vladalacsveta
Početnik
- Poruka
- 9
Novi roman italijanskog pisca Umberta Eka, "Tajanstveni plamen kraljice Loane" sigurno je do sada njegovo najličnije delo, ali on tvrdi da nije reč o autobiografiji, već o delu u kome je obnovljen samo deo sećanja jedne generacije Italijana.
"Pišući knjigu prvobitno sam mislio da je namenjena samo čitaocima moje generacije. Smatrao sam da uopšte neće interesovati mlade i da neće biti prevedena. Zašto bi Francuze ili Amerikance privlačile sve te priče o italijanskim stripovima. Međutim, mnoge izdavačke kuće u svetu želele su prevod te knjige", objasnio je Eko.
On je takođe naveo da jeprvi put dobio na desetine pisama ljudi svoje generacije u kojima su isticali da je napisao "njihovu" knjigu i "njihovu" priču. "Tajanstveni plamen kraljice Loane" može se smatrati nekom vrstom piščeve ostavštine, ali i pamćenja jer, kako sam Eko kaže, ta knjiga zahteva pamćenje.
"Iako insistiram na činjenici da se ne radi o autobiografiji, već o generacijskoj biografiji, moj junak ipak ima neka svoja lična sećanja, a veliki broj detalja iz njegovog života pripada drugim ljudima".
Pišući ovakvo delo, Eko kaže da je i sam imao utisak da je napisao testament, da je rasčistio sve račune i da se pomirio sa svojim postojanjem. On ističe da je želeo da pokaže da se neki istorijski period može rekonstruisati ne samo kroz velike događaje, već i kroz stvaralačka dela koja se smatraju manje vrednim, kao što su pesme, stripovi ili male ilustrovane knjige.
Ovo delo daje presek dvadesetogodišnjeg perioda italijanske istorije ispričane kroz reklamu, sliku i pesmu.
"Pišući knjigu prvobitno sam mislio da je namenjena samo čitaocima moje generacije. Smatrao sam da uopšte neće interesovati mlade i da neće biti prevedena. Zašto bi Francuze ili Amerikance privlačile sve te priče o italijanskim stripovima. Međutim, mnoge izdavačke kuće u svetu želele su prevod te knjige", objasnio je Eko.
On je takođe naveo da jeprvi put dobio na desetine pisama ljudi svoje generacije u kojima su isticali da je napisao "njihovu" knjigu i "njihovu" priču. "Tajanstveni plamen kraljice Loane" može se smatrati nekom vrstom piščeve ostavštine, ali i pamćenja jer, kako sam Eko kaže, ta knjiga zahteva pamćenje.
"Iako insistiram na činjenici da se ne radi o autobiografiji, već o generacijskoj biografiji, moj junak ipak ima neka svoja lična sećanja, a veliki broj detalja iz njegovog života pripada drugim ljudima".
Pišući ovakvo delo, Eko kaže da je i sam imao utisak da je napisao testament, da je rasčistio sve račune i da se pomirio sa svojim postojanjem. On ističe da je želeo da pokaže da se neki istorijski period može rekonstruisati ne samo kroz velike događaje, već i kroz stvaralačka dela koja se smatraju manje vrednim, kao što su pesme, stripovi ili male ilustrovane knjige.
Ovo delo daje presek dvadesetogodišnjeg perioda italijanske istorije ispričane kroz reklamu, sliku i pesmu.