escas, et ita ignorantes sacramenta ecclesiastica, cum magna reverentia comederunt candelas."


„Kada su ušli u crkvu svetog apostola Petra, videvši sveće kako gore pred oltarom, silno se začudiše, pa priđoše i počeše da ih jedu, misleći da su to neke jestive stvari. I tako, ne znajući ništa o crkvenim obredima, s velikom pobožnošću pojedoše sveće.“

Nema dokaza nikakvih da se zemnja ikad zvala Kurecija
Jer se Kureti po antičkim mitovima vezuju za Krit gde su čuvali bebu Zevsa od Titana.
Drugi istoriski pomeni su još čudniji i uopšte ne znam kako mu je to uopšte palo na pamet!?


Huriti (Hurrians) su bili drevni narod koji je živeo na području severne Mesopotamije, istočne Anadolije i Kavkaza, tokom trećeg i drugog milenijuma pre nove ere.

Glavne odlike Hurita:
Jezik: Govorili su huritskim jezikom, koji nije povezan sa semitskim, indoevropskim ili drugim poznatim velikim jezičkim porodicama — dakle, bio je jezički izolat, mada su kasnije uticali na jezik Uraraca (Urartu – drevna država u Jermeniji).
Kultura i religija: Imali su razvijen panteon bogova (npr. bog Tešup – bog oluje), uticali su na hetitsku i kasnije mesopotamsku religiju. NJihova mitologija je delimično sačuvana u hetitskim zapisima.
Države: Najpoznatija huritska država je Mitani, moćno kraljevstvo koje je postojalo u 15. i 14. veku p.n.e. Bilo je rival Egiptu i Asiriji. Vladarska elita Mitanija je, zanimljivo, koristila indoevropska imena, što ukazuje na mešavinu kultura.
Nasleđe: Huriti su izvršili veliki uticaj na hetite, Asirce, pa čak i na kasnije persijske i anatolijske kulture, ali su kao narod nestali ili bili asimilovani.

Imao je neke podatke jako slične Dukljaninu pominje neke detalje.

Mislim da je Slaven to pomenuo da je šteta što neko od balističkih istoričara poput Tibora Živkovića nije izvršio analizu istotije Solitana i imamo problem kao sa Dikljaninom što ne ne znamo šta možemo šta ne možemo prihvatiti.
On ima i svoju verziju o krunisanju Stefana Prvovenčanog.
Knjiga je jako interesantna ali ima zaista zbunjujućih nekih delova koje ne možeš potvrditi ničim.
Ništa od svega što si napisao ne dovodi u pitanje činjenicu da je Toma Arhiđakon živio na jedan pljuc od mauzoleja hrvatskih kraljeva i da je imao informacije iz prve ruke. :kafa:

Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, 1266.:

"Vbi proclamationem faciente Laurentio archiepiscopo illustris uir Demetrius, cognomento Suinimir, rex Chroatorum, restituit ecclesie sancti Domnii ecclesias sancti Stephani et sancte Marie in Salona cum omnibus earum bonis. Has siquidem ecclesias edificauit et dotauit quedam Helena regina, donans eas Spalatine sedi iure perpetuo possidendas. Que ob reuerentiam regalium sepulchrorum concesse fuerant quibusdam regularibus ad tempus, qui assidue in eis officiorum ministeria exercebant. Ibi namque magnificus uir Cresimirus rex, in atrio uidelicet basilice sancti Stephani, tumulatus est cum pluribus aliis regibus et reginis."


PRIJEVOD:

"Na izrečeno traženje nadbiskupa Lovre presjajni muž Dmitar, nazvan Zvonimir, kralj Hrvata, vratio je crkvi svetoga Dujma crkve svetoga Stjepana i svete Marije u Solinu sa svim njihovim dobrima. Crkve je sagradila i obdarila kraljica Jelena darujući ih splitskoj stolici u trajan posjed. Te su crkve zbog štovanja kraljevskih grobova bile predane na određeno vrijeme nekim redovnicima koji su u njima revno obavljali obrede. Tamo je pokopan uzvišeni muž kralj Krešimir, zajedno s mnogim drugim kraljevima i kraljicama, u atriju bazilike svetoga Stjepana."
 
Ništa od svega što si napisao ne dovodi u pitanje činjenicu da je Toma Arhiđakon živio na jedan pljuc od mauzoleja hrvatskih kraljeva i da je imao informacije iz prve ruke. :kafa:

Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, 1266.:

"Vbi proclamationem faciente Laurentio archiepiscopo illustris uir Demetrius, cognomento Suinimir, rex Chroatorum, restituit ecclesie sancti Domnii ecclesias sancti Stephani et sancte Marie in Salona cum omnibus earum bonis. Has siquidem ecclesias edificauit et dotauit quedam Helena regina, donans eas Spalatine sedi iure perpetuo possidendas. Que ob reuerentiam regalium sepulchrorum concesse fuerant quibusdam regularibus ad tempus, qui assidue in eis officiorum ministeria exercebant. Ibi namque magnificus uir Cresimirus rex, in atrio uidelicet basilice sancti Stephani, tumulatus est cum pluribus aliis regibus et reginis."


PRIJEVOD:

"Na izrečeno traženje nadbiskupa Lovre presjajni muž Dmitar, nazvan Zvonimir, kralj Hrvata, vratio je crkvi svetoga Dujma crkve svetoga Stjepana i svete Marije u Solinu sa svim njihovim dobrima. Crkve je sagradila i obdarila kraljica Jelena darujući ih splitskoj stolici u trajan posjed. Te su crkve zbog štovanja kraljevskih grobova bile predane na određeno vrijeme nekim redovnicima koji su u njima revno obavljali obrede. Tamo je pokopan uzvišeni muž kralj Krešimir, zajedno s mnogim drugim kraljevima i kraljicama, u atriju bazilike svetoga Stjepana."
Рекох ти као и први пут можемо то прихватити иако Тома пише из времена угарског краљевства као и оно што имамо у Ватикану.
Није проблем. Проблем је рећи да за хрватске краљеве имамо више доказа него за српске.
То је мени био споран моменат.
 
Рекох ти као и први пут можемо то прихватити иако Тома пише из времена угарског краљевства као и оно што имамо у Ватикану.
Није проблем. Проблем је рећи да за хрватске краљеве имамо више доказа него за српске.
То је мени био споран моменат.
Postoji daleko više izvora za hrvatske knezove i kraljeve u odnosu na istodobne srpske velike župane, kraljeva tada niste ni imali. To se, naravno, ne odnosi na Nemanjiće, jer oni vremenski nemaju nikakve veze s vremenom Trpimirovića. Uspoređuju se stvari koje se mogu uspoređivati, znači, one iz istog razdoblja.
 
Netočno. Oni su bili dukljanski kraljevi, a za Duklju nigdje ne piše da je bila srpska zemlja. :kafa:
Описујући тежак пораз архонта Драча при походу на дукљанског владара Стефана Војислава, Скилица даље наводи:

Он упаде у земљу Трибала (грч. εις Τριβαλλούς), пролазећи путевима стрмим и кршним и врлетним и тесним тако да упоредо нису могла ни два коњаника да иду. Срби су њима, како се прича, намерно дозволили и допустили да улазе, док се он (Михаило) није бринуо нити o повратку нити је остављао довољно јаку стражу по теснацима. Проваливши овај је пустошио и палио поља док су Срби заузели и чували теснаце и стрмовита места на путу (грч. της τρίβου) и чекали на повратак...

— Јован Скилица — „Кратка историја“, XI. вијек
 
Описујући тежак пораз архонта Драча при походу на дукљанског владара Стефана Војислава, Скилица даље наводи:

Он упаде у земљу Трибала (грч. εις Τριβαλλούς), пролазећи путевима стрмим и кршним и врлетним и тесним тако да упоредо нису могла ни два коњаника да иду. Срби су њима, како се прича, намерно дозволили и допустили да улазе, док се он (Михаило) није бринуо нити o повратку нити је остављао довољно јаку стражу по теснацима. Проваливши овај је пустошио и палио поља док су Срби заузели и чували теснаце и стрмовита места на путу (грч. της τρίβου) и чекали на повратак...

— Јован Скилица — „Кратка историја“, XI. вијек
Zemlja Tribala nije Duklja.

Triballi_territory.jpg
 
Zemlja Tribala nije Duklja.

Triballi_territory.jpg
Grci često Srbe nazivaju Tribalima, ali u nastavku teksta Skilica upotrebljava i termin "Srbi". Bitka se vodila na teritoriji Duklje:

"Срби су њима, како се прича, намерно дозволили и допустили да улазе, док се он (Михаило) није бринуо нити o повратку нити је остављао довољно јаку стражу по теснацима. Проваливши овај је пустошио и палио поља док су Срби заузели и чували теснаце и стрмовита места на путу (грч. της τρίβου) и чекали на повратак..."
 
Grci često Srbe nazivaju Tribalima, ali u nastavku teksta Skilica upotrebljava i termin "Srbi". Bitka se vodila na teritoriji Duklje:

"Срби су њима, како се прича, намерно дозволили и допустили да улазе, док се он (Михаило) није бринуо нити o повратку нити је остављао довољно јаку стражу по теснацима. Проваливши овај је пустошио и палио поља док су Срби заузели и чували теснаце и стрмовита места на путу (грч. της τρίβου) и чекали на повратак..."
Gdje piše da se vodila na teritoriju Duklje?
 

Back
Top