USPEŠAN BRAK?!?

Ma nekako poznajem dosta osoba koje čitav život pokušavaju da promene partnera, ali uzaludno. Mislim da je to čisto gubljenje vremena. Naravno da je određeno prilagođavanje potrebno. Pa ljudi su različiti. Ali pokušavati da skroz promeniš osobu....... to je baš bez veze. Ljudi se često zaljube u neku svoju fikciju, a ne u stvarnu osobu, a zatim troše mnogo energije kako bi izbegli da priznaju sebi da su pogrešili.
 
codemaker:
Hvala, iskreno i ja zelim svakome slican brak kao moj....
Sad, definicija uspesnog braka nigde nikada nije napisana. Svako ima svoju i to je dobro. Nekome jedan uspesan brak nije ni izbliza ono sto zeli, a opet drugome je drugacije.
Tesko je pojam uspesnog braka svesti na jedan zajednicki, osnovni imenitelj.

Mozda je uspesan brak kad nakon tolikih godina iskreno osecas da onog drugog mnogo volis i to ne iz navike ili "inercije" - vec iskreno i duboko.
Mozda je uspesan brak kad vidis da je porodica na okupu, slozna i da vlada razumevanje i ljubav.
Mozda je uspesan brak kad su ti deca kao jablani, zdrava, pametna, postena i iznad svega sa necim vasim u sebi, po shvatanju ljubavi, postenja i ljudskosti
Mozda je uspesan brak kad bi, da mozes da ponovis zivot, ponovo zeleo istu osobu za bracnog druga, bez razmisljanja.
Mozda je uspesan brak kad se radujes kad si uradio nesto prijatno za svog bracnog druga, pa se on raduje ili osmehne.
A mozda je uspesan brak kad i dalje znas da su njene oci najlepse na svetu.

Ko zna, a mozda je uspesan brak sve to i jos mnogo vise, sto ni sami ne umemo da opisemo a osecamo. A sve dok osecamo da tu nesto ima sto nam cini dane u braku lepsim, uspeli smo.

Svako ima svoju definiciju uspesnog braka.

Interesantno je kako se stvari podudaraju kad je uspešan brak u pitanju. Istakao sam ono što mislim da je presudno, sve ostalo je posledica toga. Puno sam razmišljao o ovoj temi i pomišljao da napišem knjigu (napravio sam i koncept). Mislim da imam skladan brak i želeo sam svoj pristup i filozofiju braka da podelim sa drugima. Još u fazi zabavljanja koje je trajalo 5 godina, mislio sam da nema šansi da se oženim sa tom osobom. Oženio sam se. Počeo sam da se borim sa partnerkom i sa sobom i shvatao kako je potrebno puno kompromisa. Najteža borba je sa samim sobom. Trebate se menjati dok ljubav još postoji inače nećete imati motiva i snage. Posle neodređenog vremena zaljubljenost je počela da nestaje. Sa njenim nestajanjem može da nestane sve ako ne pređe u ljubav. Kako to postići. Iz iskustva, tako što ćete činiti ono što sam istakao gore u citatu. Sopstvenu ljubav gradite davanjem. Morate biti spremni i na poneko razočarenje, ali to savladajte razumevanjem i otvorenim razgovorom.
Da zaključim. Brakovi često pucaju jer bračni drugovi ulaze u brak sa svojim iluzijama koje žele da ostvare i pokušavaju ovog drugoga da dovedu u sklad sa svojom iluzijom i tu nastaju sukobi. Ili će muškarac kao jače biće u želji da ostvari svoju iluziju unesrećiti suprugu, a zatim neće više želeti da živi sa nesrećnicom koja mu samo prenosi neraspoloženje i bezvoljnost. Gubitak drugarskog i prijateljskog odnosa je još jedan faktor rascepa. Posesivnost, i tretiranje bračnog druga kao vlasništvo, ljubomora je takođe značajan faktor. Na kraju tema i dalje ostaje složena i nedorečena, a ja moram da prekinem pisanje inače ću sve da udavim. :rolleyes:
 
Ja danas slavim 14 godina braka.Uspešnog, slobodno mogu reći.Kako smo to postigli? Uzimanjem i davanjem. Obostrano. Zakon ponude i potražnje.Koliko sam ljubavi davala- toliko mi se vraćalo...A, priznajem-nisam se štedela...ETO...
 
Zelim ti jos 14 pa jos 14 pa jos 14 pa jos 14 pa jos 14 pa jos 14 pa jos 14 pa jos 14 pa jos 14 .....
a pnda zastani pa rezimraj, da li se isplati nastaviti. Ako bude pozitivna odluka - jos 14, jos 14 .... :)
A ako ne - pa 130 godina braka - malo li je :)
 
SREĆNA GODIŠNJICA!!!!
a010.gif
 
codemaker:
Sad, definicija uspesnog braka nigde nikada nije napisana. Svako ima svoju i to je dobro. Nekome jedan uspesan brak nije ni izbliza ono sto zeli, a opet drugome je drugacije.
Tesko je pojam uspesnog braka svesti na jedan zajednicki, osnovni imenitelj.

Mozda je uspesan brak kad nakon tolikih godina iskreno osecas da onog drugog mnogo volis i to ne iz navike ili "inercije" - vec iskreno i duboko.
Mozda je uspesan brak kad vidis da je porodica na okupu, slozna i da vlada razumevanje i ljubav.
Mozda je uspesan brak kad su ti deca kao jablani, zdrava, pametna, postena i iznad svega sa necim vasim u sebi, po shvatanju ljubavi, postenja i ljudskosti
Mozda je uspesan brak kad bi, da mozes da ponovis zivot, ponovo zeleo istu osobu za bracnog druga, bez razmisljanja.
Mozda je uspesan brak kad se radujes kad si uradio nesto prijatno za svog bracnog druga, pa se on raduje ili osmehne.
A mozda je uspesan brak kad i dalje znas da su njene oci najlepse na svetu.

Ko zna, a mozda je uspesan brak sve to i jos mnogo vise, sto ni sami ne umemo da opisemo a osecamo. A sve dok osecamo da tu nesto ima sto nam cini dane u braku lepsim, uspeli smo.

Svako ima svoju definiciju uspesnog braka.

Skoro nisam procitala nesto ovako lepo.
I potpuno se poklapa sa mojom definicijom uspesnog braka. 8-)
 
da.
poštovanje, ljubav, spremnost na promenu, na kompromis.
(podrazumevam zrelost osoba, koji su zaposleni, imaju stan...)
naravno i sex, kao i jutarnji zagrljaj uz kafu:p
znam da se volimo, sve dok budemo znali da ćutimo zajedno:p
i uživamo...
 
Pa dobro, moglo bi malo da se diskutuje oko tih kompromisa. :)
Ako se svuda nadjete na pola, onda niko nema nista vise svoje.
Svako zadrzi ponesto svoje, to je valjda to postovanje onog drugog, poneki kompromiscis kad bas mora :wink: . I cutanje zajedno, da, i uzivancija.
 
sharpshooter:
S obzirom na teme koj postavljas mozda bi trebao da odes u neko savetovaliste.
Za svaki slucaj :) .

"Mislim, dakle postojim". Probaj da primeniš ovu poslovicu malo na sebe. Veruj mi, ništa ne boli i ne može da se dobije upala mozga od razmišljanja. :) To što postavljam temu "Uspešan brak" ne znači da živim u neuspešnom braku. Da li razgovor o odnosima među polovima podrazumeva da to rade samo ljudi koji imaju nekih problema. Mnogo veće probleme imaju oni koji ćute i ne govore, a sve oko njih se raspada, a oni su kao kuuul......... pa posle dođu KOD MENE u savetovališe i kažu "šta ću sad"?!?! Ignorišu probleme godinama, nemaju sposobnosti da uvide svoje greške, da zaključuju o svom ponašanju, a kada sve propadne........ e onda traže pomoć. Ali nekada je zaista kasno za ispravljanje grešaka.

Prema tome, umesto što tako olako zaključuješ o mojoj ličnosti, a nemaš pojma ni čime se bavim, ni šta mi je posao, ni ko sam ni šta sam, ni zašto postavaljam ovakve teme........ bolje bi bilo da se malo i sam zamisliš, da za koju godinu ne bi došao kod mene u savetovalište i počeo da kukaš kako će žena da te ostavi i da odvede decu.

I zaista je interesantan ovaj tvoj post. Pitanje je zašto ova tema tebi smeta, ili zašto ti smeta postavljač ove teme? Da li možda imaš problema ove prirode? Da li to ne želiš sebi da priznaš? Da li te uznemirava razgovor o uspešnom braku?
 
E bas mi je legla tema.Konacno,svaki dan ili svaki poneki dan sebi postavljam to pitanje.Kad zakriziramo-sta je sad bilo????Kako da funkcionisemo zajedno ad a pojedinacno ostanemo ostvareni?Jer ako te nema-nema te-a kad te nema eto svih nesreca sveta na gomili.A toliko je tesko postojati u svim okolnostima a pritom imati tako malo prava na sebicnost i to da mislis samo na svoj tur.Pa,zar ne?Prljav ves sa posla,licna ambicija,mame,deca,prijatelji,interesovanja.Sve to u jednom casu postane nocna mora.Ima jedna divna Jevtusenkova pesma i stih:Mi smo u dvoje.'Bojis li se?-pitanje iz ociju mojih.I odgovor iz ociju tvojih:"Ne bojim" Cini mi se da je najvaznije imati herca zatvorenih ociju padati unazad a da znas da ce onaj iza spreciti da padnes.Majke mi-oboma nam je najgore kad shvatimo da ima iskra neverovanja.Ako je rasclanimo u male svetlece zvezdice i cvrsto se pogledamo u oci-motori ljubavi se upale u punoj snazi i sve je ok.Svaki put kada pogledamo naseg sina,shvatimo da je on malo cudo i da je njegova sreca zapravo ogledalo nasih napora.I tako iz dana u dan.Umiremo i radjamo se mnogo puta.Ali uvek se radjamo opet.Zasada
 
BRAK JE JEDNA :TEGLA, MALO MEDA, I PUNO G.....
PREZIVLJAVANJE I UMETNOST JE DA SVAKO POJEDE SVOJ DEO NA DUZI VREMENSKI PERIOD...KADA PONESTANE MEDA....DOLAZE MALE PCELICE...KOJE SKUPLJAJU MED...MADA, AKO POSTOJI LJUBAV, A NE ZALJUBLJENOST...ONDA SU TO DVOJE SRECNI STO ZAJEDNO OBEDUJU U ZIVOTU KROZ...TRECU STAVKU...
 
Evo da malo razradimo temu. Nadam se da će biti interesantno i onima koji su u braku i onima koji još nisu.

d018.gif


Mogli bismo malo ga govorimo o tome šta je to "zdrav brak", šta je to "zdrava porodica"? U današnje vreme ima mnogo porodica za koje kažemo "da su u rasulu, da ne funkcionišu, da su u haosu". Šta uopšte podrazumeva noramalnost porodice???

Teško je razlikovati mentalno zdrave od mentalno bolesnih porodica. Razlika je pre relativna nego apsolutna. Idealno zdrava porodica ne postoji.
Porodice su govoreći sa psihijatrijskog gledišta ili pretežno zdrave ili pretežno bolesne.
Takođe, moguće je da su u nekoj porodici određene komponente funkcinisanja uglavnom zdrave, a neke uglavnom poremećene.

Ako je za praktične, kliničke svrhe korisno i potrebno praviti razliku između zdravih i bolesnih porodica, onda bi,

POD BOLESNIM PORODICAMA MOGLI PODRAZUMEVATI ONE KOJE POSTUPNO GUBE SPOSOBNOST DA OBAVLJAJU SVOJE OSNOVNE PORODIČNE FUNKCIJE.
(ne vičem, već pišem velikim slovima radi preglednosti i važnosti teksta :D )
 
Moguće je razlikovati RAZNE STEPENE USPEHA I NEUSPEHA U ISPUNJAVANJU BITNIH PORODIČNIH FUNKCIJA:

1. Porodica je suočena sa svojim problemima, tačno ih definiše i postiže realističko rešenje.

2. Porodica je nesposobna da postigne realističko rešenje, ali ipak može da vlada problemom i kontroliše njegove potencijalne štetne efekte, istovremeno dajući sebi više vremena za pronalaženje rešenja.

3. Porodica je nesposobna da pronađe efikasno rešenje ili da spreči destruktivne posledice konflikta, porodica na neuspeh odgovara kompenzacionim, impulsivnim, nepromišljenim, neodrživim i štetnim ponašanjem. Ponekad porodica traži žrtvu u samoj porodici ili van nje.

4. Posle trajnih neuspeha u tri prethodna slučaja porodica pokazuje sve veće znakove EMOCIONALNE DEZINTEGRACIJE, čiji je vrhunac, u izvesnim okolnostima, DEZORGANIZOVANJE PORODIČNIH VEZA.
 
Takođe, veoma zanimljivo je i to, da neke porodice uspevaju da spolja očuvjau privid jednistva i uskljađenosti sa zahtevima zajednice, ali su iznutra sastavljene od ozbiljno poremećenih, otuđenih osoba.
 
shaddow:
Evo da malo razradimo temu. Nadam se da će biti interesantno i onima koji su u braku i onima koji još nisu.

d018.gif


Mogli bismo malo ga govorimo o tome šta je to "zdrav brak", šta je to "zdrava porodica"? U današnje vreme ima mnogo porodica za koje kažemo "da su u rasulu, da ne funkcionišu, da su u haosu". Šta uopšte podrazumeva noramalnost porodice???

Teško je razlikovati mentalno zdrave od mentalno bolesnih porodica. Razlika je pre relativna nego apsolutna. Idealno zdrava porodica ne postoji.
Porodice su govoreći sa psihijatrijskog gledišta ili pretežno zdrave ili pretežno bolesne.
Takođe, moguće je da su u nekoj porodici određene komponente funkcinisanja uglavnom zdrave, a neke uglavnom poremećene.

Ako je za praktične, kliničke svrhe korisno i potrebno praviti razliku između zdravih i bolesnih porodica, onda bi,

POD BOLESNIM PORODICAMA MOGLI PODRAZUMEVATI ONE KOJE POSTUPNO GUBE SPOSOBNOST DA OBAVLJAJU SVOJE OSNOVNE PORODIČNE FUNKCIJE.
(ne vičem, već pišem velikim slovima radi preglednosti i važnosti teksta :D )

SLAZEM SE I U JEDNOM I U DRUGOM...
 

Back
Top