Sve ovo pokazuje komplekse inferiornosti, napose srpske (a i muslimanske).
Dakle važniji narodi u povijesti doživjeli su znatnu redukciju povijesti kad se ozbiljno počelo istraživati.
Npr., kod Židova tradicionalno povijest počinje s Abrahamom -4000 g. (Adama i Evu nitko osim luđaka ne uzima ozbiljno, kao ni potop i sl.). No, sad je prevladavajuće mišljenje, na temelju arheologije i tekstualne kritike, da njihova povijest počinje 1000 godina kasnije, s jahvističkim kultom u doba Davida -3000 g.
Većina je mišljenja da je David postojao, oko 1000. pr.n.e., (iako je sve o njemu povijesni roman), kao i kronologija ostalih priča.
Pseudopovijesne priče (Abraham, Isak, Josip u Egiptu, Mojsije,..) skoro sigurno su bajke. Manj idio povjesničara drži da bi u njima mogao biti trag nekih istinitih događaja- iako samo trag, dok većina misli da su fikcija, kao većina zbivanja iz Homerove "Ilijade".
I tako ode 1000 godina u prah, a još više s Kinezima.
I toliko o znanstvenosti historiografije glede mutnih razdoblja i postraničnih priča i legendarnih prepričavanja.