- Poruka
- 36.341
Dokumenti O SARADNJI se nalaze u ovom epohalnom delu, tako da sada ne moze da se kaze ''komunistcka propaganda''
Danas nas je napustio drug, prijatelj, saborac i antifašista Boro Glišić (1950 - 2024). Hodajući stopama svog oca Milana, koji je bio jedan od organizatora ustanka 1941. u podgrmečkom kraju, Boro se svojim nesebičnim radom i aktivnostima borio istinom protiv fašističkih laži. Istaknuti banjalučki novinar i publicista, po obrazovanju diplomirani pravnik, Boro Glišić je više od tri decenije rušio fašističke laži i falsifikate i branio istinu o borbi jugoslovenskih partizana.
Jugoslovenski antifašisti su danas izgubili druga i saborca koji je svoj život posvetio istini. Prije nepunih godinu dana na poziv Antifašista Cetinja, Boro je došao autobusom iz Banjaluke da predstavimo drugo izdanje njegove knjige „Njemački ratni izvještaji iz Nacionalnog arhiva u Vašingtonu: ko je s kim imao vojnu saradnju i kada“, knjige koja je nesumnjiv odgovor savremenim revizionistima novije istorije jugoslovenskih naroda, koji već tri decenije pokušavaju da uprošćenom i ostrašćenom ideološko-propagandnom matricom prikažu saradnike okupatora kao antifašiste i oslobodioce, a da stvarne antifašiste – partizane, odnosno, Narodnooslobodilačku vojsku – prikažu kao “izdajnike nacionalnih interesa”. Dokumenti iz Nacionalnog arhiva iz Vašingtona, zaplijenjeni od strane saveznika nakon pobjede nad Hitlerom, a koji se odnose na ratne prilike u Jugoslaviji od 1941. do 1945. godine, koje je Boro predstavio u knjizi, činjenično pobijaju takve tvrdnje savremenih nacionalistički orijentisanih istoričara revizionista. Njegova knjiga predstavlja vrlo važno i nezaobilazno štivo budućih istoričara, onih koji žele savjesno da se bave periodom Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije.
U Srbiji je, nažalost, četništvo odlukom srbijanskog parlamenta (2006) izjednačeno sa partizanskim oslobodilačkim pokretom. Nakon tog čina, još više je u najnovijoj srpskoj istoriografiji četništvo apostrofirano kao „antifašistički pokret“, a sam Draža Mihailović slavljen kao „prvi gerilac u Evropi“, što je ušlo čak i u školske udžbenike. Tu sramnu parlamentarnu odluku kao i isto tako sramno preinačavanje istorijske istine od strane novoistoričara – kako je u predgovoru Borove knjige napisao književnik i književni kritičar mr Zlatoje Martinov - Boro je na najbolji način demaskirao. To demaskiranje je samo prvi korak koji neinformisanu javnost u Srbiji vodi ka spoznaji istine. To je dug i težak proces, ali izvjestan. Jer istina je kao i pravda – spora, ali dostižna.
Boro je neprekidno prikupljao i objavljivao dokumenta o saradnji četnika, muslimanskih milicija i formacija NDH. Zato su ga, kako je jedan naš drug danas lijepo primijetio – sa istom strašću i iz istih razloga mrzjeli četnici, ustaše, handžarlije, balisti i balije. Ali ostaće Borova djela, ostaće istina da živi, pobjeđujući fašističke laži. Zato će svi jugoslovenski antifašisti i nastaviti putem koji je utabao drug Boro.
Zbogom dragi druže, prijatelju i saborče!
"...Doći će nova mladost,donijeti nove dane
i nastaviće naše pjesme nedopjevane,
u živoj vatri iskovane.
O, od te smo pjesme počeli mi, kroz njih zborimo iz daljina,
poznaće u njima sestra brata,djevojka dragog,
a tužna mati sina.
I dan će slave doći,pobjeda bit će naša,
nestaće divljih zvijeri,
s četama Slobode marširaće tada
i mrtvi proleteri."
Danas nas je napustio drug, prijatelj, saborac i antifašista Boro Glišić (1950 - 2024). Hodajući stopama svog oca Milana, koji je bio jedan od organizatora ustanka 1941. u podgrmečkom kraju, Boro se svojim nesebičnim radom i aktivnostima borio istinom protiv fašističkih laži. Istaknuti banjalučki novinar i publicista, po obrazovanju diplomirani pravnik, Boro Glišić je više od tri decenije rušio fašističke laži i falsifikate i branio istinu o borbi jugoslovenskih partizana.
Jugoslovenski antifašisti su danas izgubili druga i saborca koji je svoj život posvetio istini. Prije nepunih godinu dana na poziv Antifašista Cetinja, Boro je došao autobusom iz Banjaluke da predstavimo drugo izdanje njegove knjige „Njemački ratni izvještaji iz Nacionalnog arhiva u Vašingtonu: ko je s kim imao vojnu saradnju i kada“, knjige koja je nesumnjiv odgovor savremenim revizionistima novije istorije jugoslovenskih naroda, koji već tri decenije pokušavaju da uprošćenom i ostrašćenom ideološko-propagandnom matricom prikažu saradnike okupatora kao antifašiste i oslobodioce, a da stvarne antifašiste – partizane, odnosno, Narodnooslobodilačku vojsku – prikažu kao “izdajnike nacionalnih interesa”. Dokumenti iz Nacionalnog arhiva iz Vašingtona, zaplijenjeni od strane saveznika nakon pobjede nad Hitlerom, a koji se odnose na ratne prilike u Jugoslaviji od 1941. do 1945. godine, koje je Boro predstavio u knjizi, činjenično pobijaju takve tvrdnje savremenih nacionalistički orijentisanih istoričara revizionista. Njegova knjiga predstavlja vrlo važno i nezaobilazno štivo budućih istoričara, onih koji žele savjesno da se bave periodom Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije.
U Srbiji je, nažalost, četništvo odlukom srbijanskog parlamenta (2006) izjednačeno sa partizanskim oslobodilačkim pokretom. Nakon tog čina, još više je u najnovijoj srpskoj istoriografiji četništvo apostrofirano kao „antifašistički pokret“, a sam Draža Mihailović slavljen kao „prvi gerilac u Evropi“, što je ušlo čak i u školske udžbenike. Tu sramnu parlamentarnu odluku kao i isto tako sramno preinačavanje istorijske istine od strane novoistoričara – kako je u predgovoru Borove knjige napisao književnik i književni kritičar mr Zlatoje Martinov - Boro je na najbolji način demaskirao. To demaskiranje je samo prvi korak koji neinformisanu javnost u Srbiji vodi ka spoznaji istine. To je dug i težak proces, ali izvjestan. Jer istina je kao i pravda – spora, ali dostižna.
Boro je neprekidno prikupljao i objavljivao dokumenta o saradnji četnika, muslimanskih milicija i formacija NDH. Zato su ga, kako je jedan naš drug danas lijepo primijetio – sa istom strašću i iz istih razloga mrzjeli četnici, ustaše, handžarlije, balisti i balije. Ali ostaće Borova djela, ostaće istina da živi, pobjeđujući fašističke laži. Zato će svi jugoslovenski antifašisti i nastaviti putem koji je utabao drug Boro.
Zbogom dragi druže, prijatelju i saborče!
"...Doći će nova mladost,donijeti nove dane
i nastaviće naše pjesme nedopjevane,
u živoj vatri iskovane.
O, od te smo pjesme počeli mi, kroz njih zborimo iz daljina,
poznaće u njima sestra brata,djevojka dragog,
a tužna mati sina.
I dan će slave doći,pobjeda bit će naša,
nestaće divljih zvijeri,
s četama Slobode marširaće tada
i mrtvi proleteri."
