USPEŠAN BRAK?!?

Ја бих волела да ми неко да савет како кулирати у браку, а да не долази до жучних расправа око небитних питања од којих ником од нас не зависи живот?

Је л' рецепт побеђивање сопственог ега?

И шта ако је само једна страна спремна на исто, а та иста једна страна није спремна да вечито повлађује? Распад брака загарантован, зар не?

Mislim da je moguce sazreti. Moj muz i ja smo kroz godine smirivali nase burne rasprave. Bile su zaista gadne na pocetku i nase komsije su znale sve! I kad se svadjamo i kad se seksamo. Kod nas dvoje niko ne popusta mada moj muz tvrdi da uvek on mora da popusta. Medjutim cim neko korist reci UVEK & NIKAD meni je to samo znak da prestanem da slusam jer je rec o preterivanju.

Sad ljudi su razliciti i verujem da moj slucaj nije pravilo, obicno ljudi koji se tako svadjaju nisu kompatibilni, ali kod nas se radi o tome da je rec o ljubavi i nesebicnosti i da zapravo burno reagujemo na neku "stetu" koju smo naneli jedno drugom iz nekog razloga koji moze biti povezan sa nezreloscu. Kako oboje sazrevo i osvescujemo svoje prave prioritete i motive, gubimo sujetu i shvatamo da nas sebicnost ne cini srecnima nas odnos postaje konstruktivniji i svesniji. Sto manje si zatvoren u dozivljaj sebe vise si svestan svog partnera koji je itekako deo tvoje supstance.

Nas odnos svakako nije idealan, ali je stalno sve bolji i mi smo sve bolji. Znaci rastemo zajedno i razgovaramo o tome, zelimo da se ne svadjamo jer nas to strasno iscrpljuje.
 
Ја бих волела да ми неко да савет како кулирати у браку, а да не долази до жучних расправа око небитних питања од којих ником од нас не зависи живот?

Је л' рецепт побеђивање сопственог ега?

И шта ако је само једна страна спремна на исто, а та иста једна страна није спремна да вечито повлађује? Распад брака загарантован, зар не?

male stvari nikad nisu povod za pravu svadju samo posledica velikih
 
uspešan brak je zajednički život dva dobra drugara- cimera koji su lepo usaglasili svoje potrebe u istom prostoru.
nekada ta usaglašenost uopšte više ne mora da podrazumeva divlju strast, predavanje u požudi ili neku idealnu kompatibilnost na duhovnom i intelektualnom nivou,
već samo jednu lepu naviku koja se kao takva prihvati bez frustracija i drame.
što pre to bolje.
 
ma nije praktichnost ni glavno nego kukavichluk
uvek se nadje neki izgovor
"zbog dece" najcheshce...ako ih ima
ako nema neka druga dubioza
a kakva ce ta deca da odrastu u tako divnom okruzenju mozes samo da zamislis :lol:
 
Ја бих волела да ми неко да савет како кулирати у браку, а да не долази до жучних расправа око небитних питања од којих ником од нас не зависи живот?

Је л' рецепт побеђивање сопственог ега?

И шта ако је само једна страна спремна на исто, а та иста једна страна није спремна да вечито повлађује? Распад брака загарантован, зар не?

Није брак приручник па сад прочиташ и набубаш дефиницију коју касније примениш.
То што ти хоћеш је савладавање нечијег темперамента и каналисање карактера.
Краткотрајне расправе око небитних ствари и чувају брак.

Ео ти пример. Преврнуо се шлепер на путу и застој је и мери се километрима возила испред и иза, колона пи. материне, не видиш крај.
И сад, седимо пола сата и почне расправа да ли да се окренемо, идемо около-наоколо, тражимо пут или да чекамо сатима.
Очигледно сатима. Нема ништа около, никакав објекат. И један је да се иде, а други је против и свако даје аргументоване разлоге и природно је да и да повисиш тон у објашњавању јер је ситуација глупа и заједничко је да се обоје серемо на путаре и власт у Србији.
За одлуку се жучно расправљамо и нормално, одлучимо шта је набоље и пошто смо се сложили са паметнијим предлогом у датом тренутку, нема више расправе. Ту ништа није битно у смислу да може да поремети наше односе, а било би, мени барем дебилно, да поред себе имам овцу која беспоговорно прихвата све моје предлоге :))))

Не постоји теорија о браку, можда неке дебилне популарне психологије за сјебане домаћице лол
 
Poslednja izmena:
Slažem se sa kolegom Razvigorom-prevashodna osnova za svaki uspešan brak je da je on sklopljen i zasnovan na ljubavi...sve ostalo dolazi samo po sebi, naravno uz ogromnu dozu tolerancije i kompromisa.

Nikada ne bih volela da sam sa osobom koja nema lični stav i integritet i koja bi mi povlađivala u svim stvarima i obrnuto. U braku, kao uostalom i u životu ima i uspona i padova, a najbolji takmičar/supružnik je onaj ko savlada sve prepreke i stigne do cilja. Ne mora to uvek biti pošto-poto, jer nije svaki brak suđen da bude uspešan, ali što se više potrudimo-to su šanse veće.

Ne razumem šta znači pobeđivanje sopstvenog ega?
 
:think: mislim da je razlog mnogih losih brakova i to sto se partneri previse opuste jedno prema drugome i misle da mogu da rade sta hoce i da su im partneri bogom dati....a i ljudi generalno ne rade na sebi i ne trude se da budu bolji i ne usavrsavaju se....moje veliko razocarenje u mladalackom dobu je bilo kada sam shvatila da se ljudi sa godinama pokvare, daju sebi zbog godina svasta za pravo i stagniraju....tako im stagnira i veza, porodica i brak....veliki trud i jasan stav kako zelimo da nam porodica izgleda je po meni jedini nacin da se ocuva kvalitetan odnos i postovanje....a ljubav je neophodan zacin koji boji inace sumornu sliku svakodnevice....
 

Back
Top