Učenik napao nastavnicu na sred časa

Ako nemaš sve petice, ili nisi odličan, bićeš ispod onog koji to ima i imaćeš manje šansi na prijemnom za fakultet. Pritom se takmičiš za ocene celo školovanje. Šta je to ako ne represija i socijal-darvinizam.
Факултети примају толико деце да ретко ко остане без места на факултету. Колики год просек да имали. Уствари нам и не треба толики број факултетски образованих. Нема посла за све њих.


Naravno da se gutaju materijali i podaci, inače ideš na dno skale jer bubalice napreduju više od tebe. Ako odbiješ nešto da učiš jer te ne zanima, možeš da padneš godinu što je još veći stres.
Ако одбијеш да разговараш са професором можеш да паднеш годину, ако одбијеш да долазиш у школу мођеш да паднеш годину.... Немојмо сад постављати нереалне захтеве. Нема шта дете да одбија да учи, увек може да се добије двојка.

Pravi se itekako mit od njih (profesora), kao oni moraju da budu autoriteti, nevidjeno su bitni, poštujte prosvetu, stalno se žale na plate...
Па зар не треба да буду ауторитети деци? Како може да буде неко професор, ако га они који треба да преузму знање од њега не уважавају и мисле да је будала и да ништа не зна? То је онда беспотребно трошење времена и државног новца.

Нису невиђено битни, битни су колико и све остало. Битан је и лекар и дечији зубар и лепо нацртан пешачки прелаз поред школе и семафор и опрема за физичко и квалитетна исхрана и добар школски програм на телевизији. А кад се саберу свих 10 професора који предају твом детету, наравно да су осетно битни у датом узрасту детета и да је битно да њихов рад са децом буде ефикасан.

što se tiče neprofitabilnih profesija roditelji teraju decu u suprotnost toga jer znaju šta ih čeka kad odrastu i krenu na tržište rada. Mi ne živimo u diznilendu, nego u uništenim društvima gde su mnoga zanimanja bedno plaćena. Ni profitabilni fakulteti nisu garant opstanka i napretka, pa otud ta roditeljska zabrinutost, jer je sistem tako postavljen. A profesori su psi-goniči tog istog sistema, kojima se daje nevidjena vrednost jer u slučajno osmišljenim razredima gde se guraju profili dece različitog interesovanja oni sprovode ocenjivanje i rangiranje.
Никога професори не гоне ни за шта, дај осврни се, не смеју ни да избаце насилника из учионице, а камоли да некога гоне.

Nema tu nikakve slobode, niti se uopšte vrednuje nečiji talenat. I onaj što voli likovno mora da uči npr. matematiku dvanaest godina i da polaže kontrolne, juri ocene... dakle nije do izbora dece i roditelja nego do sistema koji nameće to.
Па наравно да мора све да се ради иначе би систем правио фах-идиоте. Као што ти на полагању вожње мораш да знаш све знаке, а не можеш да се вадиш на фору - а па мени ово не треба, ја нећу возити зими, или ја нећу ићи ван Београда па не морам да знам аутопутеве. Не треба ми ни резервна гума, немам намеру да је мењам, имам АМС картицу, и слично. Или на медицинском факсу не можеш да одбијеш да учиш 30 предмета јер намераваш да будеш офталмолог и боли те уво за остало.


Контрадикторни сте ми нешто. Најпре се као жалите на социјал-дарвинистички систем који производи шрафове, а онда се жалите на широку и слободну палету предмета инсистирајући на менталном ограничавању. Наравно да онај коме не иде цртање мора да вежба цртање и да онај коме не иде математика мора да учи математику.
 
Факултети примају толико деце да ретко ко остане без места на факултету. Колики год просек да имали. Уствари нам и не треба толики број факултетски образованих. Нема посла за све њих.



Ако одбијеш да разговараш са професором можеш да паднеш годину, ако одбијеш да долазиш у школу мођеш да паднеш годину.... Немојмо сад постављати нереалне захтеве. Нема шта дете да одбија да учи, увек може да се добије двојка.


Па зар не треба да буду ауторитети деци? Како може да буде неко професор, ако га они који треба да преузму знање од њега не уважавају и мисле да је будала и да ништа не зна? То је онда беспотребно трошење времена и државног новца.

Нису невиђено битни, битни су колико и све остало. Битан је и лекар и дечији зубар и лепо нацртан пешачки прелаз поред школе и семафор и опрема за физичко и квалитетна исхрана и добар школски програм на телевизији. А кад се саберу свих 10 професора који предају твом детету, наравно да су осетно битни у датом узрасту детета и да је битно да њихов рад са децом буде ефикасан.


Никога професори не гоне ни за шта, дај осврни се, не смеју ни да избаце насилника из учионице, а камоли да некога гоне.


Па наравно да мора све да се ради иначе би систем правио фах-идиоте. Као што ти на полагању вожње мораш да знаш све знаке, а не можеш да се вадиш на фору - а па мени ово не треба, ја нећу возити зими, или ја нећу ићи ван Београда па не морам да знам аутопутеве. Не треба ми ни резервна гума, немам намеру да је мењам, имам АМС картицу, и слично. Или на медицинском факсу не можеш да одбијеш да учиш 30 предмета јер намераваш да будеш офталмолог и боли те уво за остало.


Контрадикторни сте ми нешто. Најпре се као жалите на социјал-дарвинистички систем који производи шрафове, а онда се жалите на широку и слободну палету предмета инсистирајући на менталном ограничавању. Наравно да онај коме не иде цртање мора да вежба цртање и да онај коме не иде математика мора да учи математику.

Koliko imaš godina ti (ako nije tajna)?
 
Нема нико иста очекивања од све деце. Програм је направљен као најмањи заједнички скуп који обухвата сву децу и засигурно је могуће да га сви пређу. Не може да не разуме физику и математику за основну школу. То су обични логички шаблони који слуше да вежбају мозак. Ако се и деси да некоме нека област не иде, па се збуни на задацима, може да има 3 у датом моменту, и то је углавном то.
Kako nema?
Ako neko crta kao Rembrandt recimo imace 5 kako onda oceniti nekog ko crta kao nogama?

Fiziko sam u srednjoj imao u atletskoj saki, razboji, vratila, konjic, konopci za penjanje..
Uslov da imas 5 je bio da se popnes uz konopac, ja sam mogao al bilo je I onih koji nisu....

Ни дар за цртање се не тражи за школу. Углавном се тражи да деца раде, а сви који се труде и ураде добију добре оцене. У средњим школама се учи историја уметности, нико ти сигурно неће тражити да црташ портрет у уљу и онда га оцењивати.
Hoce meni je akademski slikar drzao casove.... Mali se ucilo teorije..
Школа не оцењује само завршни резултат, већ се оцењује труд, радне навике, организационе способности, однос према раду, итд...
Tako bi trebalo da bude al nije
Роситељи и деца су ти који инсистирају да се оцењује само крајњеи резултат и они праве од школа овакав накарадан систем који гледамо данас.
Ne bas, uvek je bio zbir ocena, samo su neke vise vredele
То уопште није смисао образовног система. Онда сви могу да седе кући и да долазе у школу само на крају године да полажу.

Smisao skole je da pruzi znanje problem je taj sto su kriterijumi drugaciji...
 
Kako nema?
Ako neko crta kao Rembrandt recimo imace 5 kako onda oceniti nekog ko crta kao nogama?

Fiziko sam u srednjoj imao u atletskoj saki, razboji, vratila, konjic, konopci za penjanje..
Uslov da imas 5 je bio da se popnes uz konopac, ja sam mogao al bilo je I onih koji nisu....


Hoce meni je akademski slikar drzao casove.... Mali se ucilo teorije..

Tako bi trebalo da bude al nije

Ne bas, uvek je bio zbir ocena, samo su neke vise vredele


Smisao skole je da pruzi znanje problem je taj sto su kriterijumi drugaciji...

Cronnin ima idealistički odnos prema školi, koji nema veze sa golom realnošću.
 
Kako nema?
Ako neko crta kao Rembrandt recimo imace 5 kako onda oceniti nekog ko crta kao nogama?
Оцена се добија за труд. Гледа се колико си напредовао у односу на претходно стање.
Ако онај ко црта одлично у 5 разреду, црта исто у 6, 7 и 8 и то време проводи глупирајући се на часовима, не треба да има 5.

Fiziko sam u srednjoj imao u atletskoj saki, razboji, vratila, konjic, konopci za penjanje..
Uslov da imas 5 je bio da se popnes uz konopac, ja sam mogao al bilo je I onih koji nisu....
Наравно да постоје неки критеријуми, али нисам видео дете које не може да испуни критеријуме за двојку из свих предмета. Можда данас где ради социјализације у школу пуштају децу која нису способна за школовање...

Hoce meni je akademski slikar drzao casove.... Mali se ucilo teorije..
Па постоји књига и ради се по њој. Црта се минимално и не требају ти никакви часови за двојку.

Ne bas, uvek je bio zbir ocena, samo su neke vise vredele
Не причам о томе како се рачуна закључна оцена, него како се добија било која оцена.
 
Cronnin ima idealistički odnos prema školi, koji nema veze sa golom realnošću.

Ако школа нема везе са ониме што на папиру пише да треба да буде, онда је дужност родитеља да се буне против тога, али ми видимо супротан тренд. Баш су родитељи ти који од школа праве оно што не треба да буду.
 
Ако школа нема везе са ониме што на папиру пише да треба да буде, онда је дужност родитеља да се буне против тога, али ми видимо супротан тренд. Баш су родитељи ти који од школа праве оно што не треба да буду.

A šta bi škole trebalo da budu? Gde to piše i zašto baš tako mora? Ko je to propisao, naredio... da nije država?

Trebalo bi da znaš da sam ja anarhista, slobodar i da prezirem bilo kakve zahteve države.

Što se tiče roditelja, ništa se oni tu ne pitaju, nego velike sile. Moraju da se usaglase školski sistemi sa evropskim. S tim što ja mislim da je bolje da deca imaju kakvu-takvu slobodu, pa makar i da napadnu profesore, nego kao u vreme Tita da profesori izigravaju božanske figure.

Većina stvari koje se uče u školi se ionako zaboravi vrlo brzo kod ogromnog broja učenika. Tako da je bolje da deca slede svoj talenat, nego da na silu uče šta ih ne zanima za ocenu. Ti kažeš da bi to bili fah idioti... možda, ovako su samo idioti koji gradivo zaborave vrlo brzo po okončanju školovanja. Sve je to jedno veliko mrcvarenje. Ja se sećam priča mojih starijih srodnika, kako su u Titovo vreme profani mlatili decu i maltretirali ih, bili su bog i batina. Sad to ne mogu pa cmizdre, traže 'veća prava'.
 
A šta bi škole trebalo da budu? Gde to piše i zašto baš tako mora? Ko je to propisao, naredio... da nije država?

Trebalo bi da znaš da sam ja anarhista, slobodar i da prezirem bilo kakve zahteve države.

Što se tiče roditelja, ništa se oni tu ne pitaju, nego velike sile. Moraju da se usaglase školski sistemi sa evropskim. S tim što ja mislim da je bolje da deca imaju kakvu-takvu slobodu, pa makar i da napadnu profesore, nego kao u vreme Tita da profesori izigravaju božanske figure.

Većina stvari koje se uče u školi se ionako zaboravi vrlo brzo kod ogromnog broja učenika. Tako da je bolje da deca slede svoj talenat, nego da na silu uče šta ih ne zanima za ocenu. Ti kažeš da bi to bili fah idioti... možda, ovako su samo idioti koji gradivo zaborave vrlo brzo po okončanju školovanja. Sve je to jedno veliko mrcvarenje. Ja se sećam priča mojih starijih srodnika, kako su u Titovo vreme profani mlatili decu i maltretirali ih, bili su bog i batina. Sad to ne mogu pa cmizdre, traže 'veća prava'.
pa nemoj da ideš u državnu školu, razvijaj se kako hoćeš.
škola ne funkcioniše kao anarhistički kružok.
 
U VIII Gimnaziji učenik zbog oduzimanja telefona na času se uneo u lice i psovao je. Ona je jedva odrzala vas i potresena je bila. Njemu se vise nije obratila. Ima uticajne roditelje, krupan je i svi zaziru od njega. Njegova majka je zbog incidenta dosla u skolu i samo se smejala na reakciju njenog sina.

2632229_ucionica_ls.jpg


Učenik četvrtog razreda Osme beogradske gimnazije napao je na času profesorku zato što mu je oduzela mobilni telefon! Uneo joj se u lice i urlao "debilčino" nakon čega joj je pretio, saznaje Kurir!

- Psovao ju je i vređao, pretio joj. On se inače često ponaša tako bahato, svi zaziru od njega, krupan je, bavi se sportom... - otkriva nam naš izvor.


Profesorka je prema njegovim rečima zanemela od šoka.

- Samo je ćutala. Do kraja časa ni reč više nije rekla. Gledala je u jednu tačku osramoćena i ponižena. Tog učenika se u školi svi plaše, a navodno su mu roditelji uticajni pa "ima leđa". Kada je njegova majka došla u školu na razgovor posle incidenta, samo se smejala kad joj je predočeno šta je njen sin uradio - dodaje izvor.
Kako saznajemo, slučaj je prijavljen i školskom timu za zaštitu od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja. U školi nam se na telefon javio pomoćnik direktora, koji nam je rekao da "nije obavešten", ali da je "nešto načuo". Rekao nam je i da direktorka škole radi drugu smenu.

Zamolili smo ga da je pozove da nam se javi. Kasnije smo ponovo s njim razgovarali i preneo nam je poruku direktorke da ona ne želi da daje komentare.

- Ja nisam upućen u to šta se dešava, škola postupa po zakonu, onako kako treba - dodao je naši izvor, a to što direktorka ne želi da daje komentar i njegovo da "škola postupa po zakonu" indirektna su potvrda naših saznanja.

Potom je dodao:

- Ali to vam niko iz škole nije rekao.

Na konstataciju da mu je odmah predočeno da razgovara s novinarima, uzvratio je:

- Mi ćemo sada završiti ovaj razgovor.

Spustio je slušalicu. Iz Ministarstva prosvete navode da će u školu biti upućena gradska prosvetna inspekcija koja će ispitati naša saznanja.

https://www.kurir.rs/vesti/drustvo/...oD6n1xrvgWYFFqS6LD3Fq0Q5mU8RijRpEOSxJb4krAgCI
Imamo para gospodjo, šta ćeš
 
Оцена се добија за труд. Гледа се колико си напредовао у односу на претходно стање.
Ако онај ко црта одлично у 5 разреду, црта исто у 6, 7 и 8 и то време проводи глупирајући се на часовима, не треба да има 5.
Netacno. Ocena se dobija za znanje.
U tome I jeste problem, neko nema talenat za crtanje ma koliko vezbao pa ce mu crtezi uvek izgledati kao levom nogom radjeni.
Наравно да постоје неки критеријуми, али нисам видео дете које не може да испуни критеријуме за двојку из свих предмета. Можда данас где ради социјализације у школу пуштају децу која нису способна за школовање...
Ne postoje, ako za 5 moras da ispunis uslove kao za vojsku onda imamo problem. Ja sam u srednjoj mogao 50 sklekova a da ne trepnem, da se popnem uz konopac sa nogama I bez, mogao sam karike malo I vratilo I razboj. Al za fudbal kao dve leve noge. Ocena treba da Bude na osnovu sposobnosti a ne sta nastavnik odluci.
Па постоји књига и ради се по њој. Црта се минимално и не требају ти никакви часови за двојку.
Meni je uglavnom bilo crtanje u gimnaziju, 80% slucajeva
Не причам о томе како се рачуна закључна оцена, него како се добија било која оцена.
Kako? Ako ti imas 5 zato sto dobro sutas loptu a neko 2 jer nema pojma onda je to problem, pogotovo ako ta osoba koja ima dva moze da uradi sve ostalo sto osoba koja sutra loptu nije u stanju
 
A šta bi škole trebalo da budu? Gde to piše i zašto baš tako mora? Ko je to propisao, naredio... da nije država?

Trebalo bi da znaš da sam ja anarhista, slobodar i da prezirem bilo kakve zahteve države.

Što se tiče roditelja, ništa se oni tu ne pitaju, nego velike sile. Moraju da se usaglase školski sistemi sa evropskim. S tim što ja mislim da je bolje da deca imaju kakvu-takvu slobodu, pa makar i da napadnu profesore, nego kao u vreme Tita da profesori izigravaju božanske figure.

Većina stvari koje se uče u školi se ionako zaboravi vrlo brzo kod ogromnog broja učenika. Tako da je bolje da deca slede svoj talenat, nego da na silu uče šta ih ne zanima za ocenu. Ti kažeš da bi to bili fah idioti... možda, ovako su samo idioti koji gradivo zaborave vrlo brzo po okončanju školovanja. Sve je to jedno veliko mrcvarenje. Ja se sećam priča mojih starijih srodnika, kako su u Titovo vreme profani mlatili decu i maltretirali ih, bili su bog i batina. Sad to ne mogu pa cmizdre, traže 'veća prava'.
A što bi se anarhista divio evropskom obrazovnom sistemu?
Oni tamo ne zaboravljaju gradivo?

E vidiš, danas prepišavaju profesore, roditelje znaju da obrade i da im slože priču a sitra kad te budu girnuli na ulici jer žure nazvaćete "matorim debilom" koji bolje "da im ne prikenjava" jer imtek on niko i ništa.
Ne moraju ni u vojsku.

Šta će nam kecelje, poštovanje i disciplina?
Čemu to?

Živeo sistem "ma ko te J"
 
Uvek je to bilo. Nažalost. Idealno obrazovanje, ako bi postojalo, moralo bi da dobro pazi na dečije potencijale i sklonosti da ih tako razvrstava. Uz smanjivanje autoriteta, više zanimljivosti, i odvajanje različitih profila ličnosti u različita (njima svojstvena odeljenja). Naravno druženje bi bilo moguće mimo toga, ukoliko žele, ali nije zdrav ovaj truli sistem 'slučajne lutrije', gde te stave sa trideset različitih glava slučajno ubačenih u razred, pa kako se snadješ.

Sećam se osnovne škole recimo, bilo je ljudi s kojima ne bih stao u isti red na ulici. I u srednjoj takodje. Bukvalno ne bih želeo da imam ništa sa njima u običnom, svakodnevnom životu. Dva sveta. A ne bi ni oni sa mnom jer su prosto drugačiji od mene, kao i ja od njih, ali eto bili smo prinudjeni da delimo odeljenje, da se prilagodjavamo i šta ti ja znam.

Sa druge strane desi se da ti se zalomi neko ko ti odgovara, ili više njih, ako nije tako onda društvo tražiš izvan tog kruga, kako bi se ispoljio kao ličnost.

Plus ta očekivanja, gde se ne uzimaju u obzir psihičke i fizičke odlike i razlike, stepen inteligencije, talenta, lakoća usvajanja gradiva... to je socijal-darvinizam, rangiranje zarad budućnosti gde ulaziš u mašinu kao šraf.

Mi svi živimo u matriksu, pod pritiskom... tužno, ali je tako...
Hoćeš da kažeš, da , kada se zaposliš, radićeš samo sa ljudima koje voliš, niko neće da se takmiči sa tobom i pevaćete pesmice u toku pauze ? Poneta : bar ih donekle pripremamo za život,dajući im neko osnovno znanje. I ko kaže da samo petičari prave rezultate i uspevaju u životu ? Do tebe je hoćeš li se potruditi pa izabrati da učiš samo ono što voliš, posle osnovnog obrazovanja. I još nešto mi nije jasno, tvoja ideja, da ako neko, recimo, voli samo umetnost, ne mora da zna tablicu množenja, ili strane sveta ? Počev od 1. razreda OŠ psiholozi testiraju decu i učitelji dobijaju izveštaje šta je detetu interesovanje, šta mu je slabost. Sve to učitelji imaju u evidenciji i o tome razgovaraju sa roditeljima. A onda imaš roditelja koga baš briga za šta mu je dete talentovano ili obratno , one ubeđene da im dete treba pohađati sve moguće nastavne i vannastavne aktivnosti. Objasni ti njima da tako ne treba. Situacija se donekle menja kako deca odrastaju, često nemaju podršku roditelja da se bave onime šta vole, jer se potencira da obrazovanje nije ni potrebno , ako se zna kako se danas dolazi do novca. Znači, bedni profesor, koji mu i nije neki uzor, naravno da mu neće biti autoritet niti profesor to želi, samo malo poštovanja .
 
Hoćeš da kažeš, da , kada se zaposliš, radićeš samo sa ljudima koje voliš, niko neće da se takmiči sa tobom i pevaćete pesmice u toku pauze ? Poneta : bar ih donekle pripremamo za život,dajući im neko osnovno znanje. I ko kaže da samo petičari prave rezultate i uspevaju u životu ? Do tebe je hoćeš li se potruditi pa izabrati da učiš samo ono što voliš, posle osnovnog obrazovanja. I još nešto mi nije jasno, tvoja ideja, da ako neko, recimo, voli samo umetnost, ne mora da zna tablicu množenja, ili strane sveta ? Počev od 1. razreda OŠ psiholozi testiraju decu i učitelji dobijaju izveštaje šta je detetu interesovanje, šta mu je slabost. Sve to učitelji imaju u evidenciji i o tome razgovaraju sa roditeljima. A onda imaš roditelja koga baš briga za šta mu je dete talentovano ili obratno , one ubeđene da im dete treba pohađati sve moguće nastavne i vannastavne aktivnosti. Objasni ti njima da tako ne treba. Situacija se donekle menja kako deca odrastaju, često nemaju podršku roditelja da se bave onime šta vole, jer se potencira da obrazovanje nije ni potebno , ako se zna kako se danas dolazi do novca. Znači, bedni profesor, koji mu i nije neki uzor, naravno da mu neće biti autoritet niti profesor to želi, samo malo poštovanja .

Ne, nećeš raditi samo sa ljudima koje voliš kad se zaposliš, nego ćeš biti primoran da se prilagodiš. Škola je priprema za tu vrstu robovanja. Ko bolje ume da se 'disciplinuje' i funkcioniše kao rob u sistemu zarad napretka, on će bolje to podneti. Sistem ne podržava slobodne duhove, nego traži poslušnost i održavanje države i njenih mehanizama. Većina ljudi su prosek, i taj prosek što radi od 9 do 5 da preživi je na to naviknut kroz školski sistem.

Nisam rekao da neko ko voli umetnost ne treba da zna osnove poput tablice množenja, nego da mu ne treba dvanaest godina matematike i strogog ocenjivanja oko komplikovanih matematičkih problema koji se uvećavaju kroz školovanje. Ako ne želi da se bavi time, to mu ništa ne treba... ali je prisiljen da trpi sve to protiv svoje volje, da prolazi kroz kompleksan matematički program itd itd. Svako treba da zna osnove raznih predmeta - računicu, pisanje, gramatiku, pravopis, ali je problem sa školama što teraju decu da uče ne samo osnove nego i masu stvari koje im ne trebaju, osim ako ih sami ne odaberu. Tipa iz geografije, uči gde je neka leva oblast ili iz biologije delove organizma životinja i slično. Šta će mu to, ako sam ne želi. Dovoljno je da zna osnove.

Roditelji teraju decu da uče jer znaju da je život takmičenje i šta ih tek čeka kad diplomiraju. Život nije diznilend, nego surova borba. Ali u osnovi to je sve jedno veliko mrcvarenje u ime države, gde većina crnči (prosek), a tek poneko se probije do vrha.
 
U VIII Gimnaziji učenik zbog oduzimanja telefona na času se uneo u lice i psovao je. Ona je jedva odrzala vas i potresena je bila. Njemu se vise nije obratila. Ima uticajne roditelje, krupan je i svi zaziru od njega. Njegova majka je zbog incidenta dosla u skolu i samo se smejala na reakciju njenog sina.

2632229_ucionica_ls.jpg


Učenik četvrtog razreda Osme beogradske gimnazije napao je na času profesorku zato što mu je oduzela mobilni telefon! Uneo joj se u lice i urlao "debilčino" nakon čega joj je pretio, saznaje Kurir!

- Psovao ju je i vređao, pretio joj. On se inače često ponaša tako bahato, svi zaziru od njega, krupan je, bavi se sportom... - otkriva nam naš izvor.


Profesorka je prema njegovim rečima zanemela od šoka.

- Samo je ćutala. Do kraja časa ni reč više nije rekla. Gledala je u jednu tačku osramoćena i ponižena. Tog učenika se u školi svi plaše, a navodno su mu roditelji uticajni pa "ima leđa". Kada je njegova majka došla u školu na razgovor posle incidenta, samo se smejala kad joj je predočeno šta je njen sin uradio - dodaje izvor.
Kako saznajemo, slučaj je prijavljen i školskom timu za zaštitu od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja. U školi nam se na telefon javio pomoćnik direktora, koji nam je rekao da "nije obavešten", ali da je "nešto načuo". Rekao nam je i da direktorka škole radi drugu smenu.

Zamolili smo ga da je pozove da nam se javi. Kasnije smo ponovo s njim razgovarali i preneo nam je poruku direktorke da ona ne želi da daje komentare.

- Ja nisam upućen u to šta se dešava, škola postupa po zakonu, onako kako treba - dodao je naši izvor, a to što direktorka ne želi da daje komentar i njegovo da "škola postupa po zakonu" indirektna su potvrda naših saznanja.

Potom je dodao:

- Ali to vam niko iz škole nije rekao.

Na konstataciju da mu je odmah predočeno da razgovara s novinarima, uzvratio je:

- Mi ćemo sada završiti ovaj razgovor.

Spustio je slušalicu. Iz Ministarstva prosvete navode da će u školu biti upućena gradska prosvetna inspekcija koja će ispitati naša saznanja.

https://www.kurir.rs/vesti/drustvo/...oD6n1xrvgWYFFqS6LD3Fq0Q5mU8RijRpEOSxJb4krAgCI
postoji samo jedno resenje. Pratiti ovog primitivnog seljaka i prvom prilikom umlatiti ga. Jedino tako funkcionise demokratija u kapitalizmu.
 
Ne, nećeš raditi samo sa ljudima koje voliš kad se zaposliš, nego ćeš biti primoran da se prilagodiš. Škola je priprema za tu vrstu robovanja. Ko bolje ume da se 'disciplinuje' i funkcioniše kao rob u sistemu zarad napretka, on će bolje to podneti. Sistem ne podržava slobodne duhove, nego traži poslušnost i održavanje države i njenih mehanizama. Većina ljudi su prosek, i taj prosek što radi od 9 do 5 da preživi je na to naviknut kroz školski sistem.

Nisam rekao da neko ko voli umetnost ne treba da zna osnove poput tablice množenja, nego da mu ne treba dvanaest godina matematike i strogog ocenjivanja oko komplikovanih matematičkih problema koji se uvećavaju kroz školovanje
. Ako ne želi da se bavi time, to mu ništa ne treba... ali je prisiljen da trpi sve to protiv svoje volje, da prolazi kroz kompleksan matematički program itd itd. Svako treba da zna osnove raznih predmeta - računicu, pisanje, gramatiku, pravopis, ali je problem sa školama što teraju decu da uče ne samo osnove nego i masu stvari koje im ne trebaju, osim ako ih sami ne odaberu. Tipa iz geografije, uči gde je neka leva oblast ili iz biologije delove organizma životinja i slično. Šta će mu to, ako sam ne želi. Dovoljno je da zna osnove.

Roditelji teraju decu da uče jer znaju da je život takmičenje i šta ih tek čeka kad diplomiraju. Život nije diznilend, nego surova borba. Ali u osnovi to je sve jedno veliko mrcvarenje u ime države, gde većina crnči (prosek), a tek poneko se probije do vrha.
Zašto 12 godina ako upiše neku umetničku školu ? Slažem se da nam je postoje propusti u planu i programu , ali kako misliš da ti se mozak razvije ako ga ne treniraš učenjem ? Ili nam mozak više i ne treba , samo sloboda i utopija , duge i jednorozi..
 
Zašto 12 godina ako upiše neku umetničku školu ? Slažem se da nam je postoje propusti u planu i programu , ali kako misliš da ti se mozak razvije ako ga ne treniraš učenjem ? Ili nam mozak više i ne treba , samo sloboda i utopija , duge i jednorozi..

Škole ne treniraju mozak, nego teraju decu da bubaju. Mozak se razvija samostalnim istraživanjem, radoznalošću, otkrivanjem... a ne u raspalom zastarelom školskom sistemu poput našeg.
 
Problem obrazovanja danas je sto svu decu tretira isto, tj ima ista ocekivanja a to jednostavno nije moguce.
Nekoj deci idu fizika I matematika a neko ma koliko se trudio ne razume.
Neka deca imaju dar za crtanje a neka ne...
da , gubi se i vreme i stvara frustracija kod dece kad ih teras na nesto sto im ne ide

a nemaju vremena za nesto gde bi blistala
 
Evo kako to ide u Švedskoj, koja je miljama ispred nas:

Sweden’s education system is student-based. Students are allowed to choose where they want to go to school, regardless of where they live. In addition, upon completion of primary school, students are given the option to choose whether they want to go to secondary school or not. Nearly 100% of Swedish students do choose to continue into secondary school. There they are able to choose between nearly 20 different programs for their course of study.
 
Za razvijanje , istraživanje i otkrivanje je potreban podsticaj, motivacija. Posao prosvetnih radnika je upravo to.

U teoriji. U praksi su daleko od toga, baš daleko. Pogledaj kakav je švedski sistem obrazovanja, deca sama biraju sve:

Sweden’s education system is student-based. Students are allowed to choose where they want to go to school, regardless of where they live. In addition, upon completion of primary school, students are given the option to choose whether they want to go to secondary school or not. Nearly 100% of Swedish students do choose to continue into secondary school. There they are able to choose between nearly 20 different programs for their course of study.

Švedski edukacioni sistem je zasnovan na izboru studenata. Studenti sami biraju da li žele da idu u školu, bez obzira gde žive. Uz to, nakon završetka osnovne škole, daje im se opcija da li žele da nastave obrazovanje. Skoro 100 posto švedskih učenika izabere da nastavi školovanje. Nakon toga biraju izmedju 20 različitih programa za svoj kurs učenja.
 
U teoriji. U praksi su daleko od toga, baš daleko. Pogledaj kakav je švedski sistem obrazovanja, deca sama biraju sve:

Sweden’s education system is student-based. Students are allowed to choose where they want to go to school, regardless of where they live. In addition, upon completion of primary school, students are given the option to choose whether they want to go to secondary school or not. Nearly 100% of Swedish students do choose to continue into secondary school. There they are able to choose between nearly 20 different programs for their course of study.
Znaš li koliko Švedska ulaže u prosvetu ? Sve to što ti se čini kao izbor je rezultat velikih ulaganja , opremanja i modernizacije obrazovnog sistema . Mi smo u to ušli ... ima jedan lep, stari izraz ;)
 
Оцена се добија за труд. Гледа се колико си напредовао у односу на претходно стање.
Ако онај ко црта одлично у 5 разреду, црта исто у 6, 7 и 8 и то време проводи глупирајући се на часовима, не треба да има 5.


Наравно да постоје неки критеријуми, али нисам видео дете које не може да испуни критеријуме за двојку из свих предмета. Можда данас где ради социјализације у школу пуштају децу која нису способна за школовање...


Па постоји књига и ради се по њој. Црта се минимално и не требају ти никакви часови за двојку.


Не причам о томе како се рачуна закључна оцена, него како се добија било која оцена.
mislis da dobar ucenik nece biti frustriran ako nije talentovan za crtanje i dobija dvojku

eto dosao je do svog maksimuma u petom i ne moze bolje

treba li da vezba 5 sati dnevno ono sto mu ne ide od ruke da bi zadovoljio formu?

NAJGORE JE STO OD PROSVETNIH RADNIKA NISAM PROCITAO NIJEDNU DOBRU IDEJU

za unapredjenje skolstva

IZUZETNO SU ZAGLAVLJENI u 20-om veku
 
mislis da dobar ucenik nece biti frustriran ako nije talentovan za crtanje i dobija dvojku

eto dosao je do svog maksimuma u petom i ne moze bolje

treba li da vezba 5 sati dnevno ono sto mu ne ide od ruke da bi zadovoljio formu?

NAJGORE JE STO OD PROSVETNIH RADNIKA NISAM PROCITAO NIJEDNU DOBRU IDEJU

za unapredjenje skolstva

IZUZETNO SU ZAGLAVLJENI u 20-om veku
A gde si čitao o našim idejama ? U tabloidima ? Verovatno ih nećemo izlagati na društvenim mrežama, tamo gde smo ih izložili , tamo su i ostali.
 

Back
Top