To je tvoj stav kao istoričara ili kao forumskog trola? Jer to je bitna razlika
Kažeš Srbi se često pozivaju na Ajnharda... Na koje istorijske izvore o Dalmaciji iz tog vremena se vi pozivate?
Mi kažemo da je Einhard sprdnja na n-tu potenciju. Nama nisu potrebni neki bezvezni likovi tipa bajki Andersena.
"LiudevitusSiscia civitate relicta, ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatiepartem obtinere dicitur, fugiendo se contulit", sto odgovara:[Ljudevit (knez donje Panonije 822. - prim. CafeHome) ostavivisigrad Sisak, pobijeze k Srbima, za koji se narod veli, da posjedujeveliki dio Dalmacije)."
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Komentar:
Ovu nebulozucemo rasclaniti u vise koraka:
1. Ocito je,iz interpretacije prethodnoga teksta, da se pod "Srbima"cilja na mjesto Srb u Lici.
No, na duboku zalost srpskih mitomana, taj naziv nema veze sa srpskimnarodom.
Naime, kao sto govori opis iz sveucilisnoga udzbenika (Klaic)
" Posto je Ljudevit stekao uvjerenje da su unutrasnji uvjetiza ustanak dovoljno dozreli, povod se ustanku lako nasao. Franackianali javljaju da je Ljudevit "smisljao nesto nova" ida je lazno optuzio markgrofa Kadolaha "zbog okrutnosti i drskosti".102Zato se cini da u "okrutnosti i drskosti" Kadolaha - kolikosu tuzbe imale stvarnu historijsku podlogu mozemo gledati pokusajda se uvodjenjem franackoga feudalnoga elementa oslabi slavenskiotpor. Kao da u prilog takvu tumacenju govori i podatak o ustankuHrvata koji je zabiljezio autor 30. poglavlja De administrando imperio.
Naime, govoreci o Hrvatima u Dalmaciji, autor tvrdi da se oni "izvjestanbroj godina pokoravahu Francima kao i ranije u svojoj zemlji; Francibijahu prema njima toliko okrutni da su dojencad Hrvata ubijalii davali psima. Ne mogavsi to podnositi Hrvati se od njih odmetnu,pobivsi njihove namjesnike. Zbog toga krene protiv njih iz Franackevelika vojska i, ratujuci medjusobno sedam godina, najzad i s mukompobijede Hrvati i pobiju sve Franke i njihova arhonta Kocila".102
Eginhardus 818
"(Harastalli) erant ibi, et aliarum nationem
legati Abotritorum videlicet ac Bornae Ducis Guduscanorum,
et Timotianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciverant,
et ad fines nostros se contulerant; simul, et Lindewiti
Ducis Panoniae inferioris...."
Eihard 818
"Bijahuondje ( u Herstallu ) i poslanici drugih naroda, tj.
Aborita, Borne, vojvode Guduskana, i Timotijana koji su
se nedavno odcijepili iz saveza s Bugarima i smjestili se
kod nasih granica, a u jedno i vojvode donje Panonije
Lindevita...."
Ovaj odlomakjasno pokazuje da su Timocani,
o kojima govori i Draganovic, bili
u Ljudevitovom taboru.
Eginhardus 819
(relata rebellioneLindeviti)
"Bornavero Dux Dalmatiae cum magnis copiis ad Colapium f luvium Lindevitoad se venienti occurens,
in prima congressione a Guduscanis deseritur: auxilio tamen Praetorianorumsuorum protectus, evasit;
periit in eo praelio Dragomosus socer Lindeviti, qui in exordiodefectionis relicto genero, Bornae
se coniunxerat. Guduscani domum regressi, iterum a Borna subiguntur.At Lindewitus occasionem nactus, cum valida manu, mense Decembri,Dalmatiam ingressus,ferro et igne eandem devastat; cui cum Bornase
penitus imparem respiceret, omnia sua Castella inclusit, et ipsecum delecta manu nunc a tergo, nunc a latere in sistens, Lindewiticopias noctu, et interdiu ubicumque poterat, laceravit, neque eumin sua Provincia impune versari permisit,ad extremum gravi damnoaffectum, regione cogit excedere tribus hominum millibus de exercituillius interfectis, et trecentis, vel eo amplius Caballis captis,praeter Sarcinas,et spolia diversi generis direpta, quae qualiterguesta fuerint, per Legatos suos Imperatori ninciare curavit."
za 819. godinu
(izvijestivsi o Ljudevitovoj buni)
"Bornapak, vojvoda Dalmacije, podje s velikim cetama k rijeci Kolapiju susret Lindevitu koji je dolazio k njemu i u prvom ga sukobu napusteGuduskani. Ipak se spasio uz zastitu i pomoc svoje osobne straze.U toj je bici poginuo Lindevitov tast Dragomos, koji je ostaviozeta na pocetku otpadnistva i pripojio se Borni. Guduskani se vratisekucama, i Borna ih opet podvrgne. Lindevit pak ugrabi priliku iudje u mjesecu prosincu sa snaznom cetom u Dalmaciju, te je pustosiognjem i macem. Borna je uvidjao da mu je potpuno nedorastao, paje zatvorio sve svoje utvrde, a sam je pristajao za njim s odabranomcetom, sad s ledja sad s boka, i unistavao Lindevitove cete nocui danju gdje je god mogao. Nije mu dozvolio da se nekaznjeno krecenjegovom pokrajinom nego ga je prinudio da izidje iz tog podrucjado krajnosti oslabljen teskim gubicima. Pobio je tri tisuce ljudiiz njegove vojske, a osim prtljage i raznovrsnog preotetog plijena,pohvatao j tristo ili vise konja. Pobrinuo se da po svojim poslanicimajavi Caru kako je to izveo."
Iz ovoga odlomkase ne vidi nista o Srbima.
Eginhardus 821
"IntereaBorna Dux Dalmatiae, atque Liburniae defunctus est,
et petente populo, atque Imperatore conveniente, nepos illius
nomine Ladasclavus successor ei constitutus est."
Einhard 821
"Medjutimje umro vojvoda Dalmacije i Liburnije
Borna, a na zhatjev naroda i uz Carevo slaganje
nasljednikom mu je postavljen njegov necak imenom
Ladasklav".
Jedino sto jeinteresantno iz ovoga prikaza je jasno naznacena
vlast Borne u Dalmaciji ( za koju smo rekli da je obuhvacala
daleko vece podrucje no danas ). U svim prikazima Bornine
vladavine i sukoba s Ljudevitom nigdje se ne spominju
"Sorabi" niti Srbi. No, pricekajmo malo....
Eginhardus822.
"Exercitusde Italia propter Lindeviticum bellum conficiendum in Pannoniammissus est, ad cuius adventum Lindevitus, Siscia Civitate relicta,ad Sorabos (quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur)fugiendo se contulit, et uno ex Ducibus eorum, a quo receptus est,per dolum interf ecto, Civitatem eius in suam redegit ditionem,missis tamen ad exercitum Imperatoris Legatis suis, ad eius praesentiamse velle venire promisit."
823.
"Allatumest Imperatori de interitu Lindeviti, quod relictis Sorabis cumin Dalmatiam ad Lindemuslum Avunculum Bornae Ducis pervenisset,et aliquantum temporis cum eo moratus fuisset, dolo ipsius fuissetinter fectus."
Einhard za822.
"Iz Italijeje u Panoniju poslana vojska da dokrajci rat s Lindevitom. Na njenje dolazak Lindevit napustio grad Sisciju i na bijegu se skloniok Sorabima. (Kaze se da taj narod zaprema velik dio Dalmacije.)Na prijevaru je ubio jednog njihovog vojvodu koji ga je bio prihvatioi njegov je grad doveo pod svoju vlast. Ipak je k Carevoj vojsciuputio svoje poslanike i obecao da je voljan stupiti preda nj."
823.
"Caru jedojavljeno o Lindevitovoj smrti, tj. da je napustio Sorabe, a kadje dosao u Dalmaciju k Lindemuslu, ujaku vojvode Borne, i neko vrijemeproboravio kod njega, da je ubijen njegovom varkom."
I, konacno,ovdje se pojavljuje bajka o "Sorabima" koji zapremajuvelik dio Dalmacije.
Kratko cemo prokomentirati ovaj odlomak:
1. Tijekom ratakoji je trajao nekoliko godina, i obuhvatio
je podrucje sjeverne Hrvatske, oko 1/3 sadasnje BiH,
Sloveniju te Dalmatinsko podrucje do Splita, Sorabi/Srbi se
nigdje ne spominju, ni kao nevazan faktor. No- spomenuti su
srpski saveznici Timocani, na podrucju sadasnje Srbije.
2. No, odjedanput,Ljudevit iz Siska bjezi ravno
saveznickim "Sorabima", koji nastavaju "velik dioDalmacije"
( o cemu je ovaj fiction jedini spomen, jer ga nema ni u jednom
drugom ljetopisu, kao ni i drugm dijelovima Einhardove kronike ).
3. I, da stvarbude jos bizarnija, Ljudevit se tamo pokazao
kao, blago receno, nedolican gost. On ubije jednog njihovog vojvodu
i zavlada njegovim gradom. Tek tako. Dosao izbjeglica, ubio vladara
i zavladao bez otpora domorodaca. I to u nekom neimenovanom gradu
( usput, u sredovjecnoj Bosni Srbi nisu bili osnivaci nijednogagrada,
osim u Podrinju, i to stoljecima kasnije ). Naravno- stvar je jasnaako
se uzme u obzir da je to castrum Srb ( o etimologiji smo govorili) u
Lici, a ne o nekom posebnom narodu "Sorabima". Ako bise prica
i interpretirala doslovno- bila bi vrlo ponizavajuca po rano-srednjovjekovne
Srbe, ciji je je jedini spomen u podrucju Hrvatske i veceg dijelaBiH,
povezan s totalnom pasivnoscu i nedostatkom bilo kakve vojne ili
politicke organizacije. U usporedbi s zestokim visegodisnjim ratom
panonskih Hrvata protiv jedine velesile zapadne Europe i njenih
saveznika- ovo bi djelovalo kao obracun kod O.K. Corrala prema
Staljingradskoj bici.