Daleko sam od toga da imam decu,ali znam da što se ranije počne sa učenjem stranih jezika to je lakše da se savladaju.I da to najlakše ide kroz neke zabavne aktivnosti koje deci drže pažnju a ne izgledaju kao suvoparne lekcije.
Evo ja sam počeo da učim engleski sa 5godina i to zato što nisam znao dobro da čitam a majka nije htela da mi čita titlove.Ona je ustvari htela da me podstakne da naučim lepo da čitm,ali iz nekog razloga je mom čudnom mozgu bilo lakše da nauči strani jezik nego da savlada sva slova(disleksija je čudo).I onda kad je ona primetila to počela je da me podstiče i nekim pesmicama,rimama brojalicama i time što me je puštala da gledam crtaće na cartoon networku i onda me trela da joj prepričavam radnju toga što sam gledao,ili da prevodim u realnom vremenu dijalog,što sam prilično brzo savladao...U principu nisam ni bio svestan toga da učim,meni je bilo zabavno to što mogu da gledam crtani s njom i što nju taj crtanmi toliko zanima da mi traži da joj prevodim(iako je ona sasvim dobro razumela engleski) i objašnjavam radnju.I negde od sedme godine,kad sam savladao reči i pohvatao to kako treba da "zvuči" pravilno sastavljena rečina počela je da me uči i gramatiku,i pravopis...
I onda kad sam u petom razredu u školi počeo zvanično da učim engleski ja sam se smejao nastavnici kako užasno izgovara reči i pitao sam se kako ona može da nauči nekog jezik koji ni sama ne zna...Evo sad kad razišljam o tome jasno mi je zašto onima koji u osnovnoj nisu mogli da savladaju engleski je to bilo tako teško,jer nisu ni znali šta koja reč znači i kako se izgovara,niti im je neko dao priliku da to pohvataju,a već se od njih očekivalo da shvate i gramatička pravila i pravopis,tako sve od jednom.