U trenucima samoce i tisine!

1617013806892.png
 
"Ponovo me ne voli danima.
Zaboravlja svoje otiske
na zaleđenom staklu.
Ide naokolo ljut
na leptire koji
odbijaju da uginu.
Ponovo me ne voli.
Osećam na potiljku
puščanu cev kako se smeje.
To traje danima.
Danima
diše drugačije.
Odsutan, dalek.
Utišava vreme, mudruje.
Uhvatim ga krišom
kako proverava
koliko je preostalo prostora
ispod rebara.
Meri šakama rastojanje
Između nas.
Ne voli me danima.
Traje to odavno.
Zagledan u sebe
uzdiše namernom hladnoćom.
Noću čujem kako
mi zaboravlja ime u snu.
Danima se budim
sa perjem na očima.
Ponovo me ne voli.
Bez i jedne reči."

Bibelot de Verre
132516908_2837189913189193_6536131929466098068_n.jpg
 
"Ne znam kako se ti voliš.
Oprosti blesavosti mojoj.
Zato je toliko nespretno.
Prosuto, umazano, smotano.
Kao kad slomiš teglicu sa slatkim od jagoda.
Bude ti žao.
Ulepiš se brišući, prsti procvetaju,
pomeša mirise proleće,
Krv ključa od jagoda, staklići režu,
ne vide se, a znaš da su tu,
Ali uporno ne prestaješ.
Oštro pod jezikom. Medno na duši.
Ne znaš šta je?
Ne znam ni ja.
Tražila sam, svuda.
Neko uputstvo, ili makar recept.
Isčitala spaljene knjige iz Aleksandrijske biblioteke.
Kroz snove pričala sa mudracima i učenima.
Nigde odgovora nema
Kako se ti voliš.
Oprosti mom neznanju.
Znala sam nekad. Čak i umela.
Blistavo i sjajno i do kraja.
Al' tebe nekako ne umem.
Probam da doletim,
Leptiri mi pobegnu kad zažmurim.
Hoću da pokušam , makar u zemlju propala,
i propadnem bez glasa da pustim.
Od straha. Od vreline. Od siline.
Od nečega. Ne znam čega.
A i dalje ne umem da te volim.
Sve mi premalo.
Bledo. Nedorečeno.
Sve mi smešno.
Patetično i bezbojno.
Pitala iskusne i one neiskusne.
Kako se ti voliš.
Rešavala rebuse,
prevrtala kamenje po putu.
Našla tajne znane i neznane,
Čuvane i nečuvane.
Ali i dalje ne znam
Kako se ti voliš. "

Bibelot de Verre
169071110_2909097352665115_8421399954304117777_n.jpg
 

Back
Top