Umreti u snu

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.496
Nekada razmisljam o tome kako je to - umreti u snu?

O tome sam poceo da razmisljam od kako je jedan moj jako dobar prijatelj tako umro. Radio covek nesto nedeljom u basti i u podne usao u kucu. Zene mu rekla da par minuta saceka, rucak jos nije gotov i on seo da malo odrema u fotelju i kada mu je zena rekla da dodje da ruca - on je bio mrtav. Umro dok je dremao...:eek:

Da li covek oseti nesto u snu dok umire? Da li u delicu sekunde shvati da se vise nikad nece probuditi? Da li ima neke snove dok umire? Kosmar?

Ne znam, ali ta pomisao me uzasava.

Ne bih voleo da umrem u snu.

A vi?
 
Obrni okreni ishod je isti i o tome se nemoj bespotrebno zamarati niti se oko toga mnogo brini.Brini se o onome sto je pre toga, a to je zivot.Tu se zamisli i osvrni na svaki detalj posebno na one sto bi da te sto pre posalju na onaj svet i koji ti rade o glavi a da toga ti nisi svestan a verovatno ni oni.:per:Velika je stvar u zivotu kad imas plan i ideju a posebno motiv da zivis.Kad shvatis poentu zivota i smisao istog ( a da jos uvek imas vremena na raspolaganju i zdravlja) ti si car i onda ti se otvore takvi vidici za koje nisi ni slutio da postoje.Dobijes neverovatnu snagu i energiju.E onda tek pocinjes da zivis i tek tada si postao svestan prave sustine zivota.Do tog saznanja nazalost stize veoma mali broj ljudi mislim dok jos nije kasno i dok jos imaju vremena.Meni se to saznanje ostvarilo tek nedavno(vremena imam jos uvek):mrgreen: i mogu ti reci da sam posle toga slozio sve kockice u zivotu i tek sad znam sta i kako.
Neverovatno je kojom sad lakocom sve rezem i resavam.
Do sad je sve bilo sabiranje deljenje mnozenje..muka ziva a.sad krece oduzimanje i naplata,:whistling:Znas kako na fajrontu konobar dodje i kaze daj da vidimo sta je ovde bilo da se plati i da se razilazimo.:hahaha:E to svima dodje al na kraju zivota a meni je to tek jedan "radni" dan dakle ima ih jos dosta tako da sam zbog toga neverovatno srecan i zadovoljan.
Svakom istom merom pa jos i pride a jos i nesto za sutra..............:mrgreen: cisto da se zna.
 
kapiram da je sve ali sve bolje nego SLOG ..... oduzetost tela..a um sljaka 0/24 .... to je zatvor..to je kazna..... a opet imas vremena da iskontempliras dok ne odes s onu stranu jeli ..sve u svemu..lepa je smrt <3
 
imam rodjaku obolelu od ms-a..
to me je navelo da se u prethodnih 20-tak godina vise interesujem za tu dijagnozu..
ono sto sam videla i saznala nateralo me da na sve u zivotu gledam na drugaciji nacin..
secam se da je moj tata prokomentarisao kad su nam javili za smrt nekog komsije - umro je samo kako se pozeleti moze.
kad se sve sto sam saznala spoji - smrt u snu je stvarno nagrada.
 
Moj tata je umro u snu. Dosao s posla, rucao, istusirao se, legao da odmori malo i nije se vise probudio.
Mnogi su mi posle govorili, najvise oni koji su imali prilike da neguju bolesnike koji su dugo i tesko umirali, da je takva smrt u stvari nagrada za ono sto je bio i kakav je bio za zivota. Ali meni to nije pomagalo da se izborim sa svojom tugom i ocajem sto ga vise nema.
Cesto sam razmisljala na ovu temu; da li je nesto predosetio, da li ga je zabolelo nesto, da li se uplasio sto je bio sam... Cak sam jedno vreme i mucila sebe pitanjima sta bi bilo da sam bila kod kuce, ja ili mama ili brat ili neko drugi, da li bismo mogli pomoci... Lekari su nam rekli da je infarkt bio toliko jak da ne bi moglo nista da se uradi sve i da je bio u bolnici, ali...nekad prosto nista sto bilo ko drugi kaze nije dovoljno.
Ja samo zelim i molim Boga da nije patio ni jedne jedine sekunde, to ne bih mogla podneti. Ostalo nikad i necu saznati.
I nadam se da moze od negde da me vidi, ako ja vec ne mogu njega. A zeljna sam ga do ludila, svaki boziji dan.
 
Možda je pitanje pre trebalo da glasi kako je onima sa kojima je umirući živeo. Kakav je trenutak smrti saznaće svako od nas jednom, dok šta se stvarno dogadja mogu biti samo naša nagadjanja. Dakle kada neko ode iznenada je mnogo veći šok i pomeranje iz ravnotežnog stanja za one sa kojima je delio svakodnevicu. Kada je obrnuti slučaj, neka bolest u pitanju, teško je za sve, ali se okolina ipak postepeno priprema na nešto što će uslediti. Ako način smrti može biti lep uopšte, onda je to prosto starost. Umiranje od starosti. Moja baka je tako otišla, nikome nije smetala, nikome bila na teretu. Samo se ujutro opraštala od svake prostorije od svake stvari, sela na terasu na letnjem suncu i klonula. Najlepše uspomene iz detinjstva me vezuju za nju. Srećan sam što sam je imao.
 
Za onog koji umire mislim da je takva smrt najbolja. Sa druge strane, za porodicu to bude ogroman šok.
Moja baba (mamina mama) je tako umrla. Žena je bila zdrava, nije pila nikakve lekove, radila u je bašti, brinula o bolesnom dedi... do poslednjeg dana je bila u pokretu. Jedne noći je samo legla i više se nije probudila. Moja mama je mesecima posle toga bila u šoku, nije mogla da dođe do sebe, non-stop je bila na lekovima. :(
Veče pre nego što će umreti, mama je bila kod nje... baba joj je dugo pričala svom životu, tome kako su se ona i deda upoznali i drugim stvarima kojima mama nije prisustvovala, ali o kojima su joj ona i deda mnogo puta pre toga pričala... kao da je predosećala da će umreti.
 
ja sam skoro doziveo ovo, tj bio sam na "ivici" al sam uspeo da se "vratim" i probudim
ako neko hoce mogu da opisem detalje, al mrzi me da kucam trenutno oguglao sam... naravno posle toga mi je bilo jasno da postoji "dusa" ili sta vec, tj da "postojimo" i posle smrti, tj kako god to nazvao.
 
ja sam skoro doziveo ovo, tj bio sam na "ivici" al sam uspeo da se "vratim" i probudim
ako neko hoce mogu da opisem detalje, al mrzi me da kucam trenutno oguglao sam... naravno posle toga mi je bilo jasno da postoji "dusa" ili sta vec, tj da "postojimo" i posle smrti, tj kako god to nazvao.

u to verujem i ja.
moj tata je imao nesrecu..hitno operisan..dr neurohirurg koji je radio operaciju na mozgu kaze da mu je od povrede mozak bio izmesten u lobanji..
ovo kazem zbog ostecenja do kojih je sigurno doslo..
posle toga je bio jedan i po dan u sok sobi i otisao..
nekoliko sati pre nego sto je umro sestra i ja smo usle da ga obidjemo..
bio je prikljucen na aparat za vitalno funkcionisanje..jedino slobodno mesto koje sam na njemu videla je golo rame koje je provirivalo ispod pokrivaca..
kad sam ga poljubila naglo su se poremetili otkucaji srca i puls..aparat je zapistao..
pre nego sto sam ga ja dodirnula, med sestra je namestala posteljinu njegovom krevetu i pri tom dodirivala njegovo telo..niakave njegove reakcije tada nije bilo..posto je sok soba bila puna drugih pacijenata, izasla sam da bi moja sestra mogla da vidi oca..
kao da smo se dogovarale - uradila je isto..
i izazvala njegovu identicnu reakciju!
posle nekoliko sati tata je umro.
ne tesim sebe, ja znam da se on tada oprostio i od mene i od nje.
 
Šta tu ima misteriozno? Čovek umre i to je to...

Ajd pričaj nam nešto o tome, da se držimo teme.

Za mene je to sve potpuno misteriozno.

Ima jedna tema koju sam započeo svojevremeno a bavi se upravo tim stvarima o kojima je pisala dive.

Kod mene u najbližem okruženju su se događale takve stvari koje govore u prilog tome da se sa telesnom smrću ne završava fizička prisutnost bića nego da je još tu.

Ima nekih teorija o četrdesetodnevnom zadržavanju duše pre konačnog odlaska.

Ne bi bilo loše da neko napiše ako zna nešto o tome.
 
rodjena sestra mog ex je imala tesku operaciju tumora..
u toku operacije je dozivela klinicku smrt..
povratili su je..
kad se probudila, svega se secala..u trenutku dok su je ozivljavali kaze da je videla svetlo koje je neobjasnjivo privlacilo..
ono sto je osecala bilo je veliko rasterecenje..i zelja da se tamo ode..videla je svoje telo i lekare koji su se iz sve snage borili da je povrate..
u sobi je sutradan lekarima ispricala svaku sitnicu, svaki sekund desavanja..ko je sta radio u kom trenutku..
i oni su bili zateceni..sve se to desilo pre 15 godina..operisana je u nemackoj, tamo i zivi..posle toga je bila ukljucena sa svojim iskustvom u neko istrazivanje na tu temu koje je radila bolnica..
 
Ajd pričaj nam nešto o tome, da se držimo teme.

Za mene je to sve potpuno misteriozno.

Ima jedna tema koju sam započeo svojevremeno a bavi se upravo tim stvarima o kojima je pisala dive.

Kod mene u najbližem okruženju su se događale takve stvari koje govore u prilog tome da se sa telesnom smrću ne završava fizička prisutnost bića nego da je još tu.

Ima nekih teorija o četrdesetodnevnom zadržavanju duše pre konačnog odlaska.

Ne bi bilo loše da neko napiše ako zna nešto o tome.

Pa zbog toga se i daje 40 dana kad neko umre...Inače verujem u Boga i to sve stoji,ali ne vidim neki smisao ove teme,zašto bi nešto bilo drugačije ako smrt nastupi tokom sna...?
 

Back
Top