Suradnja NATO-a i Rusije Vijeće NATO-Rusija
Istim je dogovorom uspostavljeno Vijeće NATO-Rusija (NATO – Russia Council, NRC) koje je zamijenilo PJC. Svih 26 zemalja članica NATO-a i Rusija ravnopravno sudjeluju u NRC i njemu podčinjene strukture djeluju po načelu konsenzusa i trajnog političkog dijaloga. Članice NRC-a djeluju kao nacionalni predstavnici te na način konzistentan njihovim kolektivnim obvezama i zadaćama. Pritom članice NATO-a i Rusija zadržavaju pravo na samostalno djelovanje, iako je njihov zajednički cilj u okviru NRC-a rad na svim područjima u kojima dijele interese i poteškoće. Ta su područja navedena u Temeljem aktu, a suradnja se intenzivira na nizu ključnih pitanja poput borbe protiv terorizma, upravljanja kriznim situacijama, sprječavanja proliferacije, nadzora naoružanja, mjera za izgradnju povjerenja, obrane od krstarećih raketa, logistike, vojno-vojne suradnje, obrambenih reformi i civilnih izvanrednih situacija. Nova se područja mogu dodati popisu temeljem suglasnosti članica.
NRC je osnovao nekoliko radionica i odbora za izgradnju suradnje na ovim i drugim područjima, poput znanstvene suradnje i izazova modernog društva. Do razmjene mišljenja unutar NRC-a dolazi i oko međunarodnih pitanja koja se tiču sigurnosti na euroatlantskom području, primjerice stanje na Balkanu, u Afganistanu, Gruziji, Ukrajini, Iraku, te na širem bliskoistočnom području. NRC također pomaže izgradnju političke volje za poduzimanjem zajedničkih inicijativa poput aktualnog projekta za istraživanje potencijala NRC-a u borbi protiv prijetnje izazvane afganistanskim narkoticima.
Druga konkretna ilustracija razine političke suradnje postignute NRCom, proizašle iz otvorene razmjene mišljenja koja je potiču, jest zajednički usvojena izjava ministara vanjskih poslova NRC-a 9. prosinca 2004. godine u jeku ozbiljne političke krize u Ukrajini. NRC je pozvao sve stranke da ustraju u mjerama izbjegavanja nasilja, da se suzdrže od zastrašivanja glasača, te da zajednički rade na stvaranju slobodnih i pravednih izbora koji odražavaju volju ukrajinskog naroda. Članovi NRC-a naglasili su potporu demokraciji, nezavisnosti, suverenosti i teritorijalnom integritetu Ukrajine – vitalnim čimbenicima zajedničke i nedjeljive stabilnosti i sigurnosti za svakoga. Od svog osnutka, NRC se razvio u djelotvoran mehanizam za konzultacije, izgradnju konsenzusa, suradnju, zajedničko donošenje odluka i djelovanje, te je s vremenom postao stup partnerstva NATO-a i Rusije. Pozitivan razvoj suradnje između NATO-a i Rusije nudi dobre izglede za njegovu budućnost te za daljnji konkretan razvoj. Održavanje postojećeg trenda, utemeljenog na prošlim političkim i operativnim dostignućima, bit će značajan čimbenik u izgradnji većih mogućnosti za buduću suradnju.
Olakšavanje kontakata i suradnja
Ruska misija pri NATO-u osnovana je u ožujku 1998. godine s ciljem lakše suradnje i konzultacija između NATO-a i Rusije. Početkom 2001. godine, u Moskvi je otvoren NATO Ured za informiranje (NATO Information Office, NIO) s ciljem poboljšanja međusobnog razumijevanja putem širenja informacija i publikacija, te organizacije konferencija i seminara za ciljanu publiku i akademija za mlade studente. Konkretnije, zadaća NIO-a jest objasniti potrebu suradnje NATO-a i Rusije koja naglašava veliki broj područja u kojima se isprepliću njihovi interesi, primjerice borba protiv terorizma, sprječavanje širenja oružja za masovno uništenje, te razmjena iskustava glede obrambenih reformi i vojne transformacije.
U svibnju 2002. godine, u Moskvi je osnovana Vojna misija za vezu s ciljem jačanja transparentnosti i omogućavanja redovitih kontakata, protoka informacija i konzultacija između NATO-ovog Vojnog odbora i ruskog Ministarstva obrane. Izravna sigurna telefonska komunikacija između ureda Glavnog tajnika NATO-a i ruskog ministra obrane uspostavljena je 2003. godine. Ruski vojni odjel za vezu osnovan je 2004. godine u NATO-ovom strateškom operativnom zapovjedništvu u Monsu (Belgija), (the Supreme Headquaters Allied Powers in Europe, SHAPE). Ruski časnici su također dodijeljeni u Partnersku koordinacijsku ćeliju (Partership Coordination Cell) u SHAPE-u kako bi olakšali sudjelovanje u PfP aktivnostima.
Borba protiv terorizma
Nigdje se stavovi članica NATO-a i Rusije nisu jasnije podudarali koliko kada je riječ o borbi protiv terorizma koji je postao velika prijetnja međunarodnoj sigurnosti i stabilnosti i zahtijeva pojačano koordiniran odgovor. U ljeto 2004. godine, brojni tragični događaji uzrokovani terorizmom u Rusiji doveli su do izvanredne sjednice NRC-a po prvi puta u povijesti. Veleposlanci NRC-a snažno su osudili terorizam u bilo kojem obliku, te su iznova potvrdili svoju odlučnost da zajedničkim naporima stanu na kraj ovoj općoj prijetnji. Uslijedili su konkretni koraci poput osnutka NRC-ovog Akcijskog plana protiv terorizma odobrenog od ministara vanjskih poslova NRC-a 9. prosinca 2004. godine. Isti plan nudi strukturu i cilj suradnji NRC-a na ovom ključnom području, te udružuje suradnju NRC-a usredotočenu na sprječavanje terorizma, borbu protiv terorističkog djelovanja te upravljanje posljedicama u slučaju terorističkih napada.
Organizirana je zajednička procjena konkretnih opasnosti od terorizma koja se neprestano revidira. Na trima konferencijama na visokoj razini - 2002. godine u Rimu i Moskvi, te 2004. godine u Norfolku (Virginia, SAD) - raspravljalo se o ulozi vojske u borbi protiv terorizma, dajući savjete za razvijanje praktične vojne suradnje na ovom području. Konferencija održana
u Sloveniji u lipnju 2005. godine, bila je usredotočena na izazove s kojima se suočavaju državne vlasti u Rusiji, Španjolskoj, Turskoj i Sjedinjenim Američkim Državama rješavajući posljedice nedavnih terorističkih napada, te na način na koji su se naučene lekcije otada ugradile u politiku i praksu.
Posebni oblici borbe protiv terorizma također su ključno žarište mnogih područja suradnje u okviru NRC-a, primjerice planiranje u izvanrednim situacijama, sprječavanje proliferacije, nadzor zračnog prostora, obrana od krstarećih projektila, obrambena reforma i znanstvena suradnja.
Suočavanje s drugim novim prijetnjama sigurnosti
Prijetnja, dosad bez presedana, uzrokovana sve većom dostupnošću balističkih projektila, tema je suradnje na području obrane od krstarećih projektila na kojem su NATO i Rusija postigli dojmljive rezultate. Prijelomna je bila združena vježba na zapovjednom mjestu koja je obavljena u Sjedinjenim Američkim Državama u ožujku 2004. godine, koristeći računalom simuliran scenarij kako bi se procijenio eksperimentalni koncept operacija obrane od krstarećih prijektila. Nakon toga je slijedila druga vježba u Nizozemskoj, u ožujku 2005. godine. Cilj je bio uspostaviti razinu vojne interoperabilnosti koja bi NATO-u i Rusiji omogućila brz i djelotvoran odgovor na prijetnje balističkim projektilima NATO-ovim i ruskim postrojbama koje sudjeluju u združenoj misiji.
NRC-ova Studija o interoperabilnosti na području protubalističke obrane ušla je u svoju drugu fazu 2005. godine. U izradi je i NRC-ova inicijativa o kemijskoj, biološkoj i radiološkoj zaštiti. Zajednički se rad nastavlja i glede nuklearnih pitanja i suradnje protiv proliferacije oružja za masovno uništenje. Suradnja se također odvija i na području nadzora zračnog prostora s ciljem jačanja transparentnosti i zračne sigurnosti te suprotstavljanja prijetnjama poput mogućeg korištenja civilnih zrakoplova u terorističke svrhe. Provodi se i studija o izvedivosti uzajamne razmjene podataka u okviru «Cooperative Airspace» inicijative.
Operativna suradnja
Sve do povlačenja svojih vojnih snaga u ljeto 2003. godine, Rusija je sedam godina bila jedan od najvećih ne-NATO davatelja postrojbi tijekom mirovnih operacija na Balkanu, gdje su ruski vojnici surađivali sa snagama Saveza i drugim zemljama partnerima kako bi podržali nastojanja međunarodne zajednice u izgradnji trajnog mira i stabilnosti u regiji. Ruski su mirovnjaci prvotno bili raspoređeni u Bosnu i Hercegovinu u siječnju 1996. godine kao dio multinacionalne brigade u sjevernom sektoru, obnašajući zadaće dnevne ophodnje i sigurnosnog nadzora te pomoći u obnovi i humanitarnim akcijama. Nakon što su odigrali ključnu diplomatsku ulogu u osiguranju završetka sukoba na Kosovu, unatoč nesuglasicama oko NATO-ove zračne kampanje 1999. godine, ruski su se vojnici rasporedili na Kosovo u lipnju 1999. godine, gdje su bili dio multinacionalnih brigada u istočnom, sjevernom i južnom
dijelu pokrajine, i gdje su pomagali voditi prištinsku zračnu luku i osiguravali medicinski materijal i usluge.
Nadograđujući se na iskustvo stečeno suradnjom u mirovnim operacijama na Balkanu, razvijen je opći koncept zajedničkih mirovnih operacija koji bi trebao služiti kao osnova NATO-ovim i ruskim mirovnim operacijama te pružati detaljan nacrt zajedničkog rada s ciljem postizanja stabilne, konstruktivne i transparentne suradnje između NATO-a i Rusije. U prosincu 2004. godine, sve potrebne formalnosti privedene su kraju za rusko sudjelovanje u NATO-ovoj pomorskoj operaciji «Active Endeavour - OAE» u Sredozemlju. Sudjelovanje Rusije u ovoj operaciji predstavlja početak novog razdoblja operativnih aktivnosti obuhvaćajući razvoj veće vojne interoperabilnosti glede upravljanja krizama i borbe protiv terorizma. Zemlje članice NATO-a također su pozdravile ruski prijedlog o pružanju praktične potpore NATO-ovim Međunarodnim snagama sigurnosti u Afganistanu. 21. travnja 2005. godine, na marginama neslužbenog sastanka NRC-ovih ministara vanjskih poslova u Vilniusu (Litva), Rusija se priključila NATO-ovom statusu snaga PfP-a, uspostavivši time potreban zakonodavni okvir za daljnje operativne aktivnosti i jačanje praktične suradnje.
http://www.mvpei.hr/nato.aspx?mh=216&mv=1227
