Slap888
Aktivan član
- Poruka
- 1.762
U početku je bila Reč, i Reč je bila sa Bogom, i Bog je bio Reč Ivan 1:1
Kažu da Isus nije Bog zato jer je nastao i imao Oca. Za takvo nešto baš je bila prava prilika kod Ivana da kaže "U početku nastade Reč". Riječ je nastala a preko nje ili kroz nju i sve drugo je nastalo. Ali nije tako. Ivan to ne kaza. "Otac" znači nešto drugo. Rani mislioci su to dobro razumjeli kad su kazali "Od Boga Bog". Zašto je išlo to dupliranje? Zato jer je Bog odlučio strukturirati globalno Nebo na Nebesa nad Nebesima i na drugo područje zvano samo Nebesa. Tako imamo i dva prijestolja (Otkrivenje 3:21). I još dva razloga zašto se je Bog duplirao u dvije forme. Neću vam reći, ali idem reći nešto drugo;
Dakle stvaranje se odvijalo unutar Boga Duha Svetog, unutar Očevih duhova i u odnosu sa Sinovim duhom, te završno kroz Sinov duh. Mogu gornje rečeno nadopuniti i dokazati stihom iz Psalama 33:6 gdje stoji pisano; “Riječju Jahvinom nebesa su sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova”. Iz Ivana 1:1 znamo da je Isus “Riječ” a ja bih pobliže rekao da je Isus izgovorena Očeva Riječ. Otac je dao Riječ ili pokrenuo voljnu energiju Duha Svetog ili energiju svojih šest duhova koja je odaslana u Sinov duh u kojem se odvija stvaralački čin a nakon toga i odašinjanje stvorenog u prostor i vrijeme. Apostol Ivan i Pavao to razumiju kad ukazuju da je kroz Sina ili po Sinu sve stvoreno. Iz Psalama 33:6 jasno je da je Krist ta izgovorena Riječ i da su usta Jahvina Krist. To je ono što ovdje objašnjavam da Otac i Sin dijele zajedničkog Duha Svetog a time i zajedničko svojstvo JHVH. Ako su Jahvina usta zapravo Sin onda je jasno da Sin ima svoju vječnost sa Ocem u Duhu Svetom. Jahvina usta su vječna a ona su Sin. Sin je Jahve. Tijelo Duha Svetog su Očevi duhovi, a usta Duha Svetog su Sinov središnji duh. Otac je alfa stvaranju a Sin omega.
U Djelima 3:15 Petar Isusa otkriva kao Boga, “začetnika života”. Iz Joba (33:4) doznajemo da Duh Božji stvaralac. Idemo onda Oca i Sina potražiti u tom Duhu! Znamo; iz središta Duha Svetog poteko je stvaranje, iz Krista koji je njegovo središte. Krist je omega stvaranju a može se reći u drugom smislu i alfa ili pozicioni početak stvorenom (Otkrivenje 3:14, a bit će i omega ili uništavatelj griješnom ili preoblikovanom. Valja shvatiti; samo impersonalni Krist može biti sveprožimajući, i jedino na taj nači “sve u njemu ima svoje postojanje” (Kološanima 1:17). Dakle, reklo bi se „logičan slijed događaja“ ili dužnosti; stvaralac svijeta je i održavalac tog svijeta. Da je samo Otac stvaralac, onda bi bio i jedini održavalac, ali nije. Ako „sve u Sinu ima svoje postojanje“, to ne znači da sve u Ocu nema svoje postojanje (iako to nije kod Pavla naglašeno) jer Otac i Sin dijele sveprožimajućeg Duha Svetog po kojemu zajedno stvaraju i održavaju svijet. Ili preciznije; kroz sedam svojih duhova Duha Svetoga Otac i Sin stvarali su svijet. Nisam nigdje pročitao da razni kršćanski teolozi koriste pojam „sustvaralac“ i „suodržavalac“ za Krista, kako bi postupno i preciznije iznosili objašnjenja o Kristovom stvaralačkom činu i Kristovom boštvu.
Djelić teksta iz moje radne knjige.
Kažu da Isus nije Bog zato jer je nastao i imao Oca. Za takvo nešto baš je bila prava prilika kod Ivana da kaže "U početku nastade Reč". Riječ je nastala a preko nje ili kroz nju i sve drugo je nastalo. Ali nije tako. Ivan to ne kaza. "Otac" znači nešto drugo. Rani mislioci su to dobro razumjeli kad su kazali "Od Boga Bog". Zašto je išlo to dupliranje? Zato jer je Bog odlučio strukturirati globalno Nebo na Nebesa nad Nebesima i na drugo područje zvano samo Nebesa. Tako imamo i dva prijestolja (Otkrivenje 3:21). I još dva razloga zašto se je Bog duplirao u dvije forme. Neću vam reći, ali idem reći nešto drugo;
Dakle stvaranje se odvijalo unutar Boga Duha Svetog, unutar Očevih duhova i u odnosu sa Sinovim duhom, te završno kroz Sinov duh. Mogu gornje rečeno nadopuniti i dokazati stihom iz Psalama 33:6 gdje stoji pisano; “Riječju Jahvinom nebesa su sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova”. Iz Ivana 1:1 znamo da je Isus “Riječ” a ja bih pobliže rekao da je Isus izgovorena Očeva Riječ. Otac je dao Riječ ili pokrenuo voljnu energiju Duha Svetog ili energiju svojih šest duhova koja je odaslana u Sinov duh u kojem se odvija stvaralački čin a nakon toga i odašinjanje stvorenog u prostor i vrijeme. Apostol Ivan i Pavao to razumiju kad ukazuju da je kroz Sina ili po Sinu sve stvoreno. Iz Psalama 33:6 jasno je da je Krist ta izgovorena Riječ i da su usta Jahvina Krist. To je ono što ovdje objašnjavam da Otac i Sin dijele zajedničkog Duha Svetog a time i zajedničko svojstvo JHVH. Ako su Jahvina usta zapravo Sin onda je jasno da Sin ima svoju vječnost sa Ocem u Duhu Svetom. Jahvina usta su vječna a ona su Sin. Sin je Jahve. Tijelo Duha Svetog su Očevi duhovi, a usta Duha Svetog su Sinov središnji duh. Otac je alfa stvaranju a Sin omega.
U Djelima 3:15 Petar Isusa otkriva kao Boga, “začetnika života”. Iz Joba (33:4) doznajemo da Duh Božji stvaralac. Idemo onda Oca i Sina potražiti u tom Duhu! Znamo; iz središta Duha Svetog poteko je stvaranje, iz Krista koji je njegovo središte. Krist je omega stvaranju a može se reći u drugom smislu i alfa ili pozicioni početak stvorenom (Otkrivenje 3:14, a bit će i omega ili uništavatelj griješnom ili preoblikovanom. Valja shvatiti; samo impersonalni Krist može biti sveprožimajući, i jedino na taj nači “sve u njemu ima svoje postojanje” (Kološanima 1:17). Dakle, reklo bi se „logičan slijed događaja“ ili dužnosti; stvaralac svijeta je i održavalac tog svijeta. Da je samo Otac stvaralac, onda bi bio i jedini održavalac, ali nije. Ako „sve u Sinu ima svoje postojanje“, to ne znači da sve u Ocu nema svoje postojanje (iako to nije kod Pavla naglašeno) jer Otac i Sin dijele sveprožimajućeg Duha Svetog po kojemu zajedno stvaraju i održavaju svijet. Ili preciznije; kroz sedam svojih duhova Duha Svetoga Otac i Sin stvarali su svijet. Nisam nigdje pročitao da razni kršćanski teolozi koriste pojam „sustvaralac“ i „suodržavalac“ za Krista, kako bi postupno i preciznije iznosili objašnjenja o Kristovom stvaralačkom činu i Kristovom boštvu.
Djelić teksta iz moje radne knjige.
