Umro Teofil Pančić

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
19.970

Umro Teofil Pančić​


Teofil Pančić preminuo je sinoć u Novom Sadu nakon duge i teške bolesti

Bio je redovni kolumnista i jedan od najpoznatijih autora u nedeljniku "Vreme"

Screenshot_99.png


Novinar Teofil Pančić preminuo sinoć posle duge i teške bolesti u Novom Sadu.
Bio je redovni kolumnista i jedan od najpoznatijih autora u nedeljniku “Vreme”.

Teofil Pančić bio je književni kritičar i urednik kulturne rubrike "Vremena" do samog kraja.

Rođen je u Skoplju 1965. godine. Kao dete vojnog lica, deo detinjstva proveo je u Pirotu,
a potom se seli u Zagreb, grad koji ga je formirao. Od ranih devedesetih živi na relaciji Beograd
– Novi Sad. Zauvek je ostao Vojvođanin, jer je za svoje beogradsko prebivalište odabrao Zemun.

Dobitnik je brojnih domaćih i regionalnih nagrada, kao što su "Jug Grizelj", "Vitez poziva",
"Srđan Aleksić"…
Većina nagrada koje je Teofil Pančić dobio dodeljuju se za hrabrost, novinarsku ili ljudsku.

Vreme i mesto ispraćaja Teofila Pančića objavićemo naknadno.


(Vreme)
:sad2: :sad2: :sad2:
 
Poslednja izmena:
Kao što vidite, dragi moji, ovde možete pisati sve osim prostih, nevaspitanih i uvredljivih komentara.
Hvala vam što ste došli u tolikom broju, hvala na komentarima...
Nažalost, neki su morali biti uklonjeni, jer Krstarica ne dozvoljava sadržaje napisane vrste.
 
Napisah
Da mu Gospod dusu prosti nece mi nedostajati.
Uklonis poruku i napises vrijedjanje.Prihvatit cu ako mi obrazlozis sta je tu vrijedjanje.
Obrisi ovu poruku.

А зашто ти неће недостајати?

Зато што је имао другачије политичке ставове од тебе?

Па, имао је другачије и од мене. Али није био зао човек, никога није преварио, никоме ништа није украо.

Док ови "зна народ" вичу оно што волимо да чујемо, а док то вичу а ми се палимо, они лапају, краду, корумпирају, варају....
 
А зашто ти неће недостајати?

Зато што је имао другачије политичке ставове од тебе?

Па, имао је другачије и од мене. Али није био зао човек, никога није преварио, никоме ништа није украо.

Док ови "зна народ" вичу оно што волимо да чујемо, а док то вичу а ми се палимо, они лапају, раду, корумпирају, варају....
Bravo!
I - hvala!
:heart2:
 
А зашто ти неће недостајати?

Зато што је имао другачије политичке ставове од тебе?

Па, имао је другачије и од мене. Али није био зао човек, никога није преварио, никоме ништа није украо.

Док ови "зна народ" вичу оно што волимо да чујемо, а док то вичу а ми се палимо, они лапају, краду, корумпирају, варају....
Da ,nece mi nedostajati zato sto nam se stavovi razlikuju.
A stavovi mi se razlikuju i od vladajuce strankeZasto mislis da onaj ko ne voli pokojnika voli sns i vucica?
 
Da ,nece mi nedostajati zato sto nam se stavovi razlikuju.
A stavovi mi se razlikuju i od vladajuce strankeZasto mislis da onaj ko ne voli pokojnika voli sns i vucica?

Где сам написао да си СНС?

И ликови попут Несторовића и сл. су "зна народ".

Теофилу могу да се приговоре политички ставови, али он није ни био политичар, већ новинар.

Живео је од писања.
 
Poslednja izmena:

Poslednja kolumna Teofila Pančića za Danas: Ćaci, vrati se​

danas-kolumna-teofil-pancic-bez-presedanja-1-e1674738423371-150x150.jpg


Ćaci je tog jutra, kao i svakog drugog, krenuo u školu, u Jovinu gimnaziju. Brižna mati spremila mu je sendvič, da dete ne izgladni do ručka, Ćaci je bio dobre volje kao i uvek – Ćaci je vedro i poslušno dete, sin kao san svake majke – jer je čuo da će im lično direktor održati predavanje. A on je voleo direktora kao što su njegovi kod kuće voleli diktatora; ostala im je ta sklonost, familijarna, prema autoritarnim očinskim figurama još od njegovog pradede Baneta, koji se do smrti rado hvalio kako je njegov šulkolega, onaj Balašević iz Jovana Cvijića, o njemu napisao pesmu.

Ćaci, međutim, nikada tog jutra nije stigao do škole, i od tada mu se gubi svaki trag. Niko tog jutra nije video bucmastog anđelka s torbom na leđima, niko nije primetio ništa neobično, a neobično je bilo baš to što Ćaci nije viđen na svojoj uobičajenoj trasi od kuće do škole i od škole do kuće, gde se uvek nešto šapuće, šapuće. Uvek, osim kad si Ćaci jer Ćaci baš i nije imao prijatelja s kojima bi šaputao: on je sebi bio najbolje društvo. A mama i tata najbolji drugari.

Čak ni nadzorne kamere banke, apoteke i kladionice nisu zabeležile Ćacijev prolazak. Dete prosto kao da je u zemlju propalo. Što ni najmanje nije ličilo na Ćacija: on bi uvek stigao tamo gde bi se zaputio, a zaputio bi se samo tamo gde biste ga poslali, bez skretanja, lutanja i presedanja.

A znate kakvi su ljudi: vole alarmantne i neobjašnjive stvari, tako valjda prekraćuju poluprazno vreme do smrti. Ubrzo je ceo Novi Sad krenuo u potragu za Ćacijem, a zatim i cela zemlja. To je poprimilo takve dimenzije da su čak i neka pozorišta prestala s radom, smatrajući da nije u redu da zabavljaju i zamajavaju narod koji bi mogao korisnije da utroši slobodno vreme – naime, tražeći Ćacija.

Ubrzo su gradom prostrujale svakakve priče o Ćacijevoj sudbini, što morbidne, što zlobne. Ucveljene i sluđene roditelje najviše je pogađala odvratna izmišljotina da je njihov Ćaci sigurno upao u loše društvo, da je počeo da se druži s onim drogerašima, pederašima i stranim plaćenicima – a takvima, da se ne lažemo, i među učenicima i među profesorima vrvi njegova gimnazija, koja nekada sloviše za elitnu – i da se zato onog kobnog jutra nije pojavio na nastavi, ostavivši na cedilu troje svojih primerenih kolega i zabrinutog direktora. Od tada je negde u ilegali, a neki čak tvrde da su ga videli u Zagrebu, gde je, već dobrano propranog mozga, poslat na trening hrvatske obaveštajne službe.

Ipak, i dalje ima dobronamernih ljudi koji misle da su te glasine u najmanju ruku preterane i da Ćaci, ako je možda u svojoj mladenačkoj naivnosti malo i skrenuo sa ispravnog puta, nije izgubljen slučaj. Otuda onaj grafit, ili pre bi se reklo apel, ispisan na zidu kraj kapije Jovine gimnazije: „Ćaci u školu“ ili tačnije „Ћаци у школу“ jer mi Srbi pišemo ćirilicom (ђирилицом?) koja je možda ponekad nesavršena jer smo bili izloženi decenijama sistematskog rasrbljivanja i asimilovanja u užasni i bezdušni latinični svet, ali bolje i nesavršena ćirilica nego savršena latinica, zar ne? Jedno malo zakrivljenje prvog slova manje ili više, zar je u tome suština? Važno je da pokažemo ko smo i šta smo, da budemo ponosni na svoj identitet.

A izdajnici i dušmani neka se samo sprdaju i dalje, tvrdeći da nikakav Ćaci ne postoji, da je on samo slučajan nusproizvod polupismenosti nas koji najviše volimo ovu zemlju i njene direktore i diktatore. Stiđi će i njih kazna za njihove ćavolje rabote.

A ti, Ćaci, slobodno se vrati među svoje, sve ti je oprošteno! Pa da i potomci i preci sve do pradede Baneta budu zauvek ponosni na tebe.



https://www.danas.rs/kolumna/teofil-pancic/caci-vrati-se/
 
Теофил је својим радом на јавној сцени од свог, помало специфичног, имена направио бренд.

Тај бренд је могао да прода Куриру, па да пискара за Курир за далеко веће хонораре,

међутим, остао је доследан себи.
 
Теофил је својим радом на јавној сцени од свог, помало специфичног, имена направио бренд.

Тај бренд је могао да прода Куриру, па да пискара за Курир за далеко веће хонораре,

међутим, остао је доследан себи.

'Autonomija' mu je više odgovarala.
 

Back
Top