Dionys
Iskusan
- Poruka
- 5.109
U vremenima kao sto su ova, dakle, u demokratskim vremenima, sasvim zakaze smisao za estetiku.
Ali, posto smo rekli da su ovo staracka vremena, a starcima postepeno otkazuju i cula i pamcenje i sveukupna snaga, mi samo konstatujemo da je otkazalo i ono ukusa.
Stari ljudi su takodje skloni strahovanju, jer kad se nadjete odjednom u totalnom mraku, vise se ne mozete osloniti na uspomene.
I mislim da je to upravo ono sto je izrodilo teoriju o prezivljavanju najprilagodjenijeg, dakle, onog koji se krece u okvirima poznatog.
Dobro, prezive i oni neko vrijeme, ali sta ce kad se zemlja prenaseli i kad sredstva transporta razviju do te mjere da sve pocinje da se mijesa? Vec sama cinjenica nacionalizma u 19. vijeku govori da je ogromna vecina ljudi preopterecena globalizacijom i da tezi ka tome da ogranici znanje potrebno za prezivljavanje. I onda se pojavi neki naucnik i digne u vazduh sve te granice nekim globalnim izumom.
Onda vidimo polako kako mase koje su duze vremena bile preopterecene globalizacijom postepeno postaju ruzne, stavljaju "nakit" tamo gdje mu nije mjesto, tetoviraju se, i ukupno postaju bizarne u odabiru i ponasanju. Jednostavno pokazuju da nemaju dovoljno kulture da svare sve dozivljaje u jednom svijetu koji se mijesa.
To najzad vidimo i na internetu koji u kulturnom pogledu nije pruzio ni 1% prilika koje mu stoje na raspolaganju. Ne postoje interkulturalni savezi, da ne kazem multikulturni. Multikultura nije kad se neko preseli da zivi u tvojoj neposrednoj blizini, nego razmjena ideja i njihova implementacija, sto se moze obaviti i bez fizickog kontakta. Kultura uopste ne znaci odrzavanje nekih obicaja iz proslosti, nego sposobnost predvidjanja dogadjaja u realnom vremenu. Ono sto se radi u "kulturnim centrima" danas je obicno oponasanje radi prilagodjavanja.
Dakle, da bi se uhvatio korak sa kontemplativcima koji su skloni dizanju granica u vazduh potrebno je, osim kontemplativnosti, i odredjen istancan ukus koji selektivno prihvata ono sto mu daje moc i odbacuje ono sto ga cini slabim. Taj ukus stoji na braniku cula vida i automatski odbacuje ili prihvata djela, npr. pisana, koja mu pomazu da u globalnom svijetu bude srecan i da bude u prednosti u odnosu na druge ljude. Dakle, culo ukusa nam olaksava egzistenciju.
A to je veoma bitno, posto su u obrazovnim institucijama uglavnom defanzivni nacionalisti koji se i stranom literaturom bave ne na osnovu istancanog ukusa, nego zato sto pripadnici drugih kulturno defanzivnih nacija proglasavaju odredjene autore za "vrhunske", jer im sluze za obozavanje odavno ugaslog pepela i suzavanje vidika i perspektiva.
Dakle, gosopodo bjegunci iz kulture, cujem od nekih od vas da ste "otisli dalje", i da sam ja ostao na mjestu. Ali kad se sretnemo, vidim da nosite brnjicu u nosu i da vam je uprljana koza. Na neki nacin sam srecan sto me moj ukus nije odveo "dalje".
Ali, posto smo rekli da su ovo staracka vremena, a starcima postepeno otkazuju i cula i pamcenje i sveukupna snaga, mi samo konstatujemo da je otkazalo i ono ukusa.
Stari ljudi su takodje skloni strahovanju, jer kad se nadjete odjednom u totalnom mraku, vise se ne mozete osloniti na uspomene.
I mislim da je to upravo ono sto je izrodilo teoriju o prezivljavanju najprilagodjenijeg, dakle, onog koji se krece u okvirima poznatog.
Dobro, prezive i oni neko vrijeme, ali sta ce kad se zemlja prenaseli i kad sredstva transporta razviju do te mjere da sve pocinje da se mijesa? Vec sama cinjenica nacionalizma u 19. vijeku govori da je ogromna vecina ljudi preopterecena globalizacijom i da tezi ka tome da ogranici znanje potrebno za prezivljavanje. I onda se pojavi neki naucnik i digne u vazduh sve te granice nekim globalnim izumom.
Onda vidimo polako kako mase koje su duze vremena bile preopterecene globalizacijom postepeno postaju ruzne, stavljaju "nakit" tamo gdje mu nije mjesto, tetoviraju se, i ukupno postaju bizarne u odabiru i ponasanju. Jednostavno pokazuju da nemaju dovoljno kulture da svare sve dozivljaje u jednom svijetu koji se mijesa.
To najzad vidimo i na internetu koji u kulturnom pogledu nije pruzio ni 1% prilika koje mu stoje na raspolaganju. Ne postoje interkulturalni savezi, da ne kazem multikulturni. Multikultura nije kad se neko preseli da zivi u tvojoj neposrednoj blizini, nego razmjena ideja i njihova implementacija, sto se moze obaviti i bez fizickog kontakta. Kultura uopste ne znaci odrzavanje nekih obicaja iz proslosti, nego sposobnost predvidjanja dogadjaja u realnom vremenu. Ono sto se radi u "kulturnim centrima" danas je obicno oponasanje radi prilagodjavanja.
Dakle, da bi se uhvatio korak sa kontemplativcima koji su skloni dizanju granica u vazduh potrebno je, osim kontemplativnosti, i odredjen istancan ukus koji selektivno prihvata ono sto mu daje moc i odbacuje ono sto ga cini slabim. Taj ukus stoji na braniku cula vida i automatski odbacuje ili prihvata djela, npr. pisana, koja mu pomazu da u globalnom svijetu bude srecan i da bude u prednosti u odnosu na druge ljude. Dakle, culo ukusa nam olaksava egzistenciju.
A to je veoma bitno, posto su u obrazovnim institucijama uglavnom defanzivni nacionalisti koji se i stranom literaturom bave ne na osnovu istancanog ukusa, nego zato sto pripadnici drugih kulturno defanzivnih nacija proglasavaju odredjene autore za "vrhunske", jer im sluze za obozavanje odavno ugaslog pepela i suzavanje vidika i perspektiva.
Dakle, gosopodo bjegunci iz kulture, cujem od nekih od vas da ste "otisli dalje", i da sam ja ostao na mjestu. Ali kad se sretnemo, vidim da nosite brnjicu u nosu i da vam je uprljana koza. Na neki nacin sam srecan sto me moj ukus nije odveo "dalje".
Poslednja izmena: