Umetnost paorskih peći

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
369.500
Od druge polovine 18. veka nekadašnje kućno ognjište počela je postepeno da zamenjuje zidana zemljana ili tzv. paorska peć, koju su Srbi i Bunjevci u Bačkoj uvodili u svoje kuće i na salaše ugledajući se na novopridolšle Nemce, Mađare i Slovake (na mađarskom se paorska peć nazivala búbos kemence). Od tog vremena grejanje u njihovim domovima postalo je znatno bolje i čistije nego dok je kuća bila grejana samo pomoću ognjišta.

U kuhinji ili “stražnjoj” sobi (ponegde i u prednjoj, pa i u dve prostorije koje su delile zajedničku peć) nalazila se velika, uvek u belo okrečena paorska peć, sa „bankom“. Banak je predstavljao isturen zidan deo peći, odnosno ispust za sedenje oko peći, koji je, ponekad, služio i za spavanje ili držanje posuda sa hranom. Tu je obično bila i klupica „na lakat“ oko peći, a širok zapećak predstavljao je omiljen prostor brojne dečurlije.
U osnovi su bile jako jednostavne peći, zidale su se od zemljanih cigala "ćerpiča", a spolja su bile oblepljene blatom, žuta zemlja sa plevom i onda na kraju okrečene.
Te peći su širile jednu posebnu vrstu toplote, onu koja je imala i miris i dušu, jedan miris posebne vrste koji se ne može osetiti nigde drugde već samo od ovakve peći.
 
24.-Bubos-kemence-a-tajhazban-600x800.jpg
 
Paorska peć je ložena, obično, iz druge prostorije i to šapurinama (okrunjenim klipovima kukuruza, kukuruznim čokanjima ili kočanjima), ogrizinama (stabljikama kukuruzovine sa kojih je stoka pojela lišće), čukama (korenom kukuruzne stabljike), semenjačom (strukom ili stabljikom konoplje), granjem, trskom, slamom i ganjevima (mešavinom slame, kravljeg i ovčijeg izmeta, koja se tokom godine slaže u smešu koju gazi stoka, nakon čega se seče, suši na suncu i na kraju loži, kao posebno pogodno sredstvo za dugotrajno održavanje vatre).

Mada je bila svačim ložena, u paorskoj peći pečen je najukusniji hleb, lepinje, pogače, gibanice, pite (posebno gužvare i ležbabe), krompirača, pečenica, krompir “u čakširama” (ucelo) i bundeva, a sušene su i šljive. U paorsku peć je, nakon pečenja hleba, stavljana povremeno i pređa od kudelje nakon beljenja, a kraj peći je grejano usireno mleko pre spravljanja sira.

Ako se paorska peć nalazila u stražnjoj sobi, onda su se duž zida, od peći do avlijskog prozora i od vrata do drugog prozora, nalazile se dugačke daske stavljene na sošice ili nogače (nogare), na koje je prostirano za spavanje brojne kućne čeljadi.
Od početka 20. veka u imućnijim kućama paorske peći počele su da se zamenjuju kaljevim pećima.
 
Nisam spavala pored takvih peci ..jesam u sobi gde je bila kaljeva pec..secam se da je bila od tamno zelenih plocica
A ove peci su unikat i odraz jednog vremena koje je prošlo..A najlepše je što su za loženje korišceni kočanji
od okrunjenog klipa kukuruza..kao uostalom sto je u celoj Vojvodini bilo tako..i nije bilo zagadjenja vazduha kao sada
shutterstock_1204237222.jpg
 

Back
Top