Kafić U senci izvrnute torte - Knjiški moljci XXXIII

Voliš da bereš cveće dok se voziš
Obožavljem !!
bull-happy.gif
 
Isla sam jednom :lol: ne ponovilo se
Mi smo se jednom iz Užica vraćali za NS, bio neki odron u tunelima,
Skoro dva dana smo stajali u nekoj bestragiji.
Koje veselje kad smo konačno krenuli
Još jednog detalja se sećam, na nekoj od stanica, opustošili smo vagon restoran.
Pokupovali sve što je bilo jestivo iz bifea.
Nikad više kafa, čajeva, vode nije bilo prodato.
 
Što se tiče putovanja na duže relacija ako mogu uvek biram vozom.
Komontnije je i oouštenije, imaš i više prostora nego kad se putuje busom.
To ima svojih draži, zamisli da naši vozovi idu 400km na sat, bila bi na moru za sat vremena, skroz bezveze! Ovako putuješ dva dana, poneseš hranu, pečeno pile, gibanicu, barena jaja, vanilice... pa se razmenjujemo u kupeu, ja tebi štrudlu ti meni krofnu, a voz polako klacka, ti uživaš u predelima, gledaš kanjone, reke, planine, šume... pa se sklope poznanastva, razmene se telefoni, padne i zaljubljivanje... ma lepota života!
 
Poslednja izmena:
Ja sam proveo 3 godine (ne svaki dan) na vojnim aerodromima, pa sam imao prilika za letenjem. A putnićkim avionima sam dosta leteo.
Tata je bio terenac, uvek sam išla sa njim pomalo pomagala oko posla, a ako bi negde duže boravio, bilo je rada i u kuhinji, bilo vremena i za zezanje, upoznavanje mnogih ljudi.
Išlo se nekad autom, nekad kombijem, povremeno i vozom.
Busom smo išli jednom ili dvaput, ali to je bilo zbog opuštanja, ne zbog posla.
 
To ima svojih draži, zamisli da naši vozovi idu 400km na sat, bila bi na moru za sat vremena, skroz bezveze! Ovako putuješ dva dana, poneseš hranu, pečeno pile, gibanicu, barena jaja, vanilice... pa se razmenjujemo u kupeu, ja tebi štrudlu ti meni krofnu, a voz polako klacka, ti uživaš u predelima, gledaš kanjone, reke, planine, šume... pa sklope poznanastva, razmene se telefoni, padne i zaljubljivanje... ma lepota života!
Bilo je i toga

Onda čekaš pismo, ili razglednicu


Ali ono što se dešavalo sa razglednicama.
Mi pošaljemo babi razglednicu prvi dan, ostanemo 10ak dana, vratimo se i babi stigne razglednica kad se i mi vratimo kući.
O kilometarskom pričanju telefonom....
 
To ima svojih draži, zamisli da naši vozovi idu 400km na sat, bila bi na moru za sat vremena, skroz bezveze! Ovako putuješ dva dana, poneseš hranu, pečeno pile, gibanicu, barena jaja, vanilice... pa se razmenjujemo u kupeu, ja tebi štrudlu ti meni krofnu, a voz polako klacka, ti uživaš u predelima, gledaš kanjone, reke, planine, šume... pa se sklope poznanastva, razmene se telefoni, padne i zaljubljivanje... ma lepota života!
Da bre, danas svi negde zure
 

Back
Top