Više nije ni važno pa učim kad god mogu, ali za vreme studija mi je noć bila rezervisano vreme za učenje. Odspavam preko dana, a noću se aktiviram i tako... do 5, 6, 7, 8 ujutru, zavisno da li imam i predavanja, ili mogu otići na spavanje.
Prijalo mi je kad osim listanja knjige mogu da čujem samo zrikavce... jer volim zrikavce... i tako, ptice, šuškanje lišća i trave...
Ali, bukvalno jedna muva je mogla da me omete.. šta muva, komarac!
Neku od prošlih noći me je na sve to setila jedna buba čije kretanje po tepihu sam izvanredno čula u beznadežnim pokušajima da zaspim.
Znači, čujem kako svojim hrapavim nogama kači najtanje niti tkanja i muči se, spotiče se... jedno 10min sigurno.
Morala sam da ustanem i da je izbacim napolje!