Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ахам, јасно, мора се, како и са Запада сугеришу, уважити реалност, пси су ту, заузели су територију, гризу, али то је реалност.
А ово око љубитеља ми није баш најјасније шта је писац хтео да каже, али има основа да се израз љубитељ посматра као дијагноза...
da oni nisu mislili da je to njihova uloga nego ponasanje i stanje u kojem se nalaze ... jer si tu kao po obicaju izvukao iz konteksta ...А улогу чопора по градским парковима су "љубитељи" стручно објаснили овако: ти пси служе за то да чувају територију и спречавају да њихово место дођу други пси (а чување територије смо видели на примеру оне девојчице у Ваљеву).
ne, nego psi su tu, o njima raspravljamo ... ne karikiraj bezveze ...
htjeo sam da kazem, osvrcuci se na ovaj tvoj zakljucak :
da oni nisu mislili da je to njihova uloga nego ponasanje i stanje u kojem se nalaze ... jer si tu kao po obicaju izvukao iz konteksta ...
Znam da bi ti hteo da bude zauvek, ali ja sam inadžija.![]()

Данас су ту, сутра већ нису, тако раде људи који одлуче да креирају реалност по својој и по мери своје деце. Уопште, то је особина људских бића, да околину прилагођавају својим назорима.
Не знам шта рећи за ове који се позивају на некакву реалност...
Čistunac, aaa?Ма ради се само о хигијенским навикама...

Ovo me podstaknu da te pitam - Iz kog si ti sela? A taj antagonizam koji ispoljavaš prema gradskom načinu života govori o sredini u kojoj si formiran. Samim tim je sasvim razumljiva i tvoja reakcija.Људи у моје време и на месту x нису обраћали пажњу на псе, јер паса готово да није било по улицама, а по зградама нико није држао ни псе ни мачке. И ево, ма колико да се трудим, не могу да се сетим никога ко је био толико ударен (по ондашњим критеријумима у месту х) да прља стан, да гњави животињу и да себи натовари обавезу око ње.
Једино знам неке који су држали псе по двориштима, али их нису поносно шетали градом, јер би их околина сматрала за дангубе и чудаке, људи излазе у чаршију да се друже с људима, да покупе најновије вести, да чују шта се дешава, да осете пулс колектива, а не да праве ћеф џукели.
Али некоме коме је његово доопе све и свја, ко не мари ни за шта друго џабе је причати да кад чопор покида једно дете неко друго ће свакако бити следеће ако се нешто не предузме.
i sta ti mislis nakon svega ovoga ... da li pse koje je covjek doveo tu gdje jesu, treba da poubija ili da nadje drugo rjesenje da ih sklone sa ulice ?
Zapravo, nisam mislio na tebe (pre svega na forumašicu iz Kraljeva)... te gluposti su više puta osporene, tako da jeste izgubilo poentu odgovori na iste. Smara.

ne izuvamo se kad dođemo u goste.


Zašto da se izuvam kad je pun dlaka od životinja i njihove ,,prljavštine''?
Na kraju krajeva, ni ne treba ulaziti u određene stanove, oni su sterilni k'o bolnica.![]()
A ne, ne ... Ritual izuvanja u tuđoj kući isključivo je u funkciji da gosti ne isprljaju tepih.
I tako, npr, nekome dođeš u posetu a on ti izda direktivu: "Izujte se!" Tebi je neprijatno (setiš se da ti je otišla žica na čarapi, ili da ćeš izgledati bizarno u elegantnoj odeći a bez cipela), pa pitaš zašto. Domaćin kaže: "Pa da bi Vam bilo prijatnije", i ti, kud ćeš, šta ćeš, izuješ se da domaćina ne bi uvredio mogućnošću da ti je neprijatno. Tako raskomoćen/a sediš (eventualno dobiješ patofne "za goste" - što je još gora varijanta, jer ih je, moguće, nosio i neki gost sa gljivičnim oboljenjem) i stopalom gladiš divni, beli tepih koji izgleda kao da niko nikada nije kročio na njega. Naravno, sediš na sofi koja je uvijena u najlon, jer se i sofe doživotno čuvaju od prljanja.
Tada s nostalgijom pomisliš na svoj tepih - pun psećih dlaka, i sofu izgriženih rukohvata, jer ti je - iako su gadni, bljak, bakteriološki neispravni - na njima ipak ugodnije i udobnije. Valjda zato što mi, prljavci-ljubitelji pasa, ne možemo da se naviknemo na bolje od toga, tj. prljavštine.
Ne zaboravi mačke. One imaju duge dlake, pune neidentifikovanih bakterija. Ako progutaš slučajno dlaku, obr'o si zelen bostan.

A ne, ne ... Ritual izuvanja u tuđoj kući isključivo je u funkciji da gosti ne isprljaju tepih.
I tako, npr, nekome dođeš u posetu a on ti izda direktivu: "Izujte se!" Tebi je neprijatno (setiš se da ti je otišla žica na čarapi, ili da ćeš izgledati bizarno u elegantnoj odeći a bez cipela), pa pitaš zašto. Domaćin kaže: "Pa da bi Vam bilo prijatnije", i ti, kud ćeš, šta ćeš, izuješ se da domaćina ne bi uvredio mogućnošću da ti je neprijatno. Tako raskomoćen/a sediš (eventualno dobiješ patofne "za goste" - što je još gora varijanta, jer ih je, moguće, nosio i neki gost sa gljivičnim oboljenjem) i stopalom gladiš divni, beli tepih koji izgleda kao da niko nikada nije kročio na njega. Naravno, sediš na sofi koja je uvijena u najlon, jer se i sofe doživotno čuvaju od prljanja.
Tada s nostalgijom pomisliš na svoj tepih - pun psećih dlaka, i sofu izgriženih rukohvata, jer ti je - iako su gadni, bljak, bakteriološki neispravni - na njima ipak ugodnije i udobnije. Valjda zato što mi, prljavci-ljubitelji pasa, ne možemo da se naviknemo na bolje od toga, tj. prljavštine.

Već neko vreme obilazim ovaj pdf, čitam svašta... i nekad se iznenadim prijatno, a najčešće se zgrozim.
Želim da pokažem i drugu stranu. Nisam do sada pisala ovo nigde, jer... eto, teška je priča i malo je teško napisati da ne bude dužine 5 strana A4 formata, ali evo, sada ću pokušati da što kraće ispričam.
Pre tačno 9 godina, zove me drug sa drugog kraja grada ( zaista daleko ) i pita me da li bih udomila rotvajlera. Zna čovek koliko sam "luda" i da bih najradije udomila sve životinje sa ulice. U tom trenutku sam imala 3 psa ( jedan moj, a za dva sam tražila dom i našla, uglavnom i uspem da nadjem, ali nije uvek ni lako ni brzo ) i dve mačke ( takodje jedna moja, a druga je sutradan otišla u Niš, kod mojih rodjaka i živi tamo i dan-danas ). Bilo je tu i papagaja, hrčaka, kanarinaca... ali ne sećam se sada tačno koliko. Pitam za detalje o rotu i shvatim da je to kuče lutalica već mesecima, ali da je pitom i dobre naraviHeeej, pa ko je bre, izbacio rota na ulicu???![]()
![]()
I kako ću ga ja kod ostalih pasa u dvorištu, ma jeste on u čoporu, ali... šta znam kako će da reaguje Boks nemam, ni jedan moj pas nikada nije bio u boksu. A mačke... Uh...![]()
Za nekoliko dana uspem da namolim rodjake i komšije da na neko vreme prime pse i tu jednu mačkicu što je ostala ( kod mojih je i dan danas, matora lenja bubica), tata i ja u kola i pravac tamo. Isto je bio negde jun, ali vrućiiiinaaaaa.... jedva nadjosmo psa. Kakav rot, to je bilo tele!!! Rasan pas, jasno na prvi pogled, mlad, nije imao više od 2 godine, što je i veterinar kasnije potvrdio, ali ja većeg rota u životu nisam videla!!!![]()
DA ne dužim, posle silnih muka, uspemo mi njega da prevezemo kod nas. Dobar pas, jako umiljat, ali strahovito plašljiv! Kada smo, nakon par dana vratili pse i macu, od mace je bežao i sakrivao se. Istraumiran, verovatno i bijen, a taaaaako diiiivan pas. Odvedemo ga veterinaru, vakcinišemo, očistimo endo- i ekto parazite i odlučimo da ga zadržimo. On je naš, ne tražimo mu dom. Dali smo mu ime Raka.
I bio Raka kod nas neko vreme, nekih mesec dana. Oslobodio se, počeo da se igra sa ostalim psima, prilazio i ljudima, mislim nepoznatim, ne nama, nas je prihvatio odmah trećeg dana. U to vreme počela kod moje tetke, koja živi u istoj kući,na spratu, da dolazi neka koleginica. par puta je bila sama, a onda je počela da dovodi i ćerku. Mala je imala nekih 8 godina tada, imala Daunov sindrom i čitavo tuce organskih bolesti, valjda pratećih, šta ga ja znam kako to ide.
Maca ( Marija se zvala ) i Raka - to je trebalo videti. Ljubav na prvi pogled. Od namrštenog i uplašenog deteta koje je ušlo na kapiju, sa onim grčom i karakterističnim izrazom lica, transformisala se u srećno dete, dete koje se smeje i igra sa psom. A Raka...kao da od šteneta samo nju zna. Kao dvoje dece![]()
![]()
![]()
opet da ne dužim, do početka jeseni smo se lomili... najteža dilema u mom životu... ali na kraju smo odustali od sebičnosti - dali smo tim ljudima Raku. Da ste videli tu sreću... Mala Maca se preporodila. Dete koje umire, lekari nisu očekivali ni godinu još da živi, postala je srećna, poletna, izašla iz one depresije u kojoj je bila... skoro pa da je ličila na zdravo dete. ( toliko vremena je prošlo, a i sada sam na ivici suza )
Mala je živela još dve i po godine. Njeni roditelji i danas žale što je umrla u bolnici, ali... nadali su se da je samo još jedna kriza i da će brzo kući, kao što se već dešavalo. Ali eto...život ne bira , niti se uzdržava od surovosti.![]()
![]()
![]()
a Raka... uginuo je posle mesec dana...![]()
Eto, i neka mi samo posle neko kaže - što brineš o džukelama, a toliko dece gladno...![]()
![]()
![]()
Da li mi je žao? Jeste, ali samo zato što smo dali sebi onih mesec dana za razmišljanje, što nismo dali kuče odmah. samo mi je to žao...![]()
Nije Kraljevo, nego Valjevo. Imaš problem sa snalaženjem u ogromnoj Srbijici, definitivno.
I ako nešto smara, onda se skloniš da ne smara.
Ili daš neki normalan argument zašto misliš drugačije. Eto i mene smara nedavanje argumenata. I pogotovo me smara kad neko umisli da je puno pametan, a pomeša dva grada koji su na dva različita kraja Srbije.![]()
Mišljenje 2 % forumaša koji ovde postuju zaista neću da razmatram kao ispravan stav. Šta više, ako mišljenje vas dvojice treba da bude ideja vodilja ove države, onda smo svi nayebali kolektivno.Vaše nakaradno i izvitopereno razmišljanje, koje se bazira na neiznošenju argumenata (pogotovo s tvoje strane), je vrlo lako osporeno od strane ccaterpillara i mene.
To što vidiš razliku u samo dva slova govori samo o tvojoj inteligenciji i (ne)znanju.Kraljevo i Valjevo se razlikuju u 2 slova. Nemam nameru da pamtim odakle je neka forumašica, zaista...
Ta sintagma, ako uopšte znaš šta je značenje te reči koju si slučajno upotrebio ili čuo negde u nekom kvizu ili na TV-u je stilska figura oksimoron.A sintagmu "ogromna Srbijica" da ne komentarišem...

Зашто пас једе измет?
Uh, to mi je noćna mora... Malo se osladi, a u ostatak ugazi pa raznese po kući i to po tepihu, isključivo.
http://www.balkankinology.net/pricaonica/viewtopic.php?f=8&t=24936&start=30
Nažalost i ja imam isti problem sa svojom rotticom i jede drek,mislim da nije niti mačiji niti ljudski,nego od nekog drugog psa..
moram li ti reći da dobijem slom živacakad vidim što žvače i još me onako smrdljiva dođe polizat i puhne u mene..
http://svijet-ljubimaca.com/forum/viewtopic.php?t=19928
![]()
![]()
![]()

) 

Напротив, ми смо најебали колективно јер смо дозволили да нас неки извитоперени ликови, подржани од НВО и странаца, тероришу својим болесним идејама.Mišljenje 2 % forumaša koji ovde postuju zaista neću da razmatram kao ispravan stav. Šta više, ako mišljenje vas dvojice treba da bude ideja vodilja ove države, onda smo svi nayebali kolektivno.
Opa, čitaš sajtove o kućnim ljubimcima!
Psi zaista imaju ružan običaj da jedu izmet, naročito kada su štenci. Ako to rade kao odrasli, znači da im je potrebna promena režima ishrane ... i da sad ne tupim o tome.
Vidiš, moji psi nikada nisu imali tu naviku.
Takođe - nije da nikada nisu probali da me liznu po nosu, ali su brzo naučeni šta smeju a šta ne.
(Međutim, postojale su druge životinjske vrste koje su me lizale po licu, i nije bilo neugodno.)
Smrad iz usta psa koji jede izmet nije naročito različit od smrada iz usta čoveka sa pokvarenim zubima, želudačnim problemima itd.
Uostalom, i ljudi katkad jedu g...a, pa im to brzo oprostimo i nastavimo da se družimo, ćaskamo itd.
I šta sad? Kakve to veze ima sa ljubavlju?
Nažalost, nemam psa.
Je l ti sad krivo što nemam s kim da se ližem?
Ili drago?