U početku je bila Reč

Slap888

Aktivan član
Poruka
1.782
U početku je bila Reč, i Reč je bila sa Bogom, i Bog je bio Reč Ivan 1:1

Kažu da Isus nije Bog zato jer je nastao i imao Oca. Za takvo nešto baš je bila prava prilika kod Ivana da kaže "U početku nastade Reč". Riječ je nastala a preko nje ili kroz nju i sve drugo je nastalo. Ali nije tako. Ivan to ne kaza. "Otac" znači nešto drugo. Rani mislioci su to dobro razumjeli kad su kazali "Od Boga Bog". Zašto je išlo to dupliranje? Zato jer je Bog odlučio strukturirati globalno Nebo na Nebesa nad Nebesima i na drugo područje zvano samo Nebesa. Tako imamo i dva prijestolja (Otkrivenje 3:21). I još dva razloga zašto se je Bog duplirao u dvije forme. Neću vam reći, ali idem reći nešto drugo;

Dakle stvaranje se odvijalo unutar Boga Duha Svetog, unutar Očevih duhova i u odnosu sa Sinovim duhom, te završno kroz Sinov duh. Mogu gornje rečeno nadopuniti i dokazati stihom iz Psalama 33:6 gdje stoji pisano; “Riječju Jahvinom nebesa su sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova”. Iz Ivana 1:1 znamo da je Isus “Riječ” a ja bih pobliže rekao da je Isus izgovorena Očeva Riječ. Otac je dao Riječ ili pokrenuo voljnu energiju Duha Svetog ili energiju svojih šest duhova koja je odaslana u Sinov duh u kojem se odvija stvaralački čin a nakon toga i odašinjanje stvorenog u prostor i vrijeme. Apostol Ivan i Pavao to razumiju kad ukazuju da je kroz Sina ili po Sinu sve stvoreno. Iz Psalama 33:6 jasno je da je Krist ta izgovorena Riječ i da su usta Jahvina Krist. To je ono što ovdje objašnjavam da Otac i Sin dijele zajedničkog Duha Svetog a time i zajedničko svojstvo JHVH. Ako su Jahvina usta zapravo Sin onda je jasno da Sin ima svoju vječnost sa Ocem u Duhu Svetom. Jahvina usta su vječna a ona su Sin. Sin je Jahve. Tijelo Duha Svetog su Očevi duhovi, a usta Duha Svetog su Sinov središnji duh. Otac je alfa stvaranju a Sin omega.



U Djelima 3:15 Petar Isusa otkriva kao Boga, “začetnika života”. Iz Joba (33:4) doznajemo da Duh Božji stvaralac. Idemo onda Oca i Sina potražiti u tom Duhu! Znamo; iz središta Duha Svetog poteko je stvaranje, iz Krista koji je njegovo središte. Krist je omega stvaranju a može se reći u drugom smislu i alfa ili pozicioni početak stvorenom (Otkrivenje 3:14, a bit će i omega ili uništavatelj griješnom ili preoblikovanom. Valja shvatiti; samo impersonalni Krist može biti sveprožimajući, i jedino na taj nači “sve u njemu ima svoje postojanje” (Kološanima 1:17). Dakle, reklo bi se „logičan slijed događaja“ ili dužnosti; stvaralac svijeta je i održavalac tog svijeta. Da je samo Otac stvaralac, onda bi bio i jedini održavalac, ali nije. Ako „sve u Sinu ima svoje postojanje“, to ne znači da sve u Ocu nema svoje postojanje (iako to nije kod Pavla naglašeno) jer Otac i Sin dijele sveprožimajućeg Duha Svetog po kojemu zajedno stvaraju i održavaju svijet. Ili preciznije; kroz sedam svojih duhova Duha Svetoga Otac i Sin stvarali su svijet. Nisam nigdje pročitao da razni kršćanski teolozi koriste pojam „sustvaralac“ i „suodržavalac“ za Krista, kako bi postupno i preciznije iznosili objašnjenja o Kristovom stvaralačkom činu i Kristovom boštvu.

Djelić teksta iz moje radne knjige.
 
U početku je bila Reč, i Reč je bila sa Bogom, i Bog je bio Reč Ivan 1:1

Kažu da Isus nije Bog zato jer je nastao i imao Oca. Za takvo nešto baš je bila prava prilika kod Ivana da kaže "U početku nastade Reč". Riječ je nastala a preko nje ili kroz nju i sve drugo je nastalo. Ali nije tako. Ivan to ne kaza. "Otac" znači nešto drugo. Rani mislioci su to dobro razumjeli kad su kazali "Od Boga Bog". Zašto je išlo to dupliranje? Zato jer je Bog odlučio strukturirati globalno Nebo na Nebesa nad Nebesima i na drugo područje zvano samo Nebesa. Tako imamo i dva prijestolja (Otkrivenje 3:21). I još dva razloga zašto se je Bog duplirao u dvije forme. Neću vam reći, ali idem reći nešto drugo;

Dakle stvaranje se odvijalo unutar Boga Duha Svetog, unutar Očevih duhova i u odnosu sa Sinovim duhom, te završno kroz Sinov duh. Mogu gornje rečeno nadopuniti i dokazati stihom iz Psalama 33:6 gdje stoji pisano; “Riječju Jahvinom nebesa su sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova”. Iz Ivana 1:1 znamo da je Isus “Riječ” a ja bih pobliže rekao da je Isus izgovorena Očeva Riječ. Otac je dao Riječ ili pokrenuo voljnu energiju Duha Svetog ili energiju svojih šest duhova koja je odaslana u Sinov duh u kojem se odvija stvaralački čin a nakon toga i odašinjanje stvorenog u prostor i vrijeme. Apostol Ivan i Pavao to razumiju kad ukazuju da je kroz Sina ili po Sinu sve stvoreno. Iz Psalama 33:6 jasno je da je Krist ta izgovorena Riječ i da su usta Jahvina Krist. To je ono što ovdje objašnjavam da Otac i Sin dijele zajedničkog Duha Svetog a time i zajedničko svojstvo JHVH. Ako su Jahvina usta zapravo Sin onda je jasno da Sin ima svoju vječnost sa Ocem u Duhu Svetom. Jahvina usta su vječna a ona su Sin. Sin je Jahve. Tijelo Duha Svetog su Očevi duhovi, a usta Duha Svetog su Sinov središnji duh. Otac je alfa stvaranju a Sin omega.



U Djelima 3:15 Petar Isusa otkriva kao Boga, “začetnika života”. Iz Joba (33:4) doznajemo da Duh Božji stvaralac. Idemo onda Oca i Sina potražiti u tom Duhu! Znamo; iz središta Duha Svetog poteko je stvaranje, iz Krista koji je njegovo središte. Krist je omega stvaranju a može se reći u drugom smislu i alfa ili pozicioni početak stvorenom (Otkrivenje 3:14, a bit će i omega ili uništavatelj griješnom ili preoblikovanom. Valja shvatiti; samo impersonalni Krist može biti sveprožimajući, i jedino na taj nači “sve u njemu ima svoje postojanje” (Kološanima 1:17). Dakle, reklo bi se „logičan slijed događaja“ ili dužnosti; stvaralac svijeta je i održavalac tog svijeta. Da je samo Otac stvaralac, onda bi bio i jedini održavalac, ali nije. Ako „sve u Sinu ima svoje postojanje“, to ne znači da sve u Ocu nema svoje postojanje (iako to nije kod Pavla naglašeno) jer Otac i Sin dijele sveprožimajućeg Duha Svetog po kojemu zajedno stvaraju i održavaju svijet. Ili preciznije; kroz sedam svojih duhova Duha Svetoga Otac i Sin stvarali su svijet. Nisam nigdje pročitao da razni kršćanski teolozi koriste pojam „sustvaralac“ i „suodržavalac“ za Krista, kako bi postupno i preciznije iznosili objašnjenja o Kristovom stvaralačkom činu i Kristovom boštvu.

Djelić teksta iz moje radne knjige.
I onda opet ispadne nije sija nego vrat. I ti si objasnio da nije sija ali je vrat?

A nije ni vrat ni sija.
 
Ако се замислимо како Бог ствара? Прво што му је потребно да има је ум који ће да смисли то што ће се створити, А писмо нас учи да је Христос Логос, А логос значи Ум. Значи Христос је ум кроз којег је Бог смислио све што ће створити. И писмо нам и каже све је кроз Њега и За Њега створено. Нема ту ништа нејасно за онога ко хоће да схвати како Божанско биће изгледа. Писмо каже да смо по образу Божјем створени, И видећи да ми имамо ум кроз који маштајући смишљамо и креирамо многе ствари. Не треба бити посебно паметан па видети да будући да и Бог има ум, да смо стварно по образу Божјем створени.
Кажем створени мислећи на телесног човека а не на духовног који се рађа. И посматрајући како наш ум функционише ми можемо да разумемо да је Бог у својој машти све изкреирао пре него је свет призван у биће. Ми смо рођени у његовом уму још пре почетка времена јер каже писмо да нам је и свака длака на глави избројана. Он је наше животе проживео у свом уму и чуо сваку нашу реч и видео сваку нашу помисао и оне су му биле градивни материјал од кога је уређена наша судбина, Христос нас учи да ако променимо своју Истину да ће она утицати на то какве ће бити наше мисли па самим тим и наша судбина.
Значи ми смо у могућности да утичемо на своју судбину а то нас враћа у вечност у време кад још није створен свет, Враћа нас у тренутак кад Бог машта наш живот и ми можемо да му понудимо лепе мисли и осећања које ће повољно утицати на нашу судбину. Ми смо телом у материји, а умом смо у Божјем уму, тамо негде још пре него је свет постао.

Prvo lice Božanskog Bića je Otac: On je postavio zakone na koji će način ono šta se dešava u umu Sina Duh Božiji, treće lice da stvori u materiji.
Dakle drugo lice stvara u umu a treće lice po zakonima prvog lica stvara u materiji.

Mi kao sinovi Božiji treba da se bavimo stvaranjem u umu a da se ne mešamo u posao Duha koji će to posle da kreira na svoj način u materiji.
Mnogi ljudi su primetili pa imaju običak da kažu, sve čega sam se plašio me je stiglo.
Osećanja koja prate naše misli su snaga koji duh koristi da bi znao kako da kreira ono šta je u umu smišljeno.
Pa kad uz zamisao damo brigu kako to da ostvarimo, duh čuje da mi hoćemo da to što smo kreirali bude izvor briga.
Najbolje je kada viziju začinimo nadom, onda stvari idu u dobrom pravcu, želje samo donose strahove, šta ako se ne ostvari?
 
Da te pitam: Ima vas puno sa tim avatarima sa znacima u duginim bojama, jel to neki znak raspoznavanja?
Ili i ti to zato što voliš da radiš razne stvari?
Gdje si vidio u mome avataru dugine boje ima ih koje nedostaju i ima boja koje u opšte nisu vidljive u spektru duginih boja, kao što su crna, bijela, srebrena i zlatna?

Usput da ti odgovorim ne pripadam nikakvoj LGBT zajednici Heteroseksualne sam orjentacije. Moj avatar samo oslikava slobodno izražavanje u smislu korištenja intuicije kao višeg načina razmišljanja i djelovanja kroz misticizam i gnozu.
 
U početku je bila Reč, i Reč je bila sa Bogom, i Bog je bio Reč Ivan
Pročitao sam sve što si u uvodnom postu ove teme napisao i moj komentar glasi da sve to nikakve veze sa stvarnošću nema. Naime, moglo bi da ima veze sa stvrnošću, ali samo pod uslovom da govorimo o stvarnosti, onakvoj kakva ona zaista jeste, a ne o onome što verujemo da stvarnost jeste.

A kada je reč o stvarnosti onakvoj kakva jeste, najbolji primer trojednosti stvarnosti je "jaje-pile-koka". To je najoriginalniji primer onoga što pojam "tojednost" podrazumeva. Koka je "Otac" , "Sin" je DNK molekul i jajetu, koji u sebi nosi kompletnu informaciju o građi tela koke, po kojoj će taj DNK molekul da sagradi pile, a zatim i koku. A "Svti Duh" bi tu bila živa i svesna građa od koje se gradi telo i koke i DNK molekula, a kasnije i pilrta . Ta građa po informaciji koju u sebio nosi DNK molekul, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, maizmenično gradi i jaje i pile i koku.

Sva materijalna tela od kojih se Univerzum sastoji se uvek iznova, po principu "jaje-pile-koka", večito i uvek iznova grade i ruše. tj. nastaju i nestaju, tako što se večito pretaču kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. Što važi i za ceo Univerzum.

Kada je reč o Univerzumu, njegovo početno stranje je nematerijalni Kvantni vakuum. To je polje nematerijalne Svesti koja u sebi nosi informaciju o Univerzumu i to živo i svesno polje je
ono što bi trebalo da ima značenje "Svetog duha". Ono će po toj informacoji da sagradi ceo Univerzu, i ta faza stvaranja Univerzuma ima značenje "Sina". A kad se Univerzum potpuno sagradi, on će da igra ulogu Oca, koji će po malo da gubi energiju, stari, da bi se na kraju srušio i ponovo vratio u ono prvobitno nematerijalno stanje Kvantnog vakuuma, mirovanja i odmaranja. Naravno, sa informacijom o Univerzumu, po kojoj će, kada se odmori, ponovo da se pokrene i sagradi isti takav Univerzum kak je i ranije bio, Ovo pretakanje Svesti (Svetog Duha) kroz svoja tri prirodna oblika i stanja je večito. NIkada nije polelo i nikada neće da završi.

Na kraju evo šta je indiski fizičar i jogin Mahariši, tvorac svetskog pokreta za trnscendentalnu meditaciju, rekao o tome. On se kroz meditaciju prosvetli i putem ličng iskustva sve to dobrim delom proverio. On je o tome rekao ovo:

„U osnovi sveta stoji ujedinjeno polje svih prirodnih zakona. To je nešto nematerijalno, vanvremensko, nemanifestovano, neaktivno. To je veliko ništa, koje je početak i uzrok svega. U njemu postoji sve, sve velike i male stvari, svi svetovi, svi oblici, svi odnosi, ali samo kao princip, kao ideja, kao latentna mogućnost. To je čista svest. I kad se deo te čiste svesti, makar i najsitnija njena čestica, izdvoji i stupi u aktivno stanje, kad postane dinamična, pretvara se u konkretnu stvar, u materiju, u biće, u svemir. To ništa ima potpunu svest o sebi, jer je čista svest. Ima ogromnu, beskonačnu moć samoorganizovanja, jer je kreativno, jer je ujedinjeno polje svih sposobnosti, svih mogućnosti. Njegova priroda je savršenstvo, sklad, harmonija, blaženstvo i sve što nastaje iz toga zadržava tu osobinu, ostaje blaženstvo“.
 
Pročitao sam sve što si u uvodnom postu ove teme napisao i moj komentar glasi da sve to nikakve veze sa stvarnošću nema. Naime, moglo bi da ima veze sa stvrnošću, ali samo pod uslovom da govorimo o stvarnosti, onakvoj kakva ona zaista jeste, a ne o onome što verujemo da stvarnost jeste.

A kada je reč o stvarnosti onakvoj kakva jeste, najbolji primer trojednosti stvarnosti je "jaje-pile-koka". To je najoriginalniji primer onoga što pojam "tojednost" podrazumeva. Koka je "Otac" , "Sin" je DNK molekul i jajetu, koji u sebi nosi kompletnu informaciju o građi tela koke, po kojoj će taj DNK molekul da sagradi pile, a zatim i koku. A "Svti Duh" bi tu bila živa i svesna građa od koje se gradi telo i koke i DNK molekula, a kasnije i pilrta . Ta građa po informaciji koju u sebio nosi DNK molekul, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, maizmenično gradi i jaje i pile i koku.

Sva materijalna tela od kojih se Univerzum sastoji se uvek iznova, po principu "jaje-pile-koka", večito i uvek iznova grade i ruše. tj. nastaju i nestaju, tako što se večito pretaču kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. Što važi i za ceo Univerzum.

Kada je reč o Univerzumu, njegovo početno stranje je nematerijalni Kvantni vakuum. To je polje nematerijalne Svesti koja u sebi nosi informaciju o Univerzumu i to živo i svesno polje je
ono što bi trebalo da ima značenje "Svetog duha". Ono će po toj informacoji da sagradi ceo Univerzu, i ta faza stvaranja Univerzuma ima značenje "Sina". A kad se Univerzum potpuno sagradi, on će da igra ulogu Oca, koji će po malo da gubi energiju, stari, da bi se na kraju srušio i ponovo vratio u ono prvobitno nematerijalno stanje Kvantnog vakuuma, mirovanja i odmaranja. Naravno, sa informacijom o Univerzumu, po kojoj će, kada se odmori, ponovo da se pokrene i sagradi isti takav Univerzum kak je i ranije bio, Ovo pretakanje Svesti (Svetog Duha) kroz svoja tri prirodna oblika i stanja je večito. NIkada nije polelo i nikada neće da završi.

Na kraju evo šta je indiski fizičar i jogin Mahariši, tvorac svetskog pokreta za trnscendentalnu meditaciju, rekao o tome. On se kroz meditaciju prosvetli i putem ličng iskustva sve to dobrim delom proverio. On je o tome rekao ovo:

„U osnovi sveta stoji ujedinjeno polje svih prirodnih zakona. To je nešto nematerijalno, vanvremensko, nemanifestovano, neaktivno. To je veliko ništa, koje je početak i uzrok svega. U njemu postoji sve, sve velike i male stvari, svi svetovi, svi oblici, svi odnosi, ali samo kao princip, kao ideja, kao latentna mogućnost. To je čista svest. I kad se deo te čiste svesti, makar i najsitnija njena čestica, izdvoji i stupi u aktivno stanje, kad postane dinamična, pretvara se u konkretnu stvar, u materiju, u biće, u svemir. To ništa ima potpunu svest o sebi, jer je čista svest. Ima ogromnu, beskonačnu moć samoorganizovanja, jer je kreativno, jer je ujedinjeno polje svih sposobnosti, svih mogućnosti. Njegova priroda je savršenstvo, sklad, harmonija, blaženstvo i sve što nastaje iz toga zadržava tu osobinu, ostaje blaženstvo“.
Da li se ti baviš peradarstvom ili si se bavio pa voliš da navodiš tu svoju formulu Boga po kokoški?
 
Sva materijalna tijela koja čine Svemir grade se i uništavaju iznova i iznova, prema principu "jaje-kokoš-pijetao". tj. nastaju i nestaju, vječno prolazeći kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. Što se odnosi i na cijeli Svemir.
Jedna grana grčke filozofije razmišljala je u tom smislu: "Svijet je vječna živa vatra koja se smijerom pali i smijerom gasi". Vedska filozofija također ima tu teoriju kroz Bramu, Višnu i Šivu koji razara. No te teorije su glupost. Duhovni svijet je stabilnost i zakon, na vječnost stvoren dok je materijani svijet područje karme i grijeha uh Božje obećanje da će posvuda dovesti red.
 
Da li se ti baviš peradarstvom ili si se bavio pa voliš da navodiš tu svoju formulu Boga po kokoški?
Ako je religija ta koja treba da nam pomoću Boga objasni stvarnost i ako je stvarnost manifestacija Boha, taada je logično da mi u toj njegovoj maifestaviji trba i da prepoznamo i dokažemo Božije
postojanje. I ja to i pokušavam. A ne da verujemo u nekakvog izmiščjenog Boga, kojeg nigde u stvarnosti nema.
 
Ako je religija ta koja treba da nam pomoću Boga objasni stvarnost i ako je stvarnost manifestacija Boha, taada je logično da mi u toj njegovoj maifestaviji trba i da prepoznamo i dokažemo Božije
postojanje. I ja to i pokušavam. A ne da verujemo u nekakvog izmiščjenog Boga, kojeg nigde u stvarnosti nema.
Upravo tako, Bog je se čak potrudio da nam ukaže šta da radimo i kako da dokažemo njegovo postojanje.
Ali Intelektualcima se to čini suludo, pa neće ni da pokušaju. Bolje je im je reći da Bog ne postoji.
 
Jedna grana grčke filozofije razmišljala je u tom smislu: "Svijet je vječna živa vatra koja se smijerom pali i smijerom gasi". Vedska filozofija također ima tu teoriju kroz Bramu, Višnu i Šivu koji razara. No te teorije su glupost. Duhovni svijet je stabilnost i zakon, na vječnost stvoren dok je materijani svijet područje karme i grijeha uh Božje obećanje da će posvuda dovesti red.
Moj odgovor na ovaj tvoj stav je isti kao i ovaj koji sam gore dao ovoj "Sekhem". Boga ne možemo da tražimo izvan stvarnosti, jer u početku beše samo Bog i njegova reč. Koji je celokupnu stvarnost koja danas postoji, stvorio upravo taj isti Bog, svojim kretanjem i radomm, kroz svoju reč. A to znači da su Bog i Stvarnost jedno i isto i da izvan postojeće stvarnosti nikakvog drugog Boga nema. I Imajući to na umu, ako želimo da do kraja spoznamo Boga, ne ostaje nam druga mogućnost već da Boga spoznamo po načinu spoznavanja postoječe stvarnosti, pa i nas samih, koji smo takođe deo te iste stvarnosti. I kad to konačno i učinimo, shvatimo da izučavajući sebe kao deo stvarnosti ne možemo da spoznamo ništa drugo do Svest. I na kraju da shvatimo da je i ceo Univerzum Svest i da je i Bog, Svest.

A kad uz pomoć prirodnih nauka, psihologije i drugih nauka pokušamo da spoznamo Svest i sve njene moći, tada lako otkrivamo, dokazujemo i razumemo da Svest ima sve one osobine koje vernici pripisuju Bogu. To su nestvorivost i neuništivost, sveznanje, svemočnost, sveprisutnost, trojednost itd.

Već odavno postoji filozofski pravac, panteizam, koji stoji na stanovištu da su Bog i Univerzum jedno i sto. I moje otkriće Zakona sveukupnog postojanja svodi se upravo na to da samo Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti postoji. U nauci već postoje dokazi za to kao i logika pomoću koje sve to može veoma lako i da se objasni i razume. Tako da sada lako možemo da zaključimo da nauka može od svetskih religija da preuzme dužnost i dokazivanja i objašnjavanja Božijeg postojanja, pomoću kojeg svi lako možemo da shvatimo da svetske religije već odavno ne udovoljavaju svrsi kojoj su namenjene. I da pod hitno moraju da menjaju svoja učenja i usklažuju ih sa naukom. Jer u protivnom, verske svetske institucije, zajedno sa političkim, ovakve kakve jesu dovešće ovaj naš svet do samouništenja.

Ono nnajbitnije što treba i što je mogiće saznati o Svesti, odnosno, Bogu i stvarnosti koju je stvorio, nalazi se ovde.

https://docs.google.com/document/d/1OluSzJsp2j7N9BJ5zeqmz_brQTYf9OMQ/edit
 
Upravo tako, Bog je se čak potrudio da nam ukaže šta da radimo i kako da dokažemo njegovo postojanje.
Ali Intelektualcima se to čini suludo, pa neće ni da pokušaju. Bolje je im je reći da Bog ne postoji.
Drago mi je da makar neko razume u kom pravcu treba da usmerimo svoju pažnju i svoja istraživanja da bi konačno otkrili tajnu sveukupnog postojanja. Svetske religije koje su svoja verovanja preuzele iz starih spisa koje su ostale iza nestalih civilizacija, a ne razumeju o čemu se u tim spisima govori, to ne mogu. Kao ni naučnici, koji još uvek ne uspevaju da reše problem postojanja svesti, zbog totalno pogrešnog načina rešavanja tog problema. Koji se svodi na istraživanje rada ljudskog mozga, zbog totalno pogrešne predpostavke da ljudski mozak proizvodi Svest. A ni na pamet im ne pda da se upitaju ko i kako je proizveo ljudski mozak? Koji da ga nije proizvela visoko razvijena i moćna inteligencija, nikada ne bi mogao da postoji.

Ljudski mozak proizvodi nešto, ali ne Svest. Proizvodi psihičke procese, pomoću kojih dovodi sebe u stannje svesnosti. Ali problem je u tome što istraživači mozga ne shvatajuz da Svest i svesnost nisu isto. Svest je ono koje postoji i raspolaže sposobnostima da proizvodi psihičke procese i pomoću njih dovodis sebe u stanje svesnosti, a svesnost je samo jedno od stanja Svesti, isto kao i nesvesnost. Kad vrši psihičke procese, Svest je svesna, a kad ne vrši, ona tada spava i nije svesna ničega. Prema tome, ljudsko telo i mozak su Svest, jer raspolažu sposobnostima da proizvode fizičke i psihičke procese i pomoću njih dovode sebe u stanje svesnosti,

U krajnjoj liniji, ni ljudsko telo, ni ljudski mozak nisu Svest, već su Svest one elektromagnetne čestice i polja samopokrenutog nematerijalnog Kvantnog vakuuma. One su te koje raspolažu fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja i psihičkim sposobnostima opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog svog naprezanja i kretanja, pomoću kojih grade sve materijalne oblke od kojih se Univerzum sastoji, kao organizacije svog kretanja i rada. U koje spada i ljudsko telo i mozak.

I ako želomo da israjemo na tvrdnji da Bog postoji i da je on sve stvorio, ne preostaje nam drugo nego da svoju pažnju koncentrišemo na sve one činjenice koje su nam u nauci i psihologiji, pa i parapsihologiji, poznate u vezi nastajanja i postojanja materije, života i Univerzuma. A one nas već navode da zapazimo da su sve one u znatnom procentu podudarne sa verskim dogmama o Bogu i Božijem stvaranju. Koje religije, svakako, nisu izmislile, već preuzele kao objašnjenja u vezi postojanja stvarnosti, koja su iza sebe ostavile stare civilizacije. Koje su, po svemu sudeći bile naprednije od naše civilizacije, koje su znale o čemu govore.Da bi ta njihova učenja pripadnici naše civilizacije iskoristila za stvaranje mnoštva različitih religija, jer nisu nrazumele o čemnu je reč.Pa mi danas, kroz razvpj i napredak naših nauka treba da to ponovo otkrijemo i razumemo o čemu se tu zapravo, radi. A to je naravno, Svest. Potpuno nebitno kojim imenom ćemo da zovemo ti jedinstvenu svemoćnu prirodnu pojavu, da li imenom "Svest" ili "Bog". Važno je samo da do kraja razumemo koji pojam iza tih reči se krije.

Uz napomenu da sve što u religijama stoji o Bogu, istinito je. A na nama je samo da uz pomoć nauke, prepoznamo tog Boga u postojećoj stvarnosti. I na kraju shvatimo da je to Svest.
 
Uz napomenu da sve što u religijama stoji o Bogu, istinito je. A na nama je samo da uz pomoć nauke, prepoznamo tog Boga u postojećoj stvarnosti. I na kraju shvatimo da je to Svest.

Bog je prije svega Nadsvijest, ti si svijest a tvoj psić i trešnja u vrtu podsvjest, ali ne ono ljudsko podsvjesno.

Dok ti samo dolaziš do Boga svijesti i paradiraš sa time kao Madura što pleše na svojim lažiranim izborima, vrhunska teologija govori što Bog+ radi sa tom Nadsviješću u odnosu na našu svijest.
 
Poslednja izmena:
Drago mi je da makar neko razume u kom pravcu treba da usmerimo svoju pažnju i svoja istraživanja da bi konačno otkrili tajnu sveukupnog postojanja. Svetske religije koje su svoja verovanja preuzele iz starih spisa koje su ostale iza nestalih civilizacija, a ne razumeju o čemu se u tim spisima govori, to ne mogu. Kao ni naučnici, koji još uvek ne uspevaju da reše problem postojanja svesti, zbog totalno pogrešnog načina rešavanja tog problema. Koji se svodi na istraživanje rada ljudskog mozga, zbog totalno pogrešne predpostavke da ljudski mozak proizvodi Svest. A ni na pamet im ne pda da se upitaju ko i kako je proizveo ljudski mozak? Koji da ga nije proizvela visoko razvijena i moćna inteligencija, nikada ne bi mogao da postoji.

Ljudski mozak proizvodi nešto, ali ne Svest. Proizvodi psihičke procese, pomoću kojih dovodi sebe u stannje svesnosti. Ali problem je u tome što istraživači mozga ne shvatajuz da Svest i svesnost nisu isto. Svest je ono koje postoji i raspolaže sposobnostima da proizvodi psihičke procese i pomoću njih dovodis sebe u stanje svesnosti, a svesnost je samo jedno od stanja Svesti, isto kao i nesvesnost. Kad vrši psihičke procese, Svest je svesna, a kad ne vrši, ona tada spava i nije svesna ničega. Prema tome, ljudsko telo i mozak su Svest, jer raspolažu sposobnostima da proizvode fizičke i psihičke procese i pomoću njih dovode sebe u stanje svesnosti,

U krajnjoj liniji, ni ljudsko telo, ni ljudski mozak nisu Svest, već su Svest one elektromagnetne čestice i polja samopokrenutog nematerijalnog Kvantnog vakuuma. One su te koje raspolažu fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja i psihičkim sposobnostima opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog svog naprezanja i kretanja, pomoću kojih grade sve materijalne oblke od kojih se Univerzum sastoji, kao organizacije svog kretanja i rada. U koje spada i ljudsko telo i mozak.

I ako želomo da israjemo na tvrdnji da Bog postoji i da je on sve stvorio, ne preostaje nam drugo nego da svoju pažnju koncentrišemo na sve one činjenice koje su nam u nauci i psihologiji, pa i parapsihologiji, poznate u vezi nastajanja i postojanja materije, života i Univerzuma. A one nas već navode da zapazimo da su sve one u znatnom procentu podudarne sa verskim dogmama o Bogu i Božijem stvaranju. Koje religije, svakako, nisu izmislile, već preuzele kao objašnjenja u vezi postojanja stvarnosti, koja su iza sebe ostavile stare civilizacije. Koje su, po svemu sudeći bile naprednije od naše civilizacije, koje su znale o čemu govore.Da bi ta njihova učenja pripadnici naše civilizacije iskoristila za stvaranje mnoštva različitih religija, jer nisu nrazumele o čemnu je reč.Pa mi danas, kroz razvpj i napredak naših nauka treba da to ponovo otkrijemo i razumemo o čemu se tu zapravo, radi. A to je naravno, Svest. Potpuno nebitno kojim imenom ćemo da zovemo ti jedinstvenu svemoćnu prirodnu pojavu, da li imenom "Svest" ili "Bog". Važno je samo da do kraja razumemo koji pojam iza tih reči se krije.

Uz napomenu da sve što u religijama stoji o Bogu, istinito je. A na nama je samo da uz pomoć nauke, prepoznamo tog Boga u postojećoj stvarnosti. I na kraju shvatimo da je to Svest.
Meni pojam svest nikako ne leži. Mora da postoji um koji je nečega svestan, Da bi se imala svest o nečemu mora da postoji um koji će to da osvesti.
Sve ono šta bi odredilo svets određuje i um. tako da ja nikako ne vidim potrebu da se pravi razlika, kao da je pojam svest izmišljena da bi se objasnilo nešto šta je iznad uma, neka nadsvest.
Ali kad malo bolje uđemo u stvar mi zapravo vidimo da je svest ipak stanje uma svesnog nečega.
Naš um Ima tri lica, Otac sin i duh. Tako da mi možemo da posmatramo šta se u umu dešava što stvara privid da smo svest koja je iznad uma.

Ali ako malo bolje pogledamo mi vidimo da mi kao um samo menjamo tačku gledišta oslanjajući se na pažnju. PA kad pažnjom posmatramo neku misao mi kao um mislimo, a kada svoju pažnju ne posvetimo nekoj misli mi vidimo prazninu uma jer u našem centru pažnje nema ničega.
Ali pažnja je samo sposobnost uma a ne neka posebna svest.
Tako da postoji jedan da kažemo kosmički um u kome sve postoji i živi i to je Bog.
Sedam sposobnosti o kojima govoriš su sposobnoti uma, nema tu neke posebne svesti.
Duh koji npokreće telo se oslanja na sposobnostri uma da bi znao šta i kako da pokrene telo, i vodi račina o svim hemijskim procesima koji treba da se u telu obave da bi se nešto uradilo. Tako su i hemijski procesi u mozgu pod njegovom kontrolom. ili bar onaj deo u kičmenoj moždini. Jer Otac vlada desnom Hemisverom mozga a Sin levom.
Tako mi u svom nervnom sistemu imamo sliku tri lica božanskog bića gde svako radi svoj posao.

Nevolja nastaje ka Sin okrene leđa Ocu pa živi u svetlosti svoga znanja, u svetlosti svoga intelekta. I budući da je za Duh volja Sina zapovest to nama izgleda kao da mi voljom pokrećemo telo. Ne vidimo da duh pokreće telo u skladu sa našom voljom.
 
Poslednja izmena:
Oh, sad se ti odjednom bojiš "samouništenja" a u tvom učenju stoji da svijet i prolazi kroz fraze samouništenja i ponovnog buđenja, po tebi je i Bog nešto što se uništi pa ponovo rađa i budi.
Smrt nije uništenje. To i religije uće. Smrt je samo prelazak Svesti iz stanja kretanja i umaramnja ustanje mirovanja i odmaranja. To je kao na primer, kad čovek svako veče ide u krebet da spava, kojom prilikm sve njegove fizičke i psihičke aktivnosti utihnu i on iz stanja svesnosti preže u stanje spavanja i nesvesnosti, a ujutro se budi i nastavlja da živi kao i jučče, kao da se ništa nije desilo-

Sve što religije uče to u stvarnosti može i da se proveri i razume, tako da ništa ne mora da se verruje.
 
Bog je prije svega Nadsvijest, ti si svijest a tvoj psić i trešnja u vrtu podsvjest, ali ne ono ljudsko podsvjesno.

Dok ti samo dolaziš do Boga svijesti i paradiraš sa time kao Madura što pleše na svojim lažiranim izborima, vrhunska teologija govori što Bog+ radi sa tom Nadsviješću u odnosu na našu svijest.
Ti se pozivaš na teologiju kao naučnik na nauku, ubeđen da teologija sve zna.Teologija je iz starih spisa nestalih civilizacija pikupila ono što je nekada bila nauka, pa je u nedostatku raazumevanja te nauke smislila mnoga objašnjenja koja sa stvarnmošću nemaaju nikakve veze. Kao što je i teološko objašnjenje pojmova "svest" i "Nadsvest", kao ili "podsvest".

Danas je Univerzum sagrađan od nekoliko slojeva Svesti, koji egzistiraju jedni unutar drugih, kada ulogu podsvesti igra ona niža svest koja se nalazi unutar više svesti. Kao na primer, žive i svesne elementarne čestice unutar šireg živog i svesnog elektromagnerboig polja atoma. Zatim atomio kao niže svesi unutar ćelije kao višeg i šireg polja svesti. Pa ćelije kao niži oblici svesti unutar telesnih organa kao viših obloka svesti. Pa telesni organi kao oblici nižih svesti unutar ljudskog organizma, kao još višeg oblika svesti. Da bi na kraju i sve ljude sveta kao niže oblike svesti obuihvatila, prožela i telepatski povezala u jedinstveno živo i sveno biće, naša, svih ljudi sveta zajednilčka svest, u Jovanovom Otkrivenju nazvana imenom "Jagnje".

I naravno, postoji i ona najviša, Univerzalna svest, koja obuhvata i u sebi sadži ceo Univerzum.

Ali treba da znamo i to da su sve te Svesti od kojih se ceo Univerzum sastoji, jedna i ista Svest, jer svi ti niži oblici Svesti su nastali po načinu odvajanja od Univerzalne Svesti u trenutku početka njene materijaliacije, tj. u trenutku početka gradnje Univerzuma.

Dakle prirodne nauke dnas mogi sve mnogo bolje da objasne nego teologija, tako da dans više ništa ne mora da se veruje.
 
Ti se pozivaš na teologiju kao naučnik na nauku, ubeđen da teologija sve zna.Teologija je iz starih spisa nestalih civilizacija pikupila ono što je nekada bila nauka, pa je u nedostatku raazumevanja te nauke smislila mnoga objašnjenja koja sa stvarnmošću nemaaju nikakve veze. Kao što je i teološko objašnjenje pojmova "svest" i "Nadsvest", kao ili "podsvest".

Danas je Univerzum sagrađan od nekoliko slojeva Svesti, koji egzistiraju jedni unutar drugih, kada ulogu podsvesti igra ona niža svest koja se nalazi unutar više svesti. Kao na primer, žive i svesne elementarne čestice unutar šireg živog i svesnog elektromagnerboig polja atoma. Zatim atomio kao niže svesi unutar ćelije kao višeg i šireg polja svesti. Pa ćelije kao niži oblici svesti unutar telesnih organa kao viših obloka svesti. Pa telesni organi kao oblici nižih svesti unutar ljudskog organizma, kao još višeg oblika svesti. Da bi na kraju i sve ljude sveta kao niže oblike svesti obuihvatila, prožela i telepatski povezala u jedinstveno živo i sveno biće, naša, svih ljudi sveta zajednilčka svest, u Jovanovom Otkrivenju nazvana imenom "Jagnje".

I naravno, postoji i ona najviša, Univerzalna svest, koja obuhvata i u sebi sadži ceo Univerzum.

Ali treba da znamo i to da su sve te Svesti od kojih se ceo Univerzum sastoji, jedna i ista Svest, jer svi ti niži oblici Svesti su nastali po načinu odvajanja od Univerzalne Svesti u trenutku početka njene materijaliacije, tj. u trenutku početka gradnje Univerzuma.

Dakle prirodne nauke dnas mogi sve mnogo bolje da objasne nego teologija, tako da dans više ništa ne mora da se veruje.
Sv Ap Pavle kaže da smo mi svi udi jednog tela, današnjim rečnikom smo ćelije tela našeg gospoda koji je "Jagnje"
Mi svi kao kolektivna svest smo ženski deo gospoda jer božanska bića su muško i žensko u jednome.
Kolektivna svest svih nas je Gospodova duša. I u Bibliji je predstavljena kao devojka za udaju koja se na kraju i udaje za svog ženika koji je "Jagnje"
Gospod je muški deo božanskog bića i predstavlja um koji ima vlast nad svojom ženom, svojom dušom, Njegova volja je iznad volje duše.

Mi kao božanska bića smo umovi Jagnjetovog uma, i Kao takvi smo isti kao i on što je, imamo istih sedam sposobnosti.
I kao što smo mi ćelije Hristovog tela tako i mi imamo ćelije jer smo po obrazu Božijem stvoreni.

Kolektivna svest svih mojih ćelija je moja duša i kroz intelekt kao servis tela ona utiče na misli koje se rađaju u nama kao umu.
Mi kao Gospodar svoga tela kao um koji ima vlast nad telom, svojom voljom vladamo nad svojom dušom.

Primer: Kada neko počne da puši na ćelijskoj opni se stvore receptori za nikotin, i kada nema nikotina u krvi ćelije signaliziraju intelektu da nema nikotina,
Sada intelekt rađa misao potkrepljenu osećanjem žudnje za nikotinom , da zapalimo jednu. I mi krećemo da zapalimo jer verujemo svom intelektu da to tako treba, Duša, naša žena nas je kroz intelekt navela da zapalimo zato što mi kao um nismo izrazili volju da bude drugačije.

Ako mi u umu rodimo misli koje će se suprostaviti ovim mislima od intelekta tada mi možemo doneti odluku da ne zapalimo jer to nije zdravo ili smislimo neki drugoi razlog. I ako smo odlučni da ne zapalimo duša će morati da se povinuje volji uma.

Razumevajući kako funkcionišemo mi kao Um i kao telo mi upoznajemo kako funkcioniše Gospod čijeg smo tela ćelije.
Gospod je dopustio da sve ćelije njegovog tela rade šta koja hoće, ali će uskoro doneti odluku da više neće moći tako. Rak je zahvatio telo i mora da se preduzmu radikalne mere kako bi se telo sačuvalo.
Očekujemo drugi Hristov dolazak.
 

Back
Top