BEOGRAD - Semir Ibrahimovic, sin jednog od sestorice pobijenih Bosnjaka u Trnovu, i Refija Alic iz Udruzenja zena Srebrenice, o svojim sjecanjima i sudjenju Skorpionima u Beogradu
Majka nije vjerovala: Semir Ibrahimovic
Na snimku se vidi kako mom ocu koji lezi, valjda je bio ranjen, ispaljuju tri metka u glavu, i cuje se snimatelj koji kaze: Valter brani Sarajevo - prica za "Danas" Semir Ibrahimovic
Semir Ibrahimovic Bojan Toncic
Sagovornici "Danasa" Semir Ibrahimovic i Refija Alic, uz posredstvo Fonda za humanitarno pravo, prate sudjenje pripadnicima drzavne policijske jedinice Skorpioni optuzenima za ubistvo sestorice Bosnjaka u Trnovu. Video snimak ovog zlocina emitovan je u maju prosle godine u Haskom tribunalu i na TV.
Semir Ibrahimovic bio je osmogodisnjak kada je posljednji put vidio oca Smajila (35), jednog od sestorice ubijenih cija je smrt zabiljezena i na filmu.
- Pravda ce se na ovom sudjenju na neki nacin zadovoljiti, ali to nece vratiti mog oca. Ali ne zna se ko je ubice tu poslao, ko je naredio da ubijaju. Nema na sudjenju ni onoga ko je sve to snimao - kaze Ibrahimovic.
"Ne smijm, nije Mladic jos dozvolio"
- Isao sam s majkom i tri sestre ka autobusu, pokraj njihovih auta, pratio nas je jedan vojnik. Drugi mu je rekao: "Vodi jednu u kabinu". A ovaj je odgovorio: "Ne smem, nije Mladic jos dozvolio". Znaci, cekali su samo njegovo naredjenje - kaze Semir Ibrahimovic.
On smatra da se tesko i sporo mijenja odnos gradjana Srbije prema srebrenickom zlocinu.
- Evo danas nam je taksista rekao da Srbi sude Srbima i da Ratka Mladica ne treba izruciti, da su se Srbi samo branili, te da treba suditi samo Hrvatima i Muslimanima. Nisam htio da cutim, rekao sam mu da nije izgubio nikog svog i da zaveze. Ima svuda takvih ljudi, mislim da i dalje vecina podrzava ono sto je radio Milosevicev rezim.
Zivim zbog djeteta: Refija Alic
Refija AlicOn je prvi put snimak video na BIH televiziji. - Prepoznao sam svog oca u dijelu snimka u kojem zarobljeni izlaze iz kamiona. Po odjeci, stasu, po nacinu hoda. Bilo mi je tesko, nisam znao sta da radim. Pozvao sam majku i rekao joj sta sam vidio. Ona nije vjerovala. Poslije smo, u slijedecim vijestima, zajedno gledali snimak i ona je prepoznala oca - kaze Semir Ibrahimovic.
Semirov otac vodio se kao nestao, ali je porodica, kaze, znala da je ubijen.
- Otisao je sa ostalim muskarcima 10. jula, kada je Srebrenica pala. Nas je rastanak bio tezak, imali smo osjecaj da se vidimo poslednji put. Otisao je ka Tuzli "marsem smrti". Pucalo se svih strana, nismo znali hocemo li prezivjeti. On je trcao, prelazio je most i mahao nam. Imao je koznu jaknu i plavu kosulju, sto sam vidio i na snimku - kaze Ibrahimovic.
Za porodice ubijenih, naglasava sagovornik Danasa, sudjenje je tesko, ali nece odustati i dolazice na svako rociste.
- Tesko mi je, gledam kako ljudi koji su ubili mog oca ulaze u sudnicu, smiju se, masu svojim porodicama. A nasih nema, mrtvi su. Ne mozemo ih vratiti. Pobijeni su na brutalan i grozan nacin. Jedan covjek na snimku kaze: "Daj mi vode, pa me ubij", a ubica mu ne da ni kap vode. Na snimku se vidi kako mom ocu koji lezi, valjda je bio ranjen, ispaljuju tri metka u glavu. Cuje se i snimatelj koji kaze: "Valter brani Sarajevo". U optuznici se navodi da su oni bili paravojna formacija, a svi znamo da su bili iz MUP Srbije. Ubice su iz Srbije, iz Sida, dosli su iz Srbije da ratuju - kaze Ibrahimovic.
- Do 1993. zivjeli smo u Konjevic Polju, u opstini Bratunac. Kada je srpska vojska zauzela taj region morali smo da se odselimo u Srebrenicu, gdje smo zivjeli do 1995. Bilo je strasno. Gladovali smo. Kada je Srebrenica padala, otisli smo sa ostalima u Potocare. Nasi su morali da odu, ostali su mi deca i zene Bili smo u Potocarima kada je usla vojska Ratka Mladica, palili su kuce, pucali. Dosao je dzipom, pricao je da ce zene i djeca da idu u autobuse. Prije Mladicevog dolaska, u autobuse su mogli da udju i i muskarci. Kada je on dosao, nije vise mogao ni djecak od 13 godina, ni starac.
Refija Alic iz Potocara, aktivistkinja Udruzenja zena Srebrenice, takodje prati sudjenje.
- Ovdje smo da bismo pratile sudjenje i pruzile podrsku ovim porodicama. Svi smo unesreceni, ali moramo da iskazemo solidarnost. Znamo sudbinu ove sestorice ljudi, a sigurno su se mnoge strasne stvari desavale. Kada smo 11. jula protjerani iz svojih kuca moja kcerka je imala samo 11 dana. Moj muz je sa svojim ocem krenuo ka Tuzli. Rastajali smo se. Rekao mi je da ne placem, da moram da mislim na nase dijete. Nikada ga vise nisam videla. Bili smo u panici, usla je vojska s psima, s redenicima, bili smo u krugu, opkoljeni. Onda su nas ukrcali u autobuse, sa mnom je bio i moj brat Jusuf Bekric koji je tada imao 15 godina. U autobus je usao Ratko Mladic i rekao da sva muska djeca podignu ruke da ih izbroji. Tog prvog dana su, vjerovatno zbog stranaca i medija, pustali djecu da prodju, a posle su vracali i one s deset godina - kaze Rafija Alic.
O muzu nista nije saznala
- Nisam saznala da je zarobljen, ubijen, ne znam gdje su njegovi posmrtni ostaci. Otac je isto otisao preko sume "marsem smrti". Njegovi posmrtni ostaci pronadjeni su u masovnoj grobnici u selu Kasaba. Uzrok smrti - strijeljanje u glavu. Tesko mi je, ali zivim zbog djeteta. Sta cu, ono nema nikog osim mene, ni nene, ni djeda, ni daidze ni amidze - kaze Refija Alic.
Majka nije vjerovala: Semir Ibrahimovic
Na snimku se vidi kako mom ocu koji lezi, valjda je bio ranjen, ispaljuju tri metka u glavu, i cuje se snimatelj koji kaze: Valter brani Sarajevo - prica za "Danas" Semir Ibrahimovic
Semir Ibrahimovic Bojan Toncic
Sagovornici "Danasa" Semir Ibrahimovic i Refija Alic, uz posredstvo Fonda za humanitarno pravo, prate sudjenje pripadnicima drzavne policijske jedinice Skorpioni optuzenima za ubistvo sestorice Bosnjaka u Trnovu. Video snimak ovog zlocina emitovan je u maju prosle godine u Haskom tribunalu i na TV.
Semir Ibrahimovic bio je osmogodisnjak kada je posljednji put vidio oca Smajila (35), jednog od sestorice ubijenih cija je smrt zabiljezena i na filmu.
- Pravda ce se na ovom sudjenju na neki nacin zadovoljiti, ali to nece vratiti mog oca. Ali ne zna se ko je ubice tu poslao, ko je naredio da ubijaju. Nema na sudjenju ni onoga ko je sve to snimao - kaze Ibrahimovic.
"Ne smijm, nije Mladic jos dozvolio"
- Isao sam s majkom i tri sestre ka autobusu, pokraj njihovih auta, pratio nas je jedan vojnik. Drugi mu je rekao: "Vodi jednu u kabinu". A ovaj je odgovorio: "Ne smem, nije Mladic jos dozvolio". Znaci, cekali su samo njegovo naredjenje - kaze Semir Ibrahimovic.
On smatra da se tesko i sporo mijenja odnos gradjana Srbije prema srebrenickom zlocinu.
- Evo danas nam je taksista rekao da Srbi sude Srbima i da Ratka Mladica ne treba izruciti, da su se Srbi samo branili, te da treba suditi samo Hrvatima i Muslimanima. Nisam htio da cutim, rekao sam mu da nije izgubio nikog svog i da zaveze. Ima svuda takvih ljudi, mislim da i dalje vecina podrzava ono sto je radio Milosevicev rezim.
Zivim zbog djeteta: Refija Alic
Refija AlicOn je prvi put snimak video na BIH televiziji. - Prepoznao sam svog oca u dijelu snimka u kojem zarobljeni izlaze iz kamiona. Po odjeci, stasu, po nacinu hoda. Bilo mi je tesko, nisam znao sta da radim. Pozvao sam majku i rekao joj sta sam vidio. Ona nije vjerovala. Poslije smo, u slijedecim vijestima, zajedno gledali snimak i ona je prepoznala oca - kaze Semir Ibrahimovic.
Semirov otac vodio se kao nestao, ali je porodica, kaze, znala da je ubijen.
- Otisao je sa ostalim muskarcima 10. jula, kada je Srebrenica pala. Nas je rastanak bio tezak, imali smo osjecaj da se vidimo poslednji put. Otisao je ka Tuzli "marsem smrti". Pucalo se svih strana, nismo znali hocemo li prezivjeti. On je trcao, prelazio je most i mahao nam. Imao je koznu jaknu i plavu kosulju, sto sam vidio i na snimku - kaze Ibrahimovic.
Za porodice ubijenih, naglasava sagovornik Danasa, sudjenje je tesko, ali nece odustati i dolazice na svako rociste.
- Tesko mi je, gledam kako ljudi koji su ubili mog oca ulaze u sudnicu, smiju se, masu svojim porodicama. A nasih nema, mrtvi su. Ne mozemo ih vratiti. Pobijeni su na brutalan i grozan nacin. Jedan covjek na snimku kaze: "Daj mi vode, pa me ubij", a ubica mu ne da ni kap vode. Na snimku se vidi kako mom ocu koji lezi, valjda je bio ranjen, ispaljuju tri metka u glavu. Cuje se i snimatelj koji kaze: "Valter brani Sarajevo". U optuznici se navodi da su oni bili paravojna formacija, a svi znamo da su bili iz MUP Srbije. Ubice su iz Srbije, iz Sida, dosli su iz Srbije da ratuju - kaze Ibrahimovic.
- Do 1993. zivjeli smo u Konjevic Polju, u opstini Bratunac. Kada je srpska vojska zauzela taj region morali smo da se odselimo u Srebrenicu, gdje smo zivjeli do 1995. Bilo je strasno. Gladovali smo. Kada je Srebrenica padala, otisli smo sa ostalima u Potocare. Nasi su morali da odu, ostali su mi deca i zene Bili smo u Potocarima kada je usla vojska Ratka Mladica, palili su kuce, pucali. Dosao je dzipom, pricao je da ce zene i djeca da idu u autobuse. Prije Mladicevog dolaska, u autobuse su mogli da udju i i muskarci. Kada je on dosao, nije vise mogao ni djecak od 13 godina, ni starac.
Refija Alic iz Potocara, aktivistkinja Udruzenja zena Srebrenice, takodje prati sudjenje.
- Ovdje smo da bismo pratile sudjenje i pruzile podrsku ovim porodicama. Svi smo unesreceni, ali moramo da iskazemo solidarnost. Znamo sudbinu ove sestorice ljudi, a sigurno su se mnoge strasne stvari desavale. Kada smo 11. jula protjerani iz svojih kuca moja kcerka je imala samo 11 dana. Moj muz je sa svojim ocem krenuo ka Tuzli. Rastajali smo se. Rekao mi je da ne placem, da moram da mislim na nase dijete. Nikada ga vise nisam videla. Bili smo u panici, usla je vojska s psima, s redenicima, bili smo u krugu, opkoljeni. Onda su nas ukrcali u autobuse, sa mnom je bio i moj brat Jusuf Bekric koji je tada imao 15 godina. U autobus je usao Ratko Mladic i rekao da sva muska djeca podignu ruke da ih izbroji. Tog prvog dana su, vjerovatno zbog stranaca i medija, pustali djecu da prodju, a posle su vracali i one s deset godina - kaze Rafija Alic.
O muzu nista nije saznala
- Nisam saznala da je zarobljen, ubijen, ne znam gdje su njegovi posmrtni ostaci. Otac je isto otisao preko sume "marsem smrti". Njegovi posmrtni ostaci pronadjeni su u masovnoj grobnici u selu Kasaba. Uzrok smrti - strijeljanje u glavu. Tesko mi je, ali zivim zbog djeteta. Sta cu, ono nema nikog osim mene, ni nene, ni djeda, ni daidze ni amidze - kaze Refija Alic.
Poslednja izmena:
