- Poruka
- 130.847

Sediš za kompjuterom, gledaš smešne mačke na YouTube-u, zatim uđeš u Facebook grupu koja je bila cool pre 100 godina i onda ka-bum – She Past Away misteriozno iskoči iz monitora i kaže: „Čekaj, ovo je za tebe!”.
Otprilike tako je došao na She Past Away svet svaki uobičajeni fan turskog sastava. U tome je značajno pomogla objava spota za pesmu „Kasvetli kutlama” na Facebook-u 2012. godine, koja je veoma brzo krenula da se širi, ako ne u celom, bar u podzemnom, muzičkom svetu.
U petak uveče fanovi podzemlja, u crnim majicama sa obeležjima raznih bendova, nestrpljivo su čekali da se otvore vrata Zappa Baze. Između četiri zida Baze beljštali su stroboskopi, dok su snopovi crvenog i zelenog svetla prodirali iz svakog ćoška. Za bend kakav je She Past Away, ovo svetlo se činilo kao neželjeni gost u njihovom mračnom dvorištu.

Iako je bilo neslaganja između onoga što bend predstavlja, odnosno svira na bini i Zappa Baze, koja je izgledala kao uobičajeni noćni klub, publika je vidno uživala u sat i po vremena post-panka. Uživajući, sasvim očekivano, gotovo niko nije pevao uz bend, što je verovatno jedan od pokazatelja koliko vredi čuti She Past Away. Većina ljudi verovatno ni ne zna reč turskog jezika, al’ opet rado sluša „Asimilasyon” do iznemoglosti.
Nebitno da li ih razumemo ili ne, osećaj potpunosti se uvek nađe u tekstu, kao u pesmi „Kasvetli kutlama” koja govori o sumornoj proslavi bez boje i zvuka. Glavnog junaka preplavljaju emocije, a guše ga praznina i propadanje. Ponavljanje fraze „I opet, u ništavilu!” tj. „Kasvetli kutlama” naglašava potonuće u mračno i depresivno mesto.
Ceo njihov nastup se uklapa u tu sliku. Ne skaču sa jednog dela bine na drugi, već se stapaju sa prostorom i muzikom koju stvaraju. Nepomični gitarista i vokal Volkan Caner i Doruk Ozturkcan na sintisajzeru trudili su se da što bolje pokažu tu neobičnu, ali prelepu kombinaciju turskog jezika i post-punka.
Dok tumarate tamnim prostranstvom njihovih nota, misao na sve drugo nestaje i obuzmu vas emocije koje svako prisutan doživi kada se prepusti muzici. Bez obzira da li se borite da ostanete na nogama plešući kao ludak ili samo zatvarate oči i puštate mašti da vas odvede, oseti se taj gotički magnetizam.

Negde na sredini nastupa mogli smo da čujemo i novu pesmu, koja se odlično uklopila sa svetlom i laserima koji su prolazili kroz publiku. Ona više naginje ka elektronici i mogla bi se smestiti rame uz rame sa numerama koje čujemo na setovima rejvera sa mračnijim zvukom poput SNTS i 999999999. Iako svetlo stroboskopa nije očekivano, možda je sveto novi put benda koji je tražen svih ovih godina.
„Dobro veče” za početak i „Hvala puno” za kraj delić je srpskog jezika koji su članovi benda naučili da bi se bolje povezali sa publikom. Možda je vreme da svi upalimo Duolingo i naučimo koju reč turskog, te bolje razumemo šta nam živi turski dragulj govori koristeći se žanrom koji polako nestaje.
Filip Pavlović