Anakin: bila sam u tim godinama i vrlo dobro ih se secam (sta vise - dapache!

) kao i svojih nestasluka iz tog doba. Nikada - ali nikada! - nista nisam unistila niti unakazila. Vidis secacu se do kraja zivota naseg direktora koji nas je uvatio kako pisemo sprejom grafite po skolskom zidu (nisam ja, ali nema veze, bila sam tu sa grupom!). Sve nas je fino pokupio, pozvao nase roditelje da kupe 2 kofe farbe u boji po nasoj zelji (a zid brate ko kineski zid, ili se meni tako cinio, kao da ima 200 metara a imao je samo dvadesetak!) i dao nam male cetkice (tad sam mislila da je pravi sadista), ne bas ko one za likovno, ali nisu bile vece (same cetke) od 2 cm. I naterao na da farbamo taj zid u 'dve ruke' za svaki bogovetni odmor svakog dana dok su nam se svi smejali i piljili u nas! Farbali smo bogami...vise ni ne znam koliko dugo ali nedeljama! Vremenom smo zavoleli taj zid, nas sestoro, nekako nas je taj zid zdruzio, nekako smo se vezali za isti, ne znam.....valjda kad vidis da se pojavljuje neka kreacija koja je tvojih ruku delo! I onda, posle citave vecnosti, najzad je ispred nas osvanuo taj zid u punoj svojj velicini i novoj boji - petrolej zelenoj. I kad smo sve zavrsili, i 'predali' posao, onako umrljani bojom i ponosni na svje delo, sve nas je postrojio ospred tog zida, sve sa ostatkom skole, prosao duz celog zida sa crnim sprejom i nasarao ga celog dokle god je mogao da dohvati. Cini mi se da mi se srce otkinulo kao tegic i palo u prasinu pored stopala!!!!! Onda nas je pogledao onako zgranute i izbezumljene i rekao: "Ovo je da shvatite sta znaci kad neko nesto teskom mukom radi, a onda dodje neko i iz obesti sve to unisti! A sad, cetke u ruke i sve iz pocetka!"
NE mogu ti opisati tu vaspitnu lekciju. Mislim da s eniko od nas nikada vise do kraja osnovne skole nije dohvatio spreja, ma ni krede, a kamoli spreja!
I svaka mu cast na lekciji. Tako se vaspitavaju deca.