Usamljenost je najveći poraz...

  • Začetnik teme Začetnik teme xena7
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
...savremenog čovečanstva...

O ovoj ozbiljnoj pojavi (bolesti) se priča I piše toliko da bi me većina autora tih članaka proglasila usamljenom i osudila što sedim iza ekrana i pišem o tome umesto da držim tribinu..probaću da koliko je to moguće,predstavim srž problematike..
Kažu oni koji se bave proučavanjem ove pojave, da je usamljenost normalna (neverovatne li slučajnosti,vidi prvi text u blogu,prim.aut)… Povremena usamljenost je nezaobilazna posledica modernog načina života I sve dok je povremena, nema mesta za paniku... Hronična usamljenost nešto je sasvim drugo i nema osobe koja zbog nje neće trpeti posledice. Spisak problema,emotivnih, je podugačak I vrlo ozbiljan:nedostaju nam ljudi, javljaju se tuga, osećaj praznine, čežnja za ljudskim kontaktom, ljutnja, bes, nemoć, nedostatak samopouzdanja, samooptuživanje, omalovažavanje samoga sebe... Efekti usamljenosti vidljivi su i na telu, neki deluju polagano, a neki su gotovo odmah vidljivi. Posebnu opasnost za zdravlje predstavlja pojačano lučenje hormona stresa, čije su posledice samo delimično merljive. Usamljenost povećava verovatnost obolevanja od bolesti srca i krvnih sudova, čak i slabljenja pamćenja, sposobnosti učenja i kognitivnih (spoznajnih) sposobnosti uopšte (ako se pronađete u većini simptoma,ne paničite,niste jedini!)
Različite osobe usamljenost mogu doživljavati različito.Isto tako, jedna osoba tokom dužeg perioda svoju usamljenost ne doživljava na isti način.Opet dodjosmo do predloga kako se boriti sa ovim problemom, sa jednim podugačkim spiskom preporučenih knjiga samopomoći..kako da uradite i dostignete ovo ili ono i pomognete sebi….O,ne,nemam ja ništa protiv te vrste knjiga ,naprotiv…
Moram samo da ispričam moju asocijaciju na tu vrstu literature.Naime,jedna moja bivša poznanica,nesređena na emotivnom planu,lutala je dugo i bila usamljena...stalno u začaranom krugu preispitujući se i razmišljajući o svojim pogrešnim izborima...u trenucima očaja i razočaranosti bacila se na čitanje knjiga samopomoći poznate autorke ovog književnog žanra (nećemo da imenujemo,naravno)...kako naći sreću i zadržati pravog...kako ostariti pored voljenog..prepoznajte i zadržite ljubav..toliko je bila predana tome,da je čini mi se počela da uči napamet njene savete..jednog dana srela je nekog...mnogo joj se dopao i ona reši da primeni novostečeno znanje..Kaže ta poznata autorka,reče junakinja ove priče, ne valja odmah se prepustiti osećanjima..moramo se postepeno upoznavati,korak po korak..ništa naglo,ništa na brzinu...Sutradan,na njenom licu videh sreću,radost i sjaj u očima...rekoh,šta bi sa savetima,postepeno i to...kaže ona..(uz gest rukom kao da baca nešto preko ramena)....ma,dođavola sa njima ... i dan-danas je u srećnoj vezi sa njim..
Nemam nameru da obezvredim tu vrstu literature kao što rekoh,samo mislim da,obzirom da se radi o tananim slojevima ličnosti,kao i o tome da je potpuno različit doživljaj usamljenosti kod svake individue,svaka generalizacija bila bi nesvrsishodna a svako nabrajanje saveta besmisleno.
Zato,moj skromni doprinos u obliku predloga,kako bih se ja borila sa ovim problemom,bio bi sledeći:Ne preduzimajte ništa ako pripadate prvoj grupi,sa povremenim simptomima..Ako ste u drugoj,onoj hroničnoj grupi...prvi korak bio bi suočavanje sa problemom,priznanje postojanja istog....sledeći korak-samospoznaja..zavirite u sebe,..upoznajte sebe eksperimentisanjem,pokušajima,makar vam oni bili neuspešni u početku..dok ne nađete pravo rešenje,šta je ono sto vam leči dušu..da li ćete izabrati hobi,priključivanje nekoj grupi,dobrotvorni rad,skupljanje salveta ili tečajeve plesa...potpuno je nebitno..imate mnogo opcija..bitno je da smognete snage da počnete da menjate...i pretvorite poraz u pobedu...
 
Doživljavamo različito usamljenost. Nije lako biti sâma, čuti svoje
misli i korake. Ne sâma jer nemaš nikoga u životu, naprotiv, ali u
stanu sam svaki dan sâma. Tako je nekako izašlo u životu.
Zna se govoriti da je samoća inspirativna, da, napisala sam mnogo
tekstova i pjesama, ali ne čini me baš sretnijom. Asketska samoća
koja uvodi u meditaciju nešto je drugo, osama pustinje ili mora. U
životu je, a dogodi se - jer mnogo se tog dogadja mimo nas i bez
nas, a utječe nam na život - samoća teret a usamljenost pratnja
koje se doista teško riješiti. Osobito u vrijeme praznika, svjetovnih
i vjerskih... Ne znam, možda bi bilo dobro otići nekamo daleko
(prostorno), raditi u Afriku, mučiti se da se pomogne ljudima koji
pate, nemaju ili boluju, gotovo s drugim identitetom.
 
Treba voleti.Ljubav je univerzalni lek.Osposobite sebe da volite i usamljenosti neće bit.Ljubav za sve,caritas,tako često nedostaje modernom čoveku.Ona je postignuće u razvoju pojedinca i cilj razvitka individue.U današnje vreme ometano na sto načina. :heart:
 
:hvala: Draga Sanyia,drago mi je da smo se razumele..usamljenost ne treba nikako potceniti,ako je prepoznamo kao pojavu,raditi na tome da ne postane problem..optimista po prirodi,nisam namerno u tekstu pomenula one ekstremne slučajeve koji rezultiraju depresijom i još gorim ishodima..vidim da se boriš,to je ono što naglašavam kao vrlo bitno..nije ni meni strana usamljenost,verujem da nema onog ko se nikad nije susreo sa njom...tebi pomažu telefonski razgovori,meni šetnja ili rekreacija...zxy navodi ljubav kao lek(apsolutno se slažem!!)..dakle,probajte..šta bilo...ne čekajte da uzme maha,jer kao i za sve drugo, što ranije počnete borbu,to bolje..Pozdrav i svako dobro...Hvala
 
Nažalost, nije to tako jednostavno, ljubav pa gotovo. Možete imati
u životu nekoga, i ja imam u ljubavnom i prijateljskom odnosu, ali
ste doma sami. To nije lako. Usamljenost je muka, čak i za nekoga
kao ja koji nije taman tip i sklon depresijama, već je osoba
komunikacije i pokretljivosti. Ili možda baš zato.
Ne želim jadikovati, nisam takva, no na forumu je netko rekao da
ljudi malo govore o tome kako je samoća inspirativna. Opet kažem -
da! - ali u meditaciji, za što čovjek mora doista imati askezu, visinu
duha i mir...
 
Draga Sanyia,naravno da nije jednostavno.To što nekome pomaže ljubav,ne znači da će tebi..ili meni.Ne doživljavamo stvari na isti način,ponovo se vraćam na temu.Otud i sva moja priča protiv generalizacije...Svesni smo razmere problema usamljenosti,ne bi se ovaj blog upravo tako zvao.zato što je potpun paradox da u savremenom svetu,pored sveg napretka nauke,tehike..medicine,farmakologije da ne nabrajam više..imamo pojavu otuđenja čoveka od čoveka..usamljenost..ali to je kao što ti reče,možda baš zato.A u to,da si dinamičan tip spreman za promene,uopšte ne sumnjam.Zato što,ne bi bila ovde i pričala o tome da je drugačije..prvi korak si već napravila...suočila se da je problem tu..e u tvom pretposlednjem komentaru,nazire se i drugi korak..samospoznaja..pomenula si Afriku...humanitarni rad se negde pominje kao predlog,ne mora da bude daleka zemlja ni promena identiteta..valjda se naglašava taj čin davanja sebe onima kojima je to potrebno..zato treba probati razne načine..naći ono što prija...a za meditaciju si u pravu...mnogi preduslovi trebaju biti zadovoljeni da bi se neko time bavio na pravi način...samoća nikako nije potreban i dovoljan uslov za to..
 
Draga Xena nije, naravno dovoljan. Ne sjedim ja i ne plačem. Pišem,
čitam, idem na zložbe, književne susrete (nemam sad drugi izraz
za to), slažemo večere kod prijatelja, putujem kad mogu. Kao što si
rekla volim šetnje, kad mi je malo teže, odem van, u grad i šećem.
Inače, vjerujem ali i znam, možemo biti blizu kad to želimo, ma
gdje jesmo.

"Ljepota je život kad skine koprenu sa svog svetog lica. Ali, vi ste taj
život i vi ste ta koprena. Ljepota je vječnost što se gleda u zrcalu.
Ali, vi ste ta vječnost i to zrcalo." Halil Džubran
 
Na tv-u se poodavno prikazivao jedan dokumentarac o zeni, umetnici koja slika i izradjuje tapiserije, zivi u negde u prirodi i - sama je. Igrom slucaja, ne zato sto je tako birala, jednostavno splet zivotnih okolnosti je doveo tu gde jeste, i ona zivi sama u toj kuci - ima kuce, mace, koke i tako to - ali sama je, bez muza dece... i ne mogu da zaboravim ispunjenost kojom je zracila. Pricala je u cemu sve nalazi inspiraciju, kako se ispunjava umetnoscu, prirodom, citanjem, setnjom... i tako jos silom nekih malih stvari. Hocu da kazem da je moguce biti sam a ne biti usamljen. Kao sto je moguce biti usamljen, a ziveti stalno okruzen ljudima. Ako covek ne moze ispunjenost i zadovoljstvo da nadje u sebi, inspirisuci samog sebe, onda mu niko ne moze pomoci.
Ja recimo cesto imam potrebu da budem sama, da me svi ostave na miru. I cesto me nervira i mrzi me da odrzavam formalne porodicne odnose. Cenim samo iskrena osecanja, zamaraju me folirancije. Sustina je bitna, ne forma.

Dopadaju mi se tvoji blogovi xena :)
 
Самоћа је често лични и понекад пожељан избор. Усамљеност, осећај усамљености је осуда...било лична - било од стране других... Усамљеност је тешка и ружна поготово у стуацији када смо окружени другима а ипак се осећамо усамљеним. Усамљеност је ПОРАЗ.
 

Back
Top